Home / Financije / Bauljanje u mraku

Bauljanje u mraku

Grčić, Hajdaš Dončić i Vrdoljak niti su koga uvjerili da je orijentacija na investicije dala rezultate niti su koga motivirali. Najporaznije je što vlast ne zna što se događa u privatnom sektoru.

Bauljanje u mraku

Kukuriku koalicija, kojoj se ekonomski program od prvog dana svodi na prizivanje većih investicija, na vlasti je skoro dvije godine. I tek sada u Banskim dvorima zaključuju da ne znaju što se u ekonomiji događa. Oporavak su ove godine temeljili na oko 15 milijardi kuna investicija javnih tvrtki i 50 milijardi kuna ulaganja privatnih tvrtki. I nitko se dvije godine nije sjetio pratiti privatne investicije!

Dok Vlada uputi zahtjev statistici, pa statistika napravi metodologiju, pa dok to uđe u program statističkih istraživanja… eto nama ne izgubljenog mandata nego izgubljenog desetljeća.

Priznanje da u Vladi ne znaju što je s investicijama privatnog sektora tek je vrh ledenog brijega. Investicije su zapravo sasvim krivo odabrani prioritet te nepripremljene vlade. Prava dramatičnost priznanja iz Banskih dvora jest u tome da Vlada ne zna što se događa u privatnom sektoru. A dovoljno je imati kontakte sa stotinjak tvrtki u zemlji pa da se i bez statističkih istraživanja dobiju relevantni podaci za upravljanje nacionalnom ekonomijom.

Dobro, dobro, ima netko tko pozorno prati domaće tvrtke. Ministar financija Slavko Linić. Njegovi poreznici znaju tko ima koliko u blagajni. A predstojnim nagodbama ima i pregled najbolesnijeg dijela nacionalne ekonomske scene.

O onima uspješnima ili onima koji su na granici da to budu u Vladi očito ne znaju. I ne trude se doznati. Po- duzetnici se generalno izvrgavaju ruglu i sapuna im se daška u javnosti. Umjesto da se okupi sve koji još nisu previše izranjavani i da se s njima krene u izvlačenje iz recesije. Ako od nekoga očekujete da će na godinu uložiti 50 milijardi kuna svog (ili posuđenog, ali hipotekama pokrivenog) novca, onda zdrava pamet kaže da mu trebate pomoći. Pitati ga što mu treba. Motivirati ga.

Ni kapi nade

Nastupi članova Vlade, počevši od uobičajeno improvizirajućega govora premijera Milanovića na poslovnom skupu u Umagu o turističkoj strategiji pa do većine ministara, apsolutno su nemotivirajući. Kako kaže jedan menadžer: ‘Kad ih slušam, slušam ih kao žedna osoba. Čekam kap. Kap koja će me početi pojiti. A nikako da to dočekam. Ni tu prvu kap, a kamoli času vode…’

A sve je u psihologiji. Izjavio je to ovih dana nekadašnji premijer Nikica Valentić. Koji se očito nije protivio inicijativi iz dijela HDZ-a da u slučaju pobjede te stranke bude kandidat za predsjednika vlade. No kako se to na hrvatskoj političkoj sceni očekuje, predsjednik HDZ-a Karamarko tu je ideju glatko odbio. Kao što je i Milanović dobio alergiju kad je nakon izborne pobjede Slavko Linić natuknuo da predsjednik SDP-a možda ne bi trebao biti premijer.

Hrvatskoj danas treba motivator-integrator. Državnik koji će spajati, a ne svađati ionako sve frustrirane segmente stanovništva i ekonomije. Zato vlast ne smije tražiti da joj Zavod za statistiku otkriva život. Život je prebrz za statistiku. Ministri i njihovi ljudi moraju svaki dan biti na terenu. U tri mjeseca da se običi sve relevantne preživjele tvrtke u Hrvatskoj. Pitati ih što im treba, ali još više dati im zadatak. A on može biti samo okretanje prodaji robe i usluga u inozemstvu. Investicije su posljedica motivacije na veću proizvodnju i prodaju. A ne svrha same sebi. O proizvodnji i izvozu ‘tri tenora’ na ljetnom koncertu ne rekoše ni riječi.