XPXREXEUZIMANJA Osnivač Amazona kupnjom kultnih novina započeo novu eru novinarstva

Nakon sedam godina padanja prihoda američkoga novinskog diva The Washington Posta njegova tiskana izdanja za 250 milijuna dolara kupio je Jeff Bezos, osnivač internetskoga maloprodajnog diva Amazona. Preuzimanje je zateklo i zaposlenike, ali smatraju da je dobro imati ‘gazdu’ milijardera.

Vijest da je The Washington Post prodan Jeffu Bezosu, osnivaču internetskoga maloprodajnog diva Amazona, iznenadila je sve koji prate promjene na američkom novinskom tržištu. Legendarne novine koje su otkrile aferu Watergate 1972. godine prodane su za 250 milijuna dolara a da to nisu mogli naslutiti ni Postovi istraživački novinari. Prodana su također ostala novinska izdanja kompanije The Washington Post poput The Gazette Newspapersa, Expressa ili Southern Maryland Newspersa. No ostatak tvrtke koji se ne odnosi na novine nije bio na babinju pa internetski magazini Slate i The Root, ali i tvrtka The Kaplan Educational Division ostaju izvan ruke impulzivnoga digitalnog šopingholicara.

Nekoliko sati nakon što je vijest o Bezosovu šopingu uzburkala sve svjetske medije, koji su se počeli pitati tko je sljedeća meta, časopis New Yorker unio je još malo materijala za nagadanje. Objavio je Bezosove izjave da je slučajno kupio The Washington Post, pogreškom stisnuvši krivu tipku. Ipak, Donald Graham, čija je obitelj bila 80 godina vlasnik Posta, rekao je da je do odluke o prodaji Washington Posta moralo doći zbog kretanja u industriji tiska. Dio kompanije koji pokriva novine borio se s brojnim izazovima u proteklom godinama, a u prvoj polovici ove godine izgubljena su 49,3 milijuna dolara.

Iako je Bezos rekao da kao novi vlasnik ulazi na neistražen teren koji zahtijeva eksperimentiranje, umiruje one koji strahuju da će donijeti probleme u uređivanju Posta. Pri tome Bezos neće trebati polagati račune dioničarima Amazona te će poslovati prema svojoj viziji. Promjena će biti, naglasio je, s novim vlasnikom ili bez njega, ali vrijednosti Posta neće se dirati. Novine, tvrdi, imaju dužnost prema čitateljima, a ne vlasnicima. Tako će Grahamova nećakinja Katharine Weymouth nastaviti djelovati kao izdavač te glavni izvršni urednik.

Ipak, novine poput Posta nisu obične novine, a Grahamovi bilo kakvi vlasnici. Oni su, zajedno sa Sulzbergerovima, koji posjeduju New York Times, ostali među zadnjim obiteljima koji vode tako velike utjecajne novine umjesto korporacija, što je postalo uobičajeno. Grahamove se smatrao vlasnicima koji ne stavljaju zaradu na prvo mjesto, već novinarstvo, što se dobro vidjelo kada je Post u doba Watergatea branio postulate struke. U Americi to je postalo obilježje novinarstva kojem treba težiti pa prodaja Posta označava za sve promatrače kraj jedne ere.

• Katherine i ja pitali smo se je li naša kompanija i dalje najbolji dom za novine. Sedam su godina zaredom prihodi padali. Imali smo inovacije koje su po meni bile vrlo uspješne, ali time nije zaustavljen pad prihoda. Odgovor na to bio je rezanje troškova, ali i za to postoji granica. Bili smo sigurni da će novine preživjeti u našem vlasništvu, no željeli smo više. Željeli smo da uspiju – objasnio je postupak u pismu zaposlenicima Graham.

Odluka da se Post mora prodati pala je potkraj prošle godine, prvi razgovori s Bezosom počeli su na proljeće, a s Grahamom našao se licem u lice prošlog mjeseca. Vijest je šokirala i zatekla zaposlenike, ali nakon svega smatraju da je, sigurnosti radi, dobro imati ‘gazdu’ milijardera. Bezosu, smatraju neki, neće trebati brza zarada na Postu jer prema Forbesu teži više od 25 milijardi dolara. Polovica dvojca koja je otkrila aferu Watergate, Carl Bernstein, ističe da je time priznata nova vrsta poduzetništva i vodstva, oblikovana novim tehnologijama. Tako se, veli Bernstein, neće voditi samo Post nego i novinski biznis, koji će ujediniti najbolje vrijednosti novinarstva i mogućnosti digitalnog doba.

Pritom je zanimljivo da je netom prije nego što je Bezos kupio Post John Henry, vlasnik bejzbolskoga kluba Red Sox, kupio od kompanije New York Times novine Boston Globe za 70 milijuna dolara. U srpnju je tvrtka Berkshire Hathaway Warren Buffett, inače velikog dioničara u Washington Post Co, kupila novine Atlantic Cityja. Neki su te bliske događaje okarakterizirali kao moguće gaženje američke demokracije u režiji milijardera egomanijaka. No na sve bi se možda trebalo gledati pozitivno iako je moguće da će Bezos uništiti Post ili ga pretvoriti u dodatak Amazonu. Takve kupnje trebalo bi gledati kao promjene u kontroli, a ne kao kraj jedne ere. A promjenama su sklone osobe koje ne bježe od izazova, a od zarade im je važniji prestiž. Važno je pri tome što Bezos nije kupio cijelu tvrtku The Washington Post Co nego njen najveći uteg zbog negativnih financija, novine Post.

Post Co inače ima različite interese, od hospicija do proizvodnje industrijske opreme, a velike profite donose mu lokalne televizije te Cable One. Ipak, Jeff Jarvis, izvanredni profesor novinarstva na Njukomskom sveučilištu, zabrinut je zbog tajnosti cijele operacije te naglašava da je Amazon tajanstvena kompanija. Iako, kaže, prodaja je dobra stvar.

Bezos je Amazon osnovao 1994. s 30 godina pokrenuviš posao u garaži, a danas je najveći internetski trgovac. Prije 13 godina osnovao je sremsku kompaniju Blue Origin, koja radi na stvaranju tehnologija koje bi mogle znatno smanjiti troškove ljudskog leta u svemir. U nju je uložio najmanje 175 milijuna dolara, a sada posjeduje, kao osoba bez izravnog iskustva u novinarstvu, jedan od najvažnijih brendova novinarstva. On se, očito, trudi mijenjati načine na koje ljudi i tvrtke posluju, kupuju ili konzumiraju. Pri tome ima i strpljenja jer je Amazon tek 2001. ostvario dobit iako je u nekim dijelovima i dalje gubi, a Blue Origin doživio je prije dvije godine neuspjeh sa svemirskom letjelicom.

Europska komisija kani jačati obrambene kapacitete te pridonijeti većoj sigurnosti građana. Nije zanemarivo da je vojna industrija iznimno važna i za gospodarstvo EU jer je lani zapošljavala 400.000 ljudi.

Vrijeme kada se Europa suočava s novim sigurnosnim izazovima, zemlje se pojedinačno bore da na odgovarajući način opreme svoje oružane snage. S obzirom na to da su operacije u Libiji pokazale ključne vojne nedostatke europske vojske, Europska komisija odlučila je predložiti akcijski plan kako bi obrambena industrija bila što konkurentnija i učinkovitija. Razlog za jačanje obrambenih kapaciteta jest omogućavanje što veće sigurnosti građanima, ali ujedno je vojna industrija iznimno važna i za gospodarstvo. To se vidi u tome što je prošle godine zapošljavala 400.000 ljudi te je stvarala neizravno još 960.000 radnih mjesta s prometom od 96 milijardi eura.

S obzirom na to da zemlje BRIK-a (Brazil, Rusija, Indija i Kina) stalno povećavaju ulaganja, Europa se suočava sa sve većom konkurencijom na tržištu obrane. Oprema je vrlo često izrazito skupa, a obrambeni proračun smanjuje se zajedno s ostalom javnom potrošnjom. Europska su ulaganja u obranu od 2001. do 2010. godine pala s 251 milijarde eura na 194 milijarde, a rezanje troškova posebno je pogodilo istraživanja koja su važna za uočavanje i predviđanje novih prijetnji. Od 2005. do 2010. ulaganja u istraživanja pala su za 14 posto.

Novi način smanjivanja troškova omogućit će povećanje suradnje na europskoj razini. Primjerice, europske zemlje imaju 16 različitih vrsta fregata, ali ako bi sve imale isti model za fregate ili ostalu opremu, omogućio bi se razvitak ekonomije razmjera. Znači, prosječni bi se troškovi po jedinici proizvoda smanjili kad bi se povećala proizvodnja.

Akcijski plan stoga je dizajniran za jačanje suradnje u Europskoj uniji u vezi s obrambenom opremom, povećanja konkurencijom te poticanja novih veza između civilnog i vojnog istraživanja. To se odnosi na otkrivanje kemijskih, bioloških, radioloških ili nuklearne prijetnje te na daljinski upravljanje zračne sustave. Ostale inicijative uključuju pomoć malim poduzećima u sektoru obrane pri razmjeni s država, promicanje traženih vještina te osiguranje opskrbe ključnim sironinama. Obrambena politika, ipak, ostaje u rukama pojedinih zemalja EU. One, međutim, surađuju u europskoj vanjskoj i sigurnosnoj politici razvoja civilne i vojne sposobnosti. Time se želi što učinkovitije sprečavati sukobe i upravljati krizama, a obrana definitivno pripada toj politici.

Otkako je osnovana Zajednička sigurnosna i obrambena politika, EU je sudjelovao u više od 20 civilnih i vojnih misija izvan svog teritorija. Pridonijela je stabilnosti i održavanju mira u bivšoj Jugoslaviji, južnom Kavkazu, Srednjem istoku, Aziji i Africi. Predsjednik Podobora za sigurnost i obranu u Europskom parlamentu Arnaud Danjean ističe da bi tu europsku politiku trebali odobriti građani država članica kako bi bila legitimna te da Europski parlament mora biti upoznat s odlukama. Uloga Podobora jest da točno istražiti zbivanja u Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici u pogledu institucija, sposobnosti i operacija. Također, sigurnost i politika ne smiju biti ekskluzivno područje za stručnjake, već moraju uključivati stajališta europskih građana.