S nama žele raditi Patria, Bombardier, Siemens…
Najveće svjetske korporacije žele razgovarati o poslu s Gredeljom. Trenutačno su tu kod nas iz NREC-a, prije neki dan bili su Rusi, koji žele s nama graditi tramvaje za tri ruska grada, a u prvoj bi fazi bilo 150 tramvaja.
Cifre nisu loše. \nPa dobre su, trenutačno nam iz sustava HŽ-a duguju 52 milijuna kuna. Ukupno potražujemo 83 milijuna kuna, a dužni smo 10,3 milijuna kuna. No iz mjeseca u mjesec poslovalo se pozitivno, osim listopada, kada smo imali probleme s organiziranjem posla, s mnogo više ljudi i većim obvezama. Dobit je rezultat nove politike i organizacije rada.
Koje? \nPrimjerice, jedan je direktor imao zamjenika, pa još pet savjetnika, svi su imali tajnice, a onda smo imali i jednu ženu koja je kuhala kave. Onda su tu bili komercijalni direktor, direktor prodaje, pa proizvodnje, svi sa svojim pomoćnicima. Dakle, oni su mogli ako su imali interesa, a najčešće jesu, filtrirati informaciju koja ide od direktora naniže ili obrnuto. Taj je dio potpuno eliminiran. Sad imamo direktoare triju poslovnih cjelina koji mene direktno informiraju.
Za proizvodnju 32 elektromotorna i 12 dizelsko-elektromotornih vlakova jedini se na natječaju javio Končar. Koliki je to hendikep što se niste mogli javiti na natječaj jer ste u stečaju? \nS njima smo već gradili prototipove vlakova koji danas voze. Svatko je u tom poslu sudjelovao sa znanjima koja ima, pa očekujemo daljnje sudjelovanje, kao podizvođači. Veće nam je opterećenje na drugim natječajima. Obično takve tvrtke u startu eliminiraju, a ako ne u startu, budući da se traže garancije, onda imamo problema s bankama. Moram istaknuti da je Gredelj u stečaju postigao nekoliko stvari koje na neki način šire granice shvaćanja o stečaju. Nakon mjesec i pol dana dobili smo garancije od Zabe za isporuku lokomotiva Maroku, koje izrađujemo u suradnji s dugogodišnjim partnerom, američkim NREC-om. To je širenje hrvatske stečajne prakse. S druge strane, neki smo dan dobili certifikat za standard ISO, kao prva tvrtka u stečaju, a u takvoj situaciji čak započeli razgovore s europskom agencijom za standarde (IRIS). To Gredelj dosad nije imao.
Koja je vrijednost izrade 32 vlaka i koliko bi Gredelj trebao dobiti? \nCijena je vlaka pet milijuna eura, a Gredelj tu može sudjelovati s 15-17 posto u elektroprogramu, a u dizelskom nešto više. S Marokom smo ostvarili 400-500 tisuća dolara po lokomotivi, ali u vrijednosti rada. Vrlo je važno to razjasniti. Mi dajemo svoje ruke, pamet, i to naplaćujemo. Kupnja ugradbenog dijela dodatna je vrijednost, ali na tome ne gradimo više budućnost jer nismo trgovci. Tu praksu želim promijeniti.
Odnosi s Končarom često su bili zategnuti. U kakvim su danas odnosima Gredelj i Končar? \nIstina je da sam ovdje zatekao male antagonizme, ali suradnicima govorim da za to nema potrebe. Ovdje su antagonizmi bili u tom trgovačkom dijelu, tj. tko će nabavljati neke dijelove. Vrlo brzo nakon mog dolaska u tvrtku imali smo sastanak s predsjednikom Uprave Končara Darinkom Bagom i u vrlo korektnim razgovorima postavljeni su temelji za daljnju suradnju.
Jesu li ti antagonizmi nestali? \nMislim da je situacija danas dobra, što pokazuje priprema tih vlakova, gdje je suradnja otišla daleko. Istina je, direktori Končara nisu nikad prije dolazili u Gredelj, što je mene bilo šokiralo, a zajedno su izrađivali vlak. No za mene je to prošlost.
Kako ste se sada dogovorili? \nNemam namjeru stvarati trgovinu. U Gredelju sam ostavio ljude koji znaju raditi svoj posao. Sve sam segmente proizvodnje sačuvao, čak i one koji nemaju određenu proizvodnju, poput vlakova, ali sam ostavio određeni broj ljudi, inženjera, vjerujući da ćemo taj posao raditi. To smatram ulaganjem u budućnost, u razvoj. Zato ćemo imati još bolji vlak jer smo deset mjeseci radili na njegovu poboljšanju. Koliko sam shvatio, HŽ još nije osigurao financiranje proizvodnje, no nadam se da se potkraj listopada to može riješiti.
Ima li Gredelj perspektivu? \nApsolutno. To su prepoznate banke, agencije za certifikaciju. Poslovi i narudžbe koje imamo zadovoljavaju opseg posla za tisuću ljudi koji…
Page 2
Očekujemo da potkraj kolovoza u Gredelj dođe vrlo visoka katarska delegacija, možda čak i na čelu s ministrom transporta, jer su zainteresirani za kupnju tvrtke.
Page 3
“`markdown
RAZGOVOR\n\nDajemo svoje ruke, pamet, i to naplaćujemo. Kupnja ugradbenog dijela dodatna je vrijednost, ali na tome više ne gradimo budućnost jer nismo trgovci. Tu praksu želim promijeniti.\n\n→ sada rade. Ovog časa imamo malo sklopljenih ugovora, a posao s HŽ-om čini oko 55 posto naših godišnjih planova. Novost je da ćemo biti angažirani u popravku nagibnih vlakova. HŽ ih ima osam, sedam je izvan prometa i o tome dosad nisu vodili računa. Zadnjih šest mjeseci osposobljavamo ljudje. Očekujem da u sljedeća tri mjeseca dobijemo nove poslove za sljedeće tri godine. Najveće svjetske korporacije žele razgovarati o poslu s Gredeljom.\n\nKoje?\n- Patria, estonski Skinest, Bombardier, Siemens, tehnički servisi iz Austrije, Škoda, američke tvrtke EMD i NREC. Očekujemo da potkraj kolovoza dođe vrlo visoka katarska delegacija, možda čak i na čelu s ministrom transporta, jer su zainteresirani za kupnju Gredelja. S Amerikancima imamo planove za zajednički prodor na australijsko tržište i Južnoafričku Republiku. Teško je reći što će od toga biti, ali to su sve poslovi o kojima razgovaramo. Trenutačno su tu kod nas iz NREC-a, prije neki dan bili su Rusi koji žele s nama graditi tramvaje za tri ruska grada, a u prvoj bi fazi bilo 150 tramvaja.\n\nDokle se u tome došlo?\n- Do kraja listopada izgledno je potpisivanje ugovora za lokomotive. Teško je preko noći izaći na svjetsko tržište. Gredelj je imao veliki problem koji sam zatekao. Tvrtka je bila usko vezana uz HŽ, od kojeg je imala više od 80 posto prihoda. Možda ću biti malo grub, ali nazvao sam to vezanjem uz bolesnika. Sada oko 55 posto posla radimo s HŽ-om, a nadam se da će taj omjer biti obrnut u korist inozemstva. Takav Gredelj može opstati, kad ne bude ovisio o inertnom sustavu.\n\nSiemens je u vrijeme Ivana Tolića izrazio želju za suradnjom u proizvodnji 350 vlakova. Gdje je zapelo?\n- Koliko sam shvatio, bilo je osobnih animoziteta jer netko nekoga iz Siemensa nije htio primiti zato što čelnici HŽ Holdinga nisu bili s čelnicima Gredelja u najboljim odnosima. No moji razgovor sa Siemensom bili su vrlo korisni, oni su jasno dali do znanja da nikada nitko od njih nije želio da Gredelj propadne niti da bi kupili Gredelj i da im je žao što nisu mogli uspostaviti ozbiljniju suradnju. Ovoga se časa sa Siemensom ne razgovara o vlakovima, ali razgovora se o radu nekih komponenti. Isto tako, tvrtka Tehnički servisi željezničkih vozila iz Austrije nije imala predodžbu o tome što sve Gredelj može raditi za njih. Ovih smo dana razgovarali i odmah su nam ponudili neke poslove. S talijanskim tvrtkom Ansaldo Breda otišli smo još dalje, u tehnološkom smislu, s pregovorima jer otvaramo mogućnost gradnje aluminijskog vlaka.\n\nŽele li Amerikanci kupiti Gredelj?\n- Tri su puta dolazile vrlo visoke delegacije EMD-a. No iako nisu rekli da su odustali, zašutjeli su. Sad ima naznaka da će se ponovo aktivirati ta priča.\n\nNREC je pak najprije pokazao interes samo za kupnju proizvodnje lokomotiva. No budući da smo u stečaju s njima obnovili ugovore za 20 lokomotiva, a u siječnju smo počeli s redovitim isporukama, u veljači smo potpisali nove ugovore za još deset. Kad su vidjeli da je Gredelj usprkos teškoćama žilav sustav koji ima perspektivu, iskazali su želju da kupe cijeli Gredelj. Preko jedne odvjetničke kuće dali su ponudu vjerovnicima od 85 milijuna dolara. Nisu uspjeli jer neki nisu bili zadovoljni ponuđenim iznosom.\n\nKoji?\n- Ugovor da ustupaju svoja potraživanja potpisalo je 96 posto radnika. Onima koji su ostali bez posla bilo je ponuđeno do 80 posto tražbine, a onima koji i dalje rade 30-50 posto. Bankama, državi i ostalima ponudili su također otkup potraživanja, ali su 15. srpnja odustali od ponude jer nisu prikupili 53 posto potraživanja. Gredelj je dužan oko 800 milijuna kuna, a oni su nudili nešto manje od 500 milijuna kuna. Država je sprema prodati svoja potraživanja, ali prema mojem sudu banke su bile malo tvrde.\n\nZašto je sindikat bio protiv ako su radnici pristali?\n- Sindikat uvijek iskorištava priliku da se oglaši. Evo, neki sam dan imao problem s njima jer sam na sjednici Odbora vjerovnika objavio podatak da u prvih pola godine imamo 9,2 milijuna kuna dobiti. Oni su odmah tražili da to podijelimo radnicima, mimo procedure i zdravog razuma. Dobit se može dijeliti tek kad se i utvrdi, kad se zna kome se dijeli, kad se ispune uvjeti.\n\nŠto inače kažete na žalopojke da radnicima nisu isplaćene otpremnine, plaće, produžuju se ugovori svaki mjesec?\n- To su paušalne ocjene. Država im je isplatila znatan dio plaća i otpremnina. Jedan mi je radnik nedavno rekao da je ukupno dobio 64 tisuće kuna. Njegove dvije neisplaćene plaće nisu tolike, prema tome, dobio je više nego da su mu odmah isplatili obje plaće. Država je isplatom dijela plaća, dijela božićnica i regresa i dijela otpremnina isplatila mnogo više nego da je isplatila u cijelosti dvije zaostale plaće. Moram reći i da vlada neznanje o stečajnom zakonu i radnim pravima, pa onda sindikalci manipuliraju. To je neprimjereno. Osim toga postavljeni te zahtjeve tvrtki u stečaju malo je nekorektno, osobito ako ste prije toga uživali povlastice menadžerskih ugovora stečene sindikalnim aktivnostima.\n\n—\n\nSTEČAJ NIJE MOGAO BITI SPRIJEČEN\n\n- Što mislite o tvrdnjama Ivana Tolića da Gredelj uopće nije trebao ići u stečaj?\n Spominje se zemljište u vrijednosti od 160 milijuna kuna i dva hotela na Rabu i Zadru te nefakturirani poslovi u vrijednosti od 66 milijuna eura.\n – Prije dvadeset dana napravili smo procjenu. Evo, pogledajte i sami, to je zemljište na 92.000 četvornih metara, a vrijednost je 115 milijuna kuna. Odmah otišli su u Zadru procijenjeno je na 20 milijuna kuna, a na Rabu na četiri milijuna kuna. Te su dvije nekretnine prije nekoliko dana napokon i upisane kao naše vlasništvo. Dakle, ne možete bez toga prodavati. Ni zemljište nije bilo upisano kako treba. Mogli smo to prodati, ali za mnogo nižu cijenu. Dakle, ni sada ta procjena nije onakva kako se tvrdilo, a pogotovo jer nekretnine nisu bile upisane u zemljišnu knjigu.\n\n- Dakle, čak i da je netko htio kupiti ispod cijene, ne bi spriječio odlazak Gredelja u stečaj?\n – Siguran sam u to. U Gredelju se zadnjih godina trgovalo zemljištima, pa tako i ovim. Odjedanput su postali trgovci, a osnovni su biznis, po čemu se Gredelj prepoznaje u ovih 119 godina, zanemarili. Zadnjih pet godina stvarali su gubitak izdvajajući 16 milijuna kuna za bruto plaće za 1500 ljudi. Danas imamo tisuću ljudi, bruto plaće stoje nas 7,5 milijuna kuna, to vam je 100 milijuna kuna uštede na godinu. Danas je u Gredelju prosječna neto plaća za 17,2 posto manja, a za 50 posto smanjili smo troškove nabave materijala.\n\n—\n\nLider / 2. kolovoza 2013.\n\n—\n\n032-034 razgovor 3str.indd 34\n7/30/13 6:40:23 PM“`
