Grčić, Hajdaš Dončić i Vrdoljak niti su koga uvjerili da je orijentacija na investicije dala rezultate niti su koga motivirali. Najporaznije je što vlast ne zna što se događa u privatnom sektoru.
Bauljanje u mraku
Kukuriku koalicija, kojoj se ekonomski program od prvog dana svodi na prizivanje većih investicija, na vlasti je skoro dvije godine. I tek sada u Banskim dvorima zaključuju da ne znaju što se u ekonomiji događa. Oporavak su ove godine temeljili na oko 15 milijardi kuna investicija javnih tvrtki i 50 milijardi kuna ulaganja privatnih tvrtki. I nitko se dvije godine nije sjetio pratiti privatne investicije!
Dok Vlada uputi zahtjev statistici, pa statistika napravi metodologiju, pa dok to uđe u program statističkih istraživanja… eto nama ne izgubljenog mandata nego izgubljenog desetljeća.
Priznanje da u Vladi ne znaju što je s investicijama privatnog sektora tek je vrh ledenog brijega. Investicije su zapravo sasvim krivo odabrani prioritet te nepripremljene vlade. Prava dramatičnost priznanja iz Banskih dvora jest u tome da Vlada ne zna što se događa u privatnom sektoru. A dovoljno je imati kontakte sa stotinjak tvrtki u zemlji pa da se i bez statističkih istraživanja dobiju relevantni podaci za upravljanje nacionalnom ekonomijom.
Dobro, dobro, ima netko tko pozorno prati domaće tvrtke. Ministar financija Slavko Linić. Njegovi poreznici znaju tko ima koliko u blagajni. A predstojnim nagodbama ima i pregled najbolesnijeg dijela nacionalne ekonomske scene.
O onima uspješnima ili onima koji su na granici da to budu u Vladi očito ne znaju. I ne trude se doznati. Po- duzetnici se generalno izvrgavaju ruglu i sapuna im se daška u javnosti. Umjesto da se okupi sve koji još nisu previše izranjavani i da se s njima krene u izvlačenje iz recesije. Ako od nekoga očekujete da će na godinu uložiti 50 milijardi kuna svog (ili posuđenog, ali hipotekama pokrivenog) novca, onda zdrava pamet kaže da mu trebate pomoći. Pitati ga što mu treba. Motivirati ga.