ROBNE ZALIHE 30 tvrtki nabilo dug od 360 milijuna kuna

Teško je očekivati da će se naplatiti potraživanja nastala u prošlom stoljeću od tvrtki koje su u teškoj situaciji ili u stečaju. Bit će uspjeh ako država naplati 60-ak milijuna kuna. Ravateljstvo za robne zalihe potražuje 380 milijuna kuna od tvrtki. Dug je nastao uglavnom do 2004., najviše do 2000. godine zbog kriminalnih radnji, lošeg poslovanja ili nelikvidnosti koja je bila karakteristika gospodarskog života Hrvatske 90-ih godina prošlog stoljeća. Ipak, najveći su uzrok tolikog duga pogodovanja, manjkovi i ostale kriminalne radnje jer su se robne zalihe dijelile po bari i stričevima u vrijeme HDZ-ove vladavine 90-ih godina i od tog se razdoblja vuku repovi duga Robnim zalihama. Baš zbog tolikog proteka vremena teško je očekivati da će se spasiti golema količina novca. Spasi li država 50-ak milijuna kuna, bit će dobro.

Politika i kriminal Sprega tadašnje politike i kriminala u poduzećima posebno je bila, što se tiče Robnih zaliha, intenzivirana u sumrak vladavine HDZ-a, pa iako je ta stranka uvjerljivo poražena na izborima 3. siječnja 2000., strukture koje su joj bile lojalne pružale su žilav otpor pa se nova vlast sa SDP-om na čelu nije mogla, a ni usudila obračunati se s kriminalom. Štoviše, kriminal se, doduše u znatno manjem opsegu, nastavio i za vrijeme Trećešiječanske vlasti. Zato je malo vjerojatno da će kriminal koji je, između ostalog, razlog tolikog duga biti sankcioniran, što na neki način potvrđuje i ravatelj Ravateljstva za robne zalihe Ivo Milatić.

• Podnesene kaznene prijave za izdavanje mjenica i čekova bez pokrića najvećim su dijelom odbačene ili su odgovorne osobe oslobodene zato što se nije mogla dokazati namjera prijevare. Za većinu kaznenih postupaka nemamo saznanja u kojoj je fazi postupak jer ih u ime Ravateljstva vodi Državno odvjetništvo – kaže Milatić.

Suzbijanju kriminala, najčešće u vidu prijevare i izdavanja krivotvorenih garancija banaka, pridonio je i Zakon o strateškim robnim zalihamama donesen 2002., čime je promijenjen način poslovanja u robnim zalihama. Milatić objašnjava da je prijašnji zakon o državnim robnim zalihamama omogućavao držanje tržišnih robnih zaliha. Prilikom kupoprodaje ugovarali su se instrumenti osiguranja naplate potraživanja kao što su akceptni nalog, mjenica, ček, i koji prilikom naplate nisu bili naplativi, doduše djelomično i zbog gospodarske situacije. Promjenom zakona o strateškim robnim zalihamama nisu više bile predviđene tržišne zalihe koje bi se davale tvrtkama te je mogućnost nenaplate potraživanja svedena na minimum. Time je tadašnja vlast zakonski smanjila mogućnost kriminalnih radnji, iako ne potpuno, što potvrđuje ukradenih 26 tisuća tona pšenice iz silosa Đakovštine početkom 2010. No na toliki su dug utjecale i neke odluke vlada. Primjerice, odlukama se obavljao otkup pšenice i smještaj u najbliži silos pa Ravateljstvo nije moglo utjecati na izbor skladištara. Isto tako, vlada je odlukama i zaključcima nastojala pomoći tvrtkama isporukom robe iz robnih zaliha uz odgodu vraćanja, što je također generiralo porast duga, najviše zbog kamata.

Vladi je nedavno poslan izvještaj o stanju i upravljanju robnim zalihama za 2012. godinu u kojoj je i stanje spomenutog potraživanja u vrijednosti od 380 milijuna kuna. Lider objavljuje tablicu 30 tvrtki koje duguju najmanje milijun kuna Robnim zalihama i njihov je ukupni dug 360 milijuna kuna. Osim njih Robne zalihe potražuju i za obnavljanje robe (pšenica, kukuruz, nafta) čija potraživanja nisu dospjela (ukupno 12 milijuna kuna) te ukupna potraživanja od tvrtki koje duguju manje od milijun kuna (ukupno 9,4 milijuna kuna). Sve su one ili u stečaju ili u vrlo nezavidnoj poziciji s neizvjesnom budućnošću.

Od spomenutih 30 tvrtki koje duguju više od milijun kuna, najviše strši robna kuća Nama, koja je Robnim zalihamama dužna 123,3 milijuna kuna. Taj dug datira iz 1999. Nama je u stečaju od 2000., ukupni dug državi popeo se na 180 milijuna kuna, a kako je prije dva mjeseca najavio stečajni upravitelj Damir Mikić, uskoro će prestati ta agonija prodajom preostale imovine i likvidacijom. Država može komotno otpisati zatezne kamate, a što će joj preostati, ostaje da se vidi. Što se pak tiče Robnih zaliha, potražuju glavnicu od 47,6 milijuna kuna, po cesijama 14 milijuna kuna, a na kamate otpada 62 milijuna kuna. Malo će toga naplatiti.

Sljedeći je najveći dužnik Klas iz Nove Gradiške u stečaju. Dug od 64 milijuna kuna nastao je od 1997. do 2000. zbog manjka u zalihamama te zbog kamata i reprograma po odluci Vlade. Ludbreška je Bednja u stečaju pak dužna 23 milijuna kuna, a kako stoji u izvještaju Ravateljstva, razlog su duga naknade po zajmovima, manjak, kamate te Vladina odluka o reprogramu. Na sličan su način dužne i dvije poljoprivredne zadruge. Jedna je PZ Orlić iz Markovca kod Zadra (14,5 milijuna kuna od 1998.), koja nije u stečaju, ali Poslovna Hrvatska preporučuje ozbiljnu provjeru.

Ovdje pod velikim pitanjem koliko će se Robne zalihe moći naplatiti. PZ Zlatar iz Zlatara (14 milijuna kuna iz 2000.) jest u stečaju, kao i Ribnjaci Jasine iz Orlovca kod Slavonskog Broda (dužni 14 milijuna kuna od 1999.) te Primorje i Senj u stečaju, čiji dug iznosi 12,5 milijuna kuna. Dužna je i tvrtka Zadom, doduše jedna od rijetkih bez kaznene prijave (17,8 milijuna kuna od 2000.), a osim 30 velikih dužnika, postoje u izvještaju i podaci za 24 tvrtke od kojih je Ravnateljstvo za robne zalihe isknižilo potraživanja. Ukupno je iskniženo 37,4 milijuna kuna, a najveći je dužnik Ivma prom iz Zagreba, od koje je država isknižila potraživanja od 13 milijuna kuna.

Za utjehu, prodana je jedna nekretnina pa su sredstva uplaćena u državni proračun. Tvrtka Meditor iz Zagreba dugovala je 5,9 milijuna kuna, dok je još jedan od većih dužnika bio i proizvodno-trgovački obrt Milinković iz Velike Gore, koji je Robnim zalihama dugovalo 4,4 milijuna kuna. Od 24 tvrtke od kojih su isknižena potraživanja do sada je naplaćeno 8,5 milijuna kuna, a kako kaže Milatić, moguća je naplata i putem imovinsko-pravnih zahtjeva prema odgovornim osobama u kaznenim postupcima, čiju visinu i rok naplate nije moguće predvidjeti jer kazneni postupci još traju.

Zato je teško očekivati da će se naplatiti potraživanja od 30 tvrtki koje su u teškoj situaciji ili su već u stečaju. Gledajući samo naplatu od tvrtki čija su potraživanja isknižena, riječ je tek o šestini naplaćenih potraživanja (8,5 milijuna kuna od 46 milijuna kuna, preostalo 37,4 milijuna kuna), pa se može očekivati da će od 380 milijuna kuna Ravnateljstvo za robne zalihe naplatiti 60-ak milijuna kuna. Ako i toliko.

Ukupna potraživanja manja su od milijun kuna.