Prednost je agroturizma Kurija Žunec pokraj Kašine to što je blizu gostima iz velikoga grada, ali to je istovremeno i otežavajuća okolnost. Administrativno ne pripada ruralnom području pa vlasniku za realizaciju novih ideja nisu dostupna europska sredstva namijenjena ruralnom razvoju.
Kada je prije petnaestak godina svu svoju ušteđevinu i energiju odlučio uložiti u gradnju jednog od prvih seoskih turističkih imanja na području Grada Zagreba, Stjepan Bertović-Žunec nije očekivao da će se suočiti s lavovskim poslom, brojnim administrativnim barijerama, ali i s tržištem kojem je potrebno objasniti da hrana uzgojena na vlastitom imanju ne može imati istu cijenu kao na namirnice kupljene u trgovačkom centru. S vlasnikom Kurije Žunec razgovarali smo na terasi njegovoga slikovitog, bajkovitog zdanja smještenog na brežuljku ‘bajni breg’, čiji naziv na najbolji način odražava karakter čitavog imanja. Kuća se nalazi u selu Jesenovec dvadesetak kilometara udaljenom od centra Zagreba, uz istočne obronke Medvednice, blizu Kašine i ceste koja vodi prema Mariji Bistrici. Neobično zdanje privlači posjetitelje svojim šarenim pročeljem ukrašenim drvenim, bijelim stupovima, crvenim crijepom, zelenim prozorima i cvijećem.
Upravo se po toj blizini glavnome gradu imanje obitelji Žunec razlikuje od ostalih agroturizama koji su posljednjih desetak godina niknuli širom Zagrebačke županije. S druge strane, to im je i otežavajuća okolnost jer administrativno ne pripada ruralnom području, pa im za realizaciju novih ideja nisu dostupna europska sredstva namijenjena ruralnom razvoju. No zato im ne nedostaje energije i kreativnosti. Kada je 2000. godine krenuo u okrumpjavanje imanja i gradnju kurije na ‘bajnome bregu’, Žunec je praktički bio na svom životnom vrhuncu. Dotad se ostvario kao glazbenik, imao je pregršt životnog i poprilično poduzetničkog iskustva. Kao saksofonist proputovao je Europu, a u rodnom selu Jesenovec potkraj 80-ih pokrenuo je peradarsku farmu i tijekom 90-ih bio jedan od većih proizvođača jaja u Hrvatskoj.
Početkom 2000-ih počeo je razmišljati u što da uloži ušteđevinu od dva milijuna eura. Putujući Europom kao glazbenik vidio je razna obiteljska, agroturistička imanja, a tih se godina sve više i u Hrvatskoj počelo isticati da je u tome budućnost života na selu. Nije ga trebalo dugo nagovarati, priznaje nam naš sugovornik, ali je želio stvoriti nešto posebno. U suradnji sa zabočkim svestranim umjetnikom Aleksandrom Šandorom Pavičićem stvoreni su nacrti za gradnju kurije prema uzoru na staru vlastelinsku seosku kuću koja se nekoć nalazila u obližnjoj Kašini. Gradnja, opremanje i uređivanje imanja trajali su punih sedam godina i u sve je uloženo oko deset milijuna kuna vlastitih sredstava te stotinu tisuća eura kredita. U gradnji su korišteni danas gotovo potisnuti materijali poput drveta, cigle i kamena. Pokraj kuće uređena je i štala s desetak konja i veliki prostor za jahanje. Do posljednjeg detalja uglancana Kurija Žunec svoja je izrezbarena drvena vrata gostima napokon otvorila 2008. godine.
Osim originalnog eksterijera i interijera kuće koji predstavlja spoj nekadašnjega vlastelinskog lađanja i bajkovitih, drvenih kuća iz maštovito ilustriranih knjiga, seoske idile i svježeg zraka, glavni su aduti u privlačenju gostiju izvorne, domaće delicije pripremljene od namirnica uzgojenih na imanju, od mesa do povrća i voća. Obitelj Žunec uzgaja grožđe i proizvodi svoje vino, od vlastitog voća proizvodi domaće sokove, a mesne delicije od domaćih uzgojenih životinja.
Osim vinograda i vlastitoga vinskog podruma, na imanju imaju voćnjake s jabukama, kruškama, marelicama, trešnjama, dunjama, orasima i oskorušom pa su prije nekoliko godina krenuli u još jednu investiciju. U nabavu tehnologije za proizvodnju prirodnih, voćnih sokova i uređenje hale od tristo četvornih metara uložili su dodatnih stotinu tisuća eura. U suradnji sa stručnjakom iz Slovenije izradili su projekt proizvodnje sokova bez dodanih šećera tako da na imanju gostima poslužuju samo vlastite sokove. Osim jabuke prerađuju i krušku te jagode. U restoranu proda se oko dvije i pol tisuće litara soka na godinu, a kapaciteti prerade mnogo su im veći pa iz usluge voće prerađuju i drugima te se u sezoni branja voća u njihovu malom pogonu proizvede ukupno 50-ak tisuća litara soka. Od voća proizvode i domaće rakije poput šljivo-vice i viljamovke te likere od višnje, oraha i meda, a gostima se kao dar nude i medovi. Od domaćih životinja na imanju uzgajaju perad i svinje, a na jelovniku ima i divljači.
Prvu godinu kroz imanje je prošlo oko deset tisuća gostiju, kaže Žunec. Taj se broj uglavnom zadržao i idućih godina, unatoč sveopćoj besparici, ali su prošle godine i oni osjetili posljedice krize. No dotad su stekli već brojne stalne goste i počeli surađivati s agencijama koje su im dovodile organizirane grupe, ponajviše djecu koja bi dolazila na jahanje. No, ističe naš domaćin, najviše vole raditi s individualnim gostima jer je i cijelo imanje više prilagođeno takvoj vrsti posjetitelja. Dolazak kod Žuneca gosti često kombiniraju s odlaskom u Marijansko svetište u Mariji Bistrici ili šetnjom prema istočnim obroncima Medvednice. U mjestu Adamevec, udaljenom tri kilometra od kurije, nedavno je otvoren novi aquapark s unutarnjim i vanjskim bazenima i wellnessom, pa su to novi sadržaji za koje se Žunec nada da će Zagrepčane privući u njegov kraj.
Na imanju najživlje je vikendima kad se organiziraju razne obiteljske proslave, svadbe, krizme, krstine, proslave rođendana. Glavna su im sezone proleće i jesen. Posljednjih godina sve je više i stranaca, iz Italije, Španjolske, Njemačke, susjedne Slovenije, a gosti su ih uglavnom pronalazili preko interneta. U oglašavanje putem interneta uložio je, govori nam, stotine tisuća kuna, ali svih tih godina pokazalo se da je najjača usmena predaja.
Oko 90 posto gostiju dođe jer im je netko poznat rekao za nas – govori naš domaćin, koji je očekivao veću pomoć u marketingu od zagrebačke turističke zajednice i ostalih mjerodavnih institucija, ali su se pokazali prilično indolentni, barem u njegovu slučaju.
Među stalnim gostima ima i nekoliko tvrtki koje znaju organizirati sastanke, radionice ili team buildinge kod Žunecovih. U poslu mu pomaže supruga Spomenka, koja je uz starijeg sina Benjamina glavna u kuhinji, a mladi sin David glavni je konobar. Stariji je sin završio školu za kuhara i turistički menadžment, a mladi se školuje za veterinara. Prihodi od agroturizma još uvijek ne isplaćuju cjelokupnu investiciju te sama priroda tog posla traži neprestano nova ulaganja, a vremena su teška, veli nam naš domaćin. Takvi su projekti dugoročne investicije, koje se najčešće isplate tek u nekoliko generacija pa je u zajedničkom, obiteljskom radu na imanju upravo i svrha tog biznisa, ali i jedina šansa njegova opstanka, ističe Žunec. Iako je praktički cijelo imanje s proizvodnjom i ponudom zaokruženo, njegov poduzetnički duh ne miruje pa razmišlja o novoj investiciji, gradnji elitnoga staračkog doma u Jesenovcu s kapacitetom od 70-ak ležajeva.
