TOZ Penkala ‘Vječno’ rješenje još nije na vidiku

Zamrlo tržište nekretnina onemogućilo je realizaciju plana o prodaji lokacije tvornice, preseljenju i modernijoj proizvodnji. U međuvremenu gubici se gomilaju pa je Uprava zatražila predstečajnu nagodbu.

Samo dan nakon što je sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić zatražio provjeru ustavnosti Zakona o predstečajnoj nagodbi, isti je sud odobrio pokretanje predstečaja TOZ-a Penkale. Unatoč krizi u kojoj su pale i domaća i globalna potražnja, TOZ je u proteklim pet godina imao stabilne prihode od oko 30 milijuna kuna na godišnjoj razini. No istodobno su bili i dugovi, koji su također dosegli 30 milijuna kuna, zbog čega je Tihomir Lalić, predsjednik Uprave TOZ-a, zatražio predstečaj: Osnovni razlog koji je dovelo do pokretanja predstečajne nagodbe leži u opterećenosti tekućeg poslovanja usred globalne krize kojom smo pogođeni proteklih godina. Poslovanju u takvim okolnostima nije pomagala ni krajnje konzervativna politika banaka, koje se u postojećim makroekonomskim okolnostima u zemlji skeptično upuštaju u kreditiranje proizvodnih tvrtki s mnogo zaposlenih. Ako i kreditiraju, daju kredite s vrlo nepovoljnim uvjetima, s rokovima povrata koji nisu pokriveni ni obrtnim ciklusom, što je TOZ-u sužavalo manevarski prostor, kako za poslovanje, tako i za restrukturiranje – kaže Lalić.

U proteklim nekoliko godina TOZ je vodio pregovore o refinanciranju postojećih kredita i dugoročnjem financiranju, ali banke su ga redom odbijale. Također, gospodarska kriza i financijsko iscrpljivanje društva nepovoljnim kreditima samo su pojačali naslijeđene višegodišnje probleme, koji su se ogledali u svim područjima poslovanja. I u tako teškim uvjetima, kaže Lalić, Uprava je bila socijalno osjetljiva te nije posezala za otpuštanjem radnika sve dok je bilo razumno očekivati ponovno oživljavanje gospodarske aktivnosti, prije svega na izvoznim tržištima.

No čekanje je potrajalo predugo pa je potkraj prošle godine TOZ prvi put u 75-godišnjoj povijesti završio blokiranih računa. Blokirala ga je Gradsko plinara, nakon čega je Uprava ubrzo krenula u predstečajnu nagodbu. Nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe račun je deblokiran te su plaće i davanja radnicima redovito isplaćivani. Kao ‘vječno’ rješenje za TOZove zavržlame koje su spominjale i sve bivše uprave i koje se uvijek nanovo javlja u medijima prodaja je vrijednih nekretnina u vlasništvu tvrtke. To ne iznenađuje Lalića, svjesnog da na papiru nekretnine vrijede više od dugova društva, koji iznose oko 30 milijuna kuna. TOZov kompleks prostire se na više od 60 tisuća četvornih metara.

Prodaja nekretnina i preseljenje tvornice na lokaciju neopterećenu visokim komunalnim i drugim davanjima, s višom energetskom učinkovitosti, doveli bi do konkurencije proizvodnje, kao i do novca za modernizaciju poslovanja. No tržište nekretnina miruje pa smo se fokusirali na oživljavanje proizvodnje i osvajanje tržišta – objašnjava Lalić, koji vjeruje da ovu godinu TOZ može završiti sa tek neznatno manjim ukupnim prihodima nego lani te s ostvarenom dobiti.

Unatoč brojnim problemima, proizvodnja u ovom času radi jače nego inače – početak škole bliži se, kupci će uskoro stajati u redovima. Što se izvoznih proizvodnje tiče, dio otpada na poluproizvode poput mina za tehničke olovke i plastičnih kutija do gotovih proizvoda, koji se prodaju ili pod robnom markom TOZ-a ili pod robnim markama ostalih kupaca. Pritom treba reći da se TOZ-ova roba prodaje svim vrstama kupaca – od pojedinaca do proizvođača iz iste branše, veleprodaje pa i pojedinih kupaca pišačeg pribora iz Urugvaja, Turske, Pakistana i s Novog Zelanda. Najviše kupaca ipak dolazi iz Europske unije i zemalja regije.

U prvom kvartalu ove godine TOZ je ostvario ukupne prihode od 3,6 milijuna kuna, a rashodi su iznosili četiri milijuna kuna, što je dovelo do gubitka od 395 tisuća kuna. Prihodi su dakle u odnosu na istočasno razdoblje pali za 54 posto, a rashodi za 40 posto. U odnosu na prvi kvartal prošle godine broj zaposlenika smanjen je za 30 posto, na 94. Struktura prodaje pokazuje da je 76 posto prihoda ostvareno na domaćem, a 24 posto na stranim tržištima. U cijeloj prošloj godini prihodi su iznosili 28 milijuna kuna ili dva milijuna manje nego u 2011., a dobit se od 1,05 milijuna kuna iz 2011. u 2012. godini pretvorila u isti iznos gubitka, ponajviše zbog restrukturiranja bilance, otpisa i vrijednosnog usklađivanja nenaplativih potraživanja i nekurentnih zaliha.

Vidi li zagrebačka tvornica olovaka perspektivu u industriji u kojoj dominiraju dalekoistočni proizvođači? Uprava ne dvoji: perspektive ima ako se u restrukturiranju kockice pametno poslože i ako se proizvodnja modernizira. Trendovi u proteklim desetak godina počeli su se mijenjati. Srećom za TOZ, ali i niz drugih domaćih proizvodnih kompanija i poduzetnika, kupci se na globalnoj razini vraćaju provjerjenim markama i proizvođačima. Proizvodnja se doduše još uvijek ne seli masovno s Dalekog istoka u Europu, ali roba upitne kvalitete i neodgovarajućih zdravstvenih i tehničkih standarda gubi tlo pod nogama. Jedinstvena je to prilika koju bi TOZ, uz uspješno proveden predstečaj, trebao iskoristiti.