Tranzicijski lider

Današnji lideri, u pravilu tranzicijski, oni koji žele zadržati postojeće stanje i koji ne znaju djelovati izvan davno postavljenih okvira, neće osigurati rast i napredak. To mogu samo drugi vođe, posve različiti od njih.

ica lidera svakodnevno nas zaokupljuju. Smiješte nam se s televizijskih ekranova, ozbiljno nas gledaju s naslovnica tiskanih medija, njihove izjave često se rabe i recikliraju u formi najavnih radijskih spotova na valovima radiopostaja. Je li riječ o pravim liderima? Jesu li to lideri – lideri ili lideri po sili svojih položaja? Jesu li to lideri koji, doista, svojim znanjem i razumijevanjem trenutka u kojem živimo ili radimo unose promjene, tj. iz temelja ih preoblikuju, ili oni koji na taj položaj dolaze opetovanim pojavljivanjem u medijima?

Kad je o ekonomiji riječ, jedno je biti lider u farmaceutskoj ili financijskoj industriji, gdje obično vladaju najbolji uvjeti, profitne su stope visoke i u usporedbi s mnogim gospodarskim granama posluje se prilično lagodno, a sasvim drugo biti to u metalskoj, tekstilnoj, poljoprivrednoj ili pak turističkoj industriji.

Govoreći o novim pravilima igre u nastojanju da se učine prave stvari u teškim vremenima, Ram Charan, priznati autor i poslovni trener, autor bestsela ‘Izvršenje’ (‘Execution’) i ‘Sučeljavanje sa stvarnošću’ (‘Confronting Reality’), nabraja šest temeljnih načela lidera u ekonomiji neizvjesnosti: poštenje i kredibilnost, sposobnost nadahnjivanja drugih, povezanost sa stvarnošću u stvarnom vremenu, realizam obojen optimizmom, upravljanje intenzitetom te odvažnost u izgradnji budućnosti. Kad govorimo o poštenju i u skladu s time kredibilnosti, riječ je o intelektualnom poštenju. To znači stati u istu razinu sa suradnicima, reći im kako promatrati svijet ispred sebe, korektno priznati granice svog razumijevanja i zatražiti od njih njihova stajališta.

Nadahnute polazi od vlastitog tima koji zatim širenjem u valovima mora nadahnuti niže razine, a one dalje redom. Stoga kao lider svojim primjerom nadahnite suradnike da se bez ikakva straha usredotoče na nove prioritete. Povezanost sa stvarnošću u stvarnom vremenu znači da stvarnost postaje pokretni cilj, tj. da ju je sve teže pogoditi. To od lidera i njegova tima zahtijeva svakodnevni nadzor nad situacijom tako da na terenu prikupljaju činjenice, često osobno i iz nekonvencionalnih izvora. Svrha je ne ostati zatvoren u osobnom svijetu i otvoriti si put za pravodobno mijenjanje slike stalnim dotokom svježih informacija. Uvođenje intenziteta u upravljanje traži da se beskompromisno uđe u svaki detalj češće i temeljitije nego ikad.

Pritom valja biti interaktivan u slušanju i objašnjavanju, odmah odgovarati na postavljena pitanja, preuzimati i podizati aktivnosti na sljedeću razinu te to činiti ponovno i – ponovno. Suradnički tim mora se pritom iz prve ruke uvjeriti da ste kao lider postavili stvarnost na stol i da imate odlučan plan kako pristupiti njezinu rješavanju.

Realizam obojen optimizmom znači da svoj tim usredotočite na ostvarljivu viziju i ispunjavate ga energijom da stalno i sustavno traga za aktivnostima koje će je ostvariti. U tome se lider mora znati nositi sa stalnim naplavinama loših vijesti i transformirati strah u konkretnu akciju.

Odvažnost u izgradnji budućnosti upućuje ne samo na defenzivne poteze (rezanje svakakvih troškova, primjerice) nego i na simultano uvođenje ofenzivnih koraka. Narušavanje jednoga uputno je nadoknaditi otvaranjem drugoga. Ko- jiput odvažnost znači zadržavanje sebe na nekom od započetih smjerova s dojmom da je riječ o potezu kockara sa stalnim osjećajem nelagode u želucu.

Želimo li izaći iz krize, osnovno je rasti, odnosno pobijediti one koji žele konzervirati postojeće stanje. Tko to može učiniti? Sigurno ne sadašnji lideri, u pravilu tzv. tranzicijski (neki vole reći i transformacijski). Njihovo je zadržati brod pun rupa na pučini da ne potone.

Drugim riječima, oni djeluju unutar zadane organizacijske kulture i drugačije ne znaju. A to se odnosi jednako na političke i ekonomsko ideologiju. Za uplovljavanje u luku mira i spasa, odnosno napretka, zapovjedni most moraju preuzeti transformacijski lideri, koji mijenjaju sustav u kojem djeluju stvarajući novo društvo i odnose. To znači i novu dimenziju i razinu kvalitete očekivanja od suradnika (sljedbenika) koje ih emotivno potiču da idu iznad zatečenih granica. Izrazito su emotivni i empatični, tj. lako ulaze u svijet sugovornika i imaju sposobnost da ne dociraju, nego posvećuju pozornost, tj. pomno slušaju sugovornika, stvarajući ključnu razliku već u početku. Transformacijske lidere s velikom idejom ljudi ne slijede samo zbog položaja nego osjećanja povjerenja i sigurnosti kojima zrače takve vođe. Vođenje strahom od kazne, koje često ‘krasi’ tranzicijske vođe, završava lošim rezultatima i katastrofom, a srđžba, otpor i pobuna (prikrivena ili otvorena) sljedbenika konačnim uništenjem. Samo vođenje ponudom dinamične vizije i iskrenom motivacijom donosi novu energiju.