Swot analiza

Velikogorička tvrtka Herbio puls legalno uzgaja industrijsku konoplju te ima mali pogon za preradu njena sjemena. Mogućnosti su za preradu brojne, ali brojne su i birokratske nedoumice u vezi s tim što jest, a što nije dopušteno.

Iako to još mnogima djeluje kontroverzno, zasadi industrijske konoplje počeli su se, od lani kada je legalizirana njena sadnja te odobrena prerada sjemena, širiti hrvatskim poljima. Istina, mnogo sporije od očekivanja, kažu Josip Plavec i Filip Blažičko, novopečeni poljoprivrednici, odnosno mladi poduzetnici iz Velike Gorice, koji su se još do prije dvije godine bavili uglavnom trgovinom. Plavec i Blažičko trenutačno u Hrvatskoj imaju najveći zasad indijske konoplje, odnosno posadili su je na 41 hektaru zemlje oko Velike Gorice, a konkurira im još 160 hektara uglavnom posadjenih u kontinentalnom djelu zemlje.

U gradu, točnije u objektu pored obiteljske kuće Plavec u Velikoj Gorici, imaju mali pogon za preradu sjemenka, jedinog oblika prerade indijske konoplje dozvoljenog u Hrvatskoj. “Prije nego smo otvorili tvrtku Herbio puls, imao sam tvrtku za sportski ribolov i bila mi je dobro poznata kvaliteta mamac za ribe od sjemena industrijske konoplje. Stoga sam odmah ugledao priliku kada je lani donesen novi pravilnik o uzgoju”, kaže Blažičko, koji kao i Plavec priznaje da su u početku imali manjih problema sa zabrinutim roditeljima. No temeljite informacije i predanost kojom su se bacili u projekt sadnje konoplje njihove su roditelje ubrzo uvjerili u ozbiljnost njihove poslovne orijentacije.

Već prije tri godine znali smo što želimo i slušali i učili od susjeda, koji su ranije od nas legalizirali sadnju indijske konoplje, tako da smo relativno upućeni čekali donošenje pravilnika. Čim je donesen, kupili smo stroj za hladno prešanje i krenuli u biznis, tada još preko obrta koji sam ja imao”, kaže Plavec, koji je odmah nakon svršetka školovanja u Matematičko-informatičkom obrazovnom centru započeo svoju poduzetničku karijeru otvorivši prvo kiosk za tiskovine, a potom autopraonicu. Sličan je put i njegova partnera i prijatelja iz djetinjstva, koji je pak na kraju imao dućan za ribičku opremu.

No unatoč pripremama prva godina nije protekla bez problema; kao prvo Pravilnik je izglasao nekoliko mjeseci kasnije nego se očekivalo, a potom se birokracija (za tu djelatnost papirologija je znatno zahtjevnija od prosjeka) nije snalazila u propisima koje je trebala provesti, pa prve godine nisu uspjeli na vrijeme organizirati sadnju. Srećom, bilo je onih koji su godinu prije imali probnu žetvu i trebali nekoga da im iz obranih sjemenki napravi ulje. Zahvaljujući njima i sjemenku koje su kupili iz uvoza lani su već naučili i usavršili proizvodnju hladno prešanog ulja konoplje. Ta im je prva godina, bez vlastitog zasada, bila prilika da prouče tržište, odaberu odgovarajuću ambalažu, bolje upoznaju sirovinu s kojom rade.

Računali smo da od sjemenka imamo ulje i smjesu za pelete od konoplje, koji su idealni ribički mamci, ali u međuvremenu otkrili smo način da od suhe tvari napravimo i brašno te sportske proteine, na koje smo silno ponosni. Poznato je naime da ni u jednoj namirnici nema toliko amino-kiselina i poželjnih masnoća kao u industrijskoj konoplji. To je vrhunski proizvod i njegovu proizvodnju tajimo. U vezi sa svim ostalim rado pomažemo onima koji se žele upustiti u biznis i to svim informacijama koje imamo. Zato na našim stranicama ima pregršt savjetodavnih informacija za konzumate ili potencijalne proizvođače”, kaže Plavec i dodaje da im je sadnja i ove godine kasnila zbog višemjesečnog naganjanja dozvola.

Problem je to što se u vezi s indijskom konopljom razlikuju stajališta Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva zdravstva. Otkako sam u ovom poslu ne mogu se načuditi zakonskom ludilu koje vlada u cijeloj Europi u vezi s konopljom. Primjerice, mi se konopljom možemo koristiti samo za sjeme, a biljku ne smijemo ni iznijeti s polja, već je upotrebljavati za kompost. Kod Slovenaca je obrnuto, oni ne smiju upotrebljavati sjeme, a smiju biljku, od čijeg se lišća i stapke može raditi etanol, biomasu, izolacijski materijali, tkanina… više od 200 proizvoda. Ukratko, ja moram sajčići biljku iako bi mi Slovenci dali gotovo 100 eura za tonu. No manji je to problem od činjenice da zburnjena ili preplašena birokracija straši ljude i na taj način obeshrabruje, što je nečuveno jer ne radimo nelegalan posao. U indijskoj konoplji vrijednosti THC-a su jako malene, a pritom su i kontrole temeljite i stalne da nema ni govora o opasnoj supstanci”, naglašava.

Iako s manjim zakašnjenjem, njihova je sjetva uspjela i sada se na četiri lokacije oko Velike Mlake zelene vrhovi već 1,70 metara visokih stabljika. Zemlja nije njihova, već su s poljoprivrednicima vlasnicima zemlje dogovorili najam. Plavec i Blažičko kažu da su od početka lanjske godine do danas u posao uložili oko 35 tisuća eura. Oko 80 tisuća kuna uložili su u sjeme, a ostalo je za najam, radnike na sadnji i predstojećoj žetvi, prilagodbi garažnog prostora u mali pogon i reklamiranje.

Od 41 hektara nasada očekuju otprilike 41 tonu sjemenki. Od tone sirovine naprave oko 200 litara ulja, čija je veleprodajna cijena 150 kuna. Preostala sirovina, pak, ide u proizvodnju proteina, brašna i peleta. Dio novca, a ponajviše njihova informatička pismenost i snalaženje na internetu olakšali su im dolazak do zainteresirane javnosti. Nije bilo društvene mreže putem koje se nisu oglašavali, kreirali svoju web-stranicu, javljali se novinarima svih medija, pa ne čudi da su već krenuli u prvi izvoz – šalju 500 litara ulja industrijskoga kanabisa za Makedoniju. Osim toga, ove su godine sa svojim vrhunskim uljima od konoplje, kvalitetom u rangu s vrhunskim maslinovim ili sezamovim uljem, ušli u trgovački lanac Konzum.

Zasad rade s dvije najpoznatije sorte Fedorom 17 i KC Dorom i pomalo istražuju kvalitetu preostalih 38 dozvoljenih vrsta konoplje. Ali ni tu eksperimentima nije kraj jer upravo su potkraj srpnja s lokalnim pčelarima dogovorili dolazak pčelica na pašu. Konoplja, koja kao rijetka biljka ima mušku i žensku biljku, istina nema potrebu za oprašivačima, ali zato je to velika prilika pčelarima, koji ljeti imaju problem pronaći livade u cvatu.

<p”Kao što o tom poslu više znamo, tako se ne možemo načuditi stigmi koju nosi konoplja. Počinjem vjerovati u teorije zavjere jer kada vidim koliko ta biljka može pomoći čovjeku, ne mogu vjerovati da je se zabranjuje. Već ovo malo što mi radimo iznimno je kvalitetno i zdravo za ljudski organizam, a doista je još mnogo toga što ta brzorastuća biljka, koja se sama štiti od većine nametnika, može dati”, dodaje Blažičko i s partnerom za kraj naglašava da su već ove godine pokrenuli postupak ekocertificiranja, jer takvi proizvodi imaju ogromnu potražnju. U međuvremenu još će pokušati riješiti zavrzlamu u vezi s imenom tvrtke, koja nije mogla dobiti znak plus u imenu kao brend, već je mogla biti imenovana u Herbio puls, što im sad radi priličnu pomutnju.