Val paklenih vrućina ovih dana izmorio Hrvatsku. Na moru strašno, na kraju još strašnije. A onda, u nekoliko sati, u Zagrebu se temperatura spustila s 40 za 15-ak Celzijevih stupnjeva. Dotad su zadovoljno trjali ruke proizvođači svih mogućih tekućina – od voda i sokova do piva i sladoleda. Meteorolozi im najavljuju srednjoročno berićetno vruće razdoblje. No najviše će ipak na tome zaraditi ‘klimatolozi’ – trgovci klimatizacijskim uređajima. A i HEP će se omastiti u povećanoj potrošnji struje.
EU – noćna mora domaćim osiguravateljima
Lani je 27 osiguravatelja u Hrvatskoj zabilježilo pad bruto premije od 1,2 posto. No ta branša nikako nije ugrožena. To su očito nanjušili konkurenti iz drugih država. Nakon ulaska u EU pojavilo se sedam novih europskih osiguravajućih kuća koje je Hanfa ovih dana pripustila na domaće tržište. Tri su tvrtke iz Irske te po jedna slovenska, belgijska, nizozemska i britanska. Sve će se tući za tržišni kolač od devet milijardi kuna, odnosno za dobit koja je lani povećana za više od 18 posto i iznosila je 540 milijuna kuna. Eto još jedne dobrobiti pristupanja Uniji.
Kako je spašena Riječka banka
Na slobodu je izašao spasilac Riječke banke. Spasilac? Devizni diler Eduard Nodilo odsjedio je skoro šest od sedam i pol godina dosuđenih zbog gubitka od gotovo sto milijuna dolara. To je, istini za volju, Riječku banku dovelo pred slom. No tadašnji većinski vlasnik – Bayerische Landesbank – nije želio podmiriti dugove i dao je petama vjetra ne pitajući za cijenu izlaska iz vlasništva. To je omogućilo vladu da od Bavarske preproda banku zainteresiranoj austrijskoj Erste banci. Svako zlo za neko dobro. Nekadašnja Riječka banka otad posluje znatno bolje i propulzivnije nego pod starim imenom, bez obzira na to što mnogi klijenti ne znaju ispravno pročitati ni izgovoriti puni naziv banke: Erste&Steiermärkische Bank.
Mario Monti malo je stabilizirao Italiju, ali zato je morao brzo napustiti premijersko mjesto u tehnokratskoj vladi. Čini se da slična sudbina sad očekuje i slovensku kolegicu Alenku Bratušek, koja je također makar privremeno stabilizirala državne financije. Ali zato trpi udarce i slijeva i zdesna. Njezin prethodnik Janša, u međuvremenu (zasad nepravomoćno) osuđen zbog sanadereovske korupcije, spominje čak da je Bratušek preuzela vladu prikrivenim državnim udarom. A s lijeve strane još jedan osumnjičenik za korupciju, još jedan Alenkin prethodnik (na čelu najveće stranke vladajuće koalicije), i ljubljanski gradonačelnik Zoran Janković iznudio je rujanski prijevremeni stranački kongres, na kojem misli preuzeti čelnu poziciju – i u stranci i u vlad. Pa ima li hrvatska situacija ikakvih sličnosti sa su-sjedima? Milanović se nije pretrgao od dramatičnih rezova koje je mogao i morao povući na početku mandata. Iako je priznao da je trebalo odlučnije rezati, i dalje prodaje mantru o politici malih koraka, jer je navodno prepoznao da takvu strategiju podržavaju građani. Vjerojatno je to iščitao iz konstanbnog pada stranačkog retinga i BDP-a, ali i rasta – nezaposlenosti. Dakako, sljedeća će godina (opet) biti bolja, i tako unedogled. Prema tome, Milanoviću ne prijeti sudbina Montija i (vjerojatno) Bratušek. On ne spašava posrnulo gospodarstvo, trenutačno mu je glavni cilj jesensko spašavanje državnih plaća i mirovina. Dobro se čuva smjene. One prijevremene.
Spas JAT-a = kraj JAT-a
U ropotarnicu povijesti odlazi jedan od posljednjih simbola jugonostalgije. JAT postaje Air Serbia, a važnija od promjene imena ipak je promjena vlasničke strukture. Srbija ostaje većinski vlasnik nove kompanije, a 49 posto udjela ustupila je Etihad Airwaysu iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Za mlade čitatelje, JAT je (bila) kratica za Jugoslavenski aviotransport, kasnije JAT Airways. JAT je nekad u šaljivom slengu europskoga zračnog prometa zbog nepouzdanog reda letenja značio ‘joke about time’. Istini za volju, svaka aviokompanija ima svoju šaljivu kraticu. Tako se za China Airlines govori ‘choose another’ – izaberi drugog. Na jednak bi se način možda moglo ‘prevesti’ i Croatia Airlines…
Tužbom na tužbu
Kad smo već kod jugonostalgije, u sumrak komunizma na ovim prostorima, potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća, pojavila se popularna kritika – knjigom na knjigu – kojom su tadašnji slovenski liberalni komunisti izražavali stajalište protiv tzv. verbalnog…
