U turizmu pobjeđuju optimistične nacije, sigurne u sebe

U interesu je cijele nacije da se gostima predstavimo kao optimistična zemlja koja je ostvarila dio strateških ciljeva te je prilagođljiva i u turbulentnim vremenima.

Kvantitativni pokazatelji ne dokazuju i kvalitetu, tj. jesu li gosti bili zadovoljni boravkom na destinaciji i hoće li ponovo doći ili nas barem preporučiti prijateljima i poslovnim partnerima, a posebice ne moraju biti u korelaciji s izvanpansionskom potrošnjom, jer teoretski svaki od njih mogao bi biti ‘all-inclusive’ gost, s dodatnom potrošnjom od oko deset eura na dan, što je daleko premalo. Struktura gostiju i segmentacija tržišta te posebice zadovoljstvo gostiju ostavljeni su za neke kasnije analize, potkraj godine, kada više nisu u fokusu javnosti. Turizam je veoma teška industrija, s mnoštvom prilika, ali i velikom konkurencijom te čudljivim potrošačima. Konkurentska spuštanje cijena u zadnji čas, loše vrijeme, političke turbulencije u regiji, ekonomske krize u emitivnim zemljama, pa i vizni režimi utječu na broj i strukturu gostiju, a bez obzira na to koliko bi mogla biti loša bila sezona, ipak traži velika ulaganja i pripremu. Turistička je djelatnost i blagoslov i prokletstvo za pojedinu zemlju, jer mijenja infrastrukturu destinacije, utječe na ekologiju i arhitekturu te na strukturu zaposlenosti. U toj igri ne mogu biti svi pobjednici, i pojedine destinacije ili mikrolokacije periodično izlaze iz fokusa potrošača, bilo zbog vlastitih pogrešaka bilo zbog više sile. Najbolji su primjer za promjenu paradigme talijanski gradovi Trst i Tarvisio, koji danas u turističkom smislu, ali i općenito izgledaju posve drugačije nego prije 30-ak godina te se obraćaju nekoj drugoj ciljanoj skupini prilagođavajući se drugačijim okolnostima, na koje nisu mogli utjecati.

Činjenica je da u dva ljetna mjeseca velik dio trgovačkih i proizvodnih tvrtki ostvaruje najbolje prihode, pa se i njihova realizacija može uračunati u ukupan turistički potencijal, i jasno je da su oni i više nego zainteresirani da sezona bude rekordna, pa makar i s ‘all-inclusive’ gostima (budući da oni ‘opskrbljuju’ hotele i restorane), te da se produži za barem mjesec dana. Pesimizam i zatvorenost u sebe ne bi trebale biti osobine turističke zemlje i svakako bi trebale biti svedene na najmanju moguću mjeru.

Utjecaji Austro-Ugarske, Italije, Turske i Balkana, ali i primjese francuskih i grčkih kultura integrirane su u arhitekturu, gastronomiju, jezik i mentalitet. Gotovo svaka mikrolokacija u Hrvatskoj ima kvalitetnu povijesnu priču koja svjedoči o povijesnoj borbi nacije za svoj identitet, uz pojedinačne sudbine, dobitnike i gubitnike te sadašnje prožimanje tih sudbina i utjecaja, vidljivih u arhitekturi, narodnim nošnjama, gastronomiji i obilježjima ljudi. Ta su bogatstva sigurno jedan od aduta u konkurentskoj turističkoj utakmici ako ih pokazuje optimistična i ponosna, sigurna u sebe nacija (ne samo zaposleni u turizmu). Uvjeran sam da je za napredak u turizmu potreban napredak i u kolektivnoj svijesti građana zemlje, koji ne mogu samo letargično promatrati kako ova ili ona vlada ne uspijeva ostvariti baš sva, i u obećanoj dinamici, predizborna obećanja. Velika je šteta da nakon svega što smo prošli u zadnjih 20-25 godina upadnemo u zamku Pirove pobjede – biti dijelom generacije koja je ostvarila mnoge ciljeve, ali se izolirala od vlastite budućnosti, sreće i Mediterana i Srednjoj Europi primjerenog stila života.