Osnivanje neovisnog tijela moglo bi koristiti pacijentima

Udruga pacijenata predlaže da se osnuje tijelo koje će sudjelovati u raspravi s Liječničkom komorom kad pacijent smatra da je oštećen. Bez toga Komora može zataškati slučaj.

Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatele Lidera kao pojedine u njihovim neravnomjernim sporovima s glavnom državnom upravom.

Kontakt:

E-pošta: [email protected]

Tel. 01/6333-548

Adresa: Edis Felić, Lider, Savska 41, 10144 Zagreb

Marijo Drlje, predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata (UHP), obratio nam se s prijedlogom poboljšanja odnosa između liječnika i pacijenata. Ta udruga smatra da je odnos dosta loš, odnosno da su pacijenti zakinuti. No moje je mišljenje da se ne može govoriti o generalnoj neljubaznosti i neprofessionalizmu liječnika i medicinskih sestara, ali svakako se može naći primjera nemara, koje onda struka nastoji opravdati. Čitajući Drljino pismo, sjetio sam se sudbine svoga pokojnoga kolege za kojeg ni sad ne mogu odrediti, bez imalo patetike, je li bio bolji novinar ili čovjek. Pokojni Hrvoje Mateljić umro je 18. prosinca 2008. tijekom operacije u 35. godini, a da i danas među novinarima, bez obzira na stajalište povjerenstva, postoji sumnja da je podlegao uslijed nestručnosti, možda i nemara medicinskog osoblja.

Protiv staleža Njegova je smrt i dalje obavijena velom tajnosti, pa mi se zato sviđa ideja UHP-a koju iznosi Drlje. Naime, oni predlažu osnivanje neovisnog tijela pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu koje bi ravnopravno sudjelovalo u raspravi s Hrvatskom liječničkom komorom (HLK) kada ona daje stručne ekspertize u kojima su u sukobu interesi liječnika i pacijenata. Ideja već na prvom izgleda loše, a UHP smatra da bi to bilo neprofessionalno tijelo jer bi u suprotnom bilo skupo i ‘netko bi se od (ne)vladinih organizacija mogao uvaliti u fotelu (i ubuduće štititi moguće svoje radno mjesto, a ne bolesne) i opet, zbog naših loših iskustava, sumnjamo da bi tijelo vremenom postalo vladina organizacija’.

Dalje smatraju da bi mandat članovima tijela trajao dvije godine s mogućnosti produljena najviše za još dvije. Mandat jednog člana maksimalno bi trajao četiri godine, a poslije svake dvije godine obvezno bi se mijenjalo četiri člana i na taj bi se način osigurao kontinuitet rada neovisnog tijela. U toj udruzi ističu razloge takvog inicijativa. Jedan od njih je da je ‘Komora staleška organizacija i prije svega brani svoj stalež’, što je točno. To bi značilo da postoji opasnost da u procesu procjene slučajeva vezanih uz pacijente Komora daje svoje mišljenje, pa je jasno da su tad neravnomjerno postavljena prava pacijenata, jer njih dosad u tom procesu nitko nije zastupao.

Šutnja Ministarstva Zato predlažu da u tom neovisnom tijelu bude sedam članova: tri liječnika, predstavnik medija, medicinska sestra, predstavnik udruga (koji nije u sukobu interesa) i pacijent (ili njegov zastupnik) o kome se raspravlja. To bi tijelo bilo od koristi i zbog toga što se pacijenti inače vrlo teško odlučuju na pisane pritužbe, a osim toga pacijentu bi se moglo dati objašnjenje na njemu razumljivom jeziku umjesto vrlo često rabljenog izričaja HLK-a ‘rađeno je prema pravilima struke, što u prijevodu pacijentima znači da se ponekad brani što se možda braniti ne može’.

U UHP-u ističu da tim nikako ne žele omalovažiti Komoru ili bilo koje mjerodavno tijelo, nego vratiti povjerenje u solidarni javni zdravstveni sustav. Taj su prijedlog slali i ministru zdravlja Rajku Ostojiću, ali zasad u Ministarstvu nisu našli razumijevanja za takvu ideju. Ministar može vjerovati svojim kolegama, pa nema razloga da i ne vjeruje, ali ne može se oteti dojmu da su stvorene sustavne mogućnosti da se liječnici međusobno štite. Toliko smo besmislenih agencija osnovali potrošivši silan novac, zašto ne bismo pokušali vidjeti je li to dobra ideja. Ako ništa, da se izbjegnu sumnje.

PETI PRIMJER (AK)

Milanovićeva vlada napreduje

U prošlom broju pisali smo o mogućem obaranju nekih zakonskih odredbi od strane Ustavnog suda. Nabrojali smo četiri primjera koja idu na dušu Milanovićevoj vladi. Na kraju smo rekli da se mi u Lideru bojimo da to nije kraj. I nažalost, bili smo u pravu. Već u ovom broju pišemo o obustavljanju Dalekovodove predstečajne nagodbe jer postoje sumnje u usklađenost s Ustavom pojedinih odredbi Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. Ovo je sad već peti primjer loše napisanog zakona i svi bi mogli državu i gospodarstvo stajati milijarde kuna. Posebno moramo biti kritični zbog zadnjeg slučaja, jer je struka uporno ukazivala na slabosti tog zakona. Ovdje smo načelno na strani suca, ali u sljedećem broju pokazat ćemo da ni on nije cvijetak.