Rijetko se kad probije u javnost da se posao ‘težak’ bar desetak milijuna eura izjavoio u samo dvije večeri. A to je uspjelo braći Mamić s Dinamom. U dvije utakmice s bečkom Austrijom nisu uspjeli izboriti Ligu prvaka i dobili su utješnu nagradu u desetak puta manje (financijski) atraktivnoj Europskoj ligi.
Osim ovogodišnjega izravnoga gubitka Mamić će ostati uskraćen za još pokoju transfer, znatno veći od mogućnosti ‘neposrednih proizvođača’, odnosno izvoznih artikala. A upravo je prodaja nogometaša najbolja karakteristika Dinamova gazde Zdravka Mamića. No za razliku od briljantnog vođenja odjela prodaje, druge menadžerske kvalitete znatno su mu limitirane.
Recimo, motivacija zaposlenika. Tek nakon izgubljene prve utakmice ponudio je igračima rekordnu premiju od dva milijuna eura za plasman u Ligu prvaka. Iako su svi njegovi zaposlenici ‘poginuli’ na radnome mjestu u utorak navečer u Beču, posao godine izgubljen je tjedan dana prije u Zagrebu, gdje su radili ‘za kikiriki’ i nisu bili dovoljno motivirani da pobijede ‘slabu’ Austriju.
I sâm je Mamić priznao da je (treći put) postavio istoga lošeg trenera koji nije znao posložiti sve kotačiće nogometnog stroja i koji je izlanuo da njegovi šljakeri i nakon deset službenih utakmica nisu dovoljno spremni za 90 minuta posla. A nerad i spavanje na poslu danas se mogu tolerirati samo u državnoj službi, nikako u srazu s europskom konkurencijom.
Zato je i smijenio šefa proizvodnje, ali prekasno. Deset ‘milja’ eura otišlo je u nepovrat…
