Home / Mediji i publikacije / SAŠA CVETOJEVIĆ Opinion maker mlađe generacije poduzetnika

SAŠA CVETOJEVIĆ Opinion maker mlađe generacije poduzetnika

Riješ nekoliko je dana mala varaždinska agencija za internetski marketing Zimo digital izvijestila da je dobila posao na razvoju aplikacija za mobilne uređaje i digitalnom marketingu u Srbiji. Riječ je o jednoj od onih startup-tvrtki u kojima svoje prste odnosno mali udio u vlasništvu ima Saša Cvetujević, poduzetnik i investitor, svojevrsni opinion maker nadolazeće mlađe generacije hrvatskih gospodarstvenika, onih koji bi sada trebali biti ‘na štihu’, bez obzira na dugo i sveprisutno ekonomsko crnilo u okruženju.

Rođen je 1971. godine u Zagrebu, osnovnu je i srednju školu završio u Sisku, potom odlazi u tadašnju vojsku (‘jedno od lošijih iskustava u mom životu’) iz koje se iščupao nakon osam mjeseci služenja umirućoj državi. Službena dijagnoza ‘emocionalne neurakunljivosti’ bješe tek liječničkim paravanom za raniji bijeg iz uniforme, ali i tajming dovoljan za osnivanje tvrtke Insako, u kojoj Cvetujević i dalje zarađuje kruh svoj svagdašnji.

  • To je bio neki stidljivi začetak te tvrtke, no službeni se početak Insaka veže uz polovicu devedesetih godina – kaže Cvetujević. – U međuvremenu sam se bavio izradom nekih kompjutorskih igara i programa. Prije vojske pokušao sam upisati elektrotehniku, što nisam uspio, i strojarstvo, što sam uspio, ali nisam želio. Ipak, nakon vojske upisao sam ekonomiju, koju sam i završio, manje- više u roku, ali sam cijelo vrijeme studija paralelno i radio. Raspadom bivše države u Hrvatskoj nije postojala nijedna tvornica higijenskih papira, tu smo našli nišu za tvrtku Insako, koja je od firme s nekoliko zaposlenih narasla na srednje veliku tvrtku, koja je danas logistički partner odnosno posrednik između proizvodnje i krajnjeg potrošača. Danas imamo više od 40 stalno zaposlenih, godišnji nam je promet veći od 60 milijuna kuna. Sada je pitanje što dalje, jer EU i prilika nam je i prijetnja, zbog toga što smo logistički partner za jednu malu zemlju. Ipak, vjerujem da ćemo opustiti zbog konfiguracije naše zemlje odnosno da ćemo moći odraditi onaj posao koji se velikima jednostavno ne isplati.

Cvetujević se, kako kaže, uvijek bavio problemima malih i srednjih poduzeća. Tako je bio jedan od HUP-ovih ‘barakaša’, član vijeća HUP-a te predsjednik HUP-ove Udruge ljekarnika budući da je svojevremeno i sam posjedovao ljekarne. Ipak, 2008. je godine odlučio izaći iz tog biznisa te po moći Tedeschi jevoj Atlantic grupi da uđe u te vode. Ipak, ljekarnički mu je biznis ostao neki drugi interes, potpredsjednik je HUP-ove udruge ljekarnika, a u međuvremenu je na zagrebačkom Medicinskom fakultetu završio i postdiplomski studij iz menadžmenta u zdravstvu. S vremenom se zainteresirao i za tehnologije.

  • Tako je nekako i počela priča o startupovima u Hrvatskoj, jer umjesto da u Hrvatskoj pokrećemo firme s dvije ili tri tisuće ljudi, što je posve nerealno, pokrećemo male tvrtke od 20 do 50 ljudi. Takozvani startupovi su tvrtke koje imaju potencijal velikog rasta, koje su održive te mogu pokrenuti svoju branšu. U Hrvatskoj ima kvalitetnih ljudi, posebice u zadnjim generacijama, obrazovnom sustavu usprkos. Nas nekoliko naivaca, Mihovil Barančić, Damir Sabol, Ivo Špigel i ja razvili smo projekt ‘Startup Croatia’ koji u osnovi omogućava ljudima da u Hrvatskoj nađu posao, ali i da naša zemlja postane privlačna ljudima iz regije, da ovdje pokrenu neki svoj projekt. Tu se IT nametnuo nekako sam po sebi, ali imamo i drugih projekata, od specijaliziranog visokotehnološkog navodnjavanja, dakle poljoprivreda, do primjerice aplikacije za mjerenje grudnjaka.

Vezano uz startup-projekte, lani je u Zagrebu otvoren ZIP, kroz koji su već prošle dvije generacije, treća se upravo sada upisuje. Jasno je da će od njih osam dva uspjeti, no tu je važno reći i da su mnoge firme koje su nekada bile u startupu u međuvremenu proširile biznis i dodatno zaposile ljudje. Čak i država malo-pomalo uviđa važnost startupa, pa su uvedene i neke linije, poput one HAMAG-ove. Prije s informatičkom tvrtkom niste mogli ni konkurirati jer se to i nije smatralo proizvodnjom, sada se i to polako mijenja.

Ipak, jedna druga inicijativa, veli Cvetujević, po malo posustaje. Poslovni su anđeli zašli u neku krizu, zapravo kriza se prelila u te anđeoske vode i ne ide onako kako se zamislio. Ideja je bila realizirati desetak investicija na godinu, no u ovoj je priči krah financijskog tržišta očito blokirao potencijalna sredstva za takvo što.