Home / Tvrtke i tržišta / Što će Transatlantiski sporazum SAD-a i EU, kad jednoga dana bude potpisan, donijeti Hrvatskoj?

Što će Transatlantiski sporazum SAD-a i EU, kad jednoga dana bude potpisan, donijeti Hrvatskoj?

Ukidanje ionako niskih carina, a pogotovo olakšavanje poslovanja donosi zadovoljstvo i hrvatskim izvoznicima u SAD, ali i uvoznicima iz te države. U prvom polugodištu dobro smo se držali u vanjsko-trgovinskoj razmjeni (još uvijek) najmoćnijom ekonomskom silom na svijetu. Uvezli smo 1,3 milijarde kuna (što je 4,4 posto manje nego prije godinu dana), a izvezli 1,1 milijardu (porast od čak 16,1 posto). Istini za volju, Transatlantiski sporazum neće biti potpisan prije 2015., ali hrvatske tvrtke koje žele (ozbiljnije) ‘preko bare’ trebaju već danas početi s pripremama. A nije mala stvar konkurirati na najzahtjevnijem tržištu na svijetu. No zašto ne vjerovati u mogućnost ostvarenja američkog sna? Nešto me drugo više brine, a to je (dosadašnja) nezainteresiranost američkih tvrtki za naše tržište. Kad padnu sve tehničke barijere, i kad Amerikanci budu mogli obrađivati tržište EU ‘u jednom komadu’, porast američkih roba na domaćim policama bit će znatno veći od povećanja u obratnom smjeru. Ponovit će se tako Barcelona 1992., kad su hrvatski košarkaši u prvom dijelu utakmice držali ‘egal’ s prvim i jednim pravim ‘Dream teamom’. A onda su američke zvijezde ubacile u višu brzinu i ostvarile pobjedu s tridesetak koševa prednosti. Nama je ostala utjeha da smo se dobro borili. Bojim se sličnog ‘časnovog’ poraza i u gospodarskoj utakmici nakon što se otvori najveća bescarinska zona na svijetu.

Dok Vlada s dijelom slavonskih seljaka (pardon – poljoprivrednih proizvođača, kako bi rekao premijer Milanović) igra traktorsko-poticački ping-pong, Glas Istre donosi iz Umaga sasvim drugačiju priču u stilu klasičnih vesterna. Obitelj Vuch bavi se proizvodnjom voća i povrća. Ljetos su, nakon nestanka 400 kilograma dinja, postavili na usjeve noćne straže. Prostru karton i pod zvijezdama čekaju lopove. Kralja je manje. Iako, oprostili su starici koju su uhvatili s paprikama jer su zaključili da joj je to zaista potrebno. No otjerali su Slovenca iz lubenica, a uhvatili su i jednog poznanka kako ukrcava dinje u kombi, očito s namjerom da ih proda. Jedino se ne zna je li taj njihov prekupac uredno fiskaliziran.

Nastavlja se podizanje turističkog optimizma. Sad je na sceni logika ‘dobra je sve što nije lošije’. No špica sezone napokon se dogodila i jugu Istre. Napokon se traži mjesto na plaži, i čeka se u redu za jelo i piće. No kako je odjednom došla, špica se u tjedan dana ispuhala. I to je ono što treba zabrinuti. Umjesto da se zanemaruju, mi uspjevamo špicu skratiti. I to je trend koji traje već nekoliko godina. Jednom su nam za kraću špicu krive kiše, drugi put veliki globalni sportski događaji, treći put ‘krivo nasadeni’ školski praznici. Izgovore ćemo uvijek naći, ali činjenica je da (Istra) nema dovoljno kvalitetnih sadržaja koji bi (bogate) goste natjerali da dođu i u drugo vrijeme osim početkom kolovoza.

A kad smo već kod turističkih sadržaja, nikako nisam uspio uhvatiti vlasnika porscheove bajkovske skupe jurilice s francuskim tablicama, da ga pitam što radi u mom susjedstvu. Pogotovo jer smo obojica susjedi štanda s najjeftinijom kineskom robom. A tu ima itekako posla za Linićeve terminatore. Naravno da računa nema, a posebno je veselo kad se dečki vrate s kupanja na posao. Pa i ležaljke i šešire korištene na plaži vrate u prodaji asortiman. (Tko zna što je bilo s kupaćim gaćama prije nego što sam ih kupio.) Da ne govorimo o djetetu koje sudjeluje u tom biznisu koji se očito isplati. Na takvim ilegalnim štandovima na jugu Istre može se okrenuti i 40 tisuća kuna na dan pa vlasnicima biznisa nije teško keširati i 60 tisuća kuna za ljetni najam prostora za prodaju. Stoga je porsche očito zalutao u to susjedstvo. Osim ako ga ne vozi vlasnik lanca štandova s kineskim jeftilenom.

Jedna je pjevačica osvojila ‘Grand Prix i nagradu publike’ na lokalnom festivalu u jednoj marini. Pobjedničku pjesmu napisala je ‘jedna od vodećih srpskih kantautorica’, a singl je producirao ‘surradnik… kantautor nekih Severininih pjesama’. I cijeli taj PR-ovski galimatijas s ‘kantautorima’ da bi se objavilo kako pjevačica ljetuje na jahti srpskog poduzetnika. ‘PR menadžer’ medijima šalje i slike pjevačice, pjevačice s nagradom, s vlasnikom marine, ali poduzetnik je samo na jednoj – skinutoj s weba. ‘Bliski izvori kažu da su viđeni kako izmjenjuju nježnosti’, stoji u objavi za javnost. Jedino nije jasno reklamira li taj ‘PR menadžer’ ponajprije pjevačke ili pak ljubavničke uspjehe svoje kljenice. Stoga savjet poduzetnicima – oprezno s posvudušama, makar i za vrijeme ljetnih avantura!

Hrvatski turistički djelatnici zadovoljno trljaju ruke dok vlade širom svijeta odvraćaju svoje državljane od putovanja u Egipt. No nisu svi u Hrvatskoj zadovoljni kravim nemirima na jugu Sredozemlja. Rasplet s najviše strepnje promatra predsjednik uprave Luke Rijeka Vedran Devčić. Sueski kanal najveća je prednost jadranskih luka jer se morski put do srednje Europe dramatično skraćuje. Stoga bi eventualno zatvaranje Suesa imalo katastrofalne posljedice za riječku luku, a mala bi utjeha bila što bi jednako bili pogođeni i konkurenti poput Kopr. Srećom, Suez je i dalje otvoren. Globalni interesi vjerojatno i neće dopustiti duže zatvaranje.

Lani u ovo ljetno doba jedne su novine donijele vrišteću ‘ekskluzivu’ na naslovnici: Klasnič u Dinamu! Od toga, naravno, nije bilo ništa. Godinu potom Dinamo je dobro kupovao, iako bez velikih imena, i opet je na korak do Lige prvaka. U srijedu je odigrao ‘prvo poluvrijeme’ s bečkom Austrijom. Sljedeći tjedan Mamić će znati na čemu je: hoće li s Dinom zaraditi najmanje 11 milijuna eura u Ligi prvaka ili će se morati zadovoljiti zajamčenim sitnišem od 1,6 milijuna u Europskoj ligi. A osim toga, sraz s Austrijancima posljednja mu je šansa da proda ponajboljeg igrača. Zato se Sammir naporno pripremao danima, a pogotovu na Hvaru i noćima, samo za te dvije utakmice.