STVARNOST DEBELO DEMANTIRA STATISTIKU: HRVATI UOPĆE NISU NAJBOJNIJI ŠEVCI NA SVIJETU, NEGO SU HRVATICE NAJVEĆE LAŽLJIVICE

Jednom je netko izjavio kako postoje tri vrste laži: laži, proklete laži i statistika. I zaista, kako bismo drugačije objasnili nedavno globalno istraživanje Man’s Healtha prema kojem su Hrvati, nitko drugi nego Hrvati, najbolji jebači na planetu. Postali smo svjetski rekorderi prema učestalosti seksualnih odnosa, ali i prema maštovitosti odabira lokacija, čemu opet valja zahvaliti slatkorječivim muškarcima koji nas u sekundi znažaju i natjeraju da raširimo noge na najnevjerojatnijim mjestima. Ono, u parku, na klupi, ili u jarku. Možda nam frajeri nemaju spolovila mitskih proporcija, ali se zato karamo k’o zečevi.

Tužna je priča što u istinitost tvrdnji ispitanika ne vjeruje, pa zapravo, nitko. Ja ne znam koga ti muškarci ševe. I što je najsmješnije, ne znaju ni oni. Ili, kako je jedan moj frend izjavio, ja želim živjeti u takvoj Hrvatskoj, a ne spavati u postelji u kojoj je hladnije nego vani. Stvarnost u ovom slučaju debelo demantira statistiku, ali i potvrđuje tezu da vjerojatno ne postoji područje ljudske egzistencije u kojem se laže više nego u seksu. Muškarci se zagraju (tko bi im zamjerio) i upitnike ispunjavaju po principu ‘ponovim li ovu laž dovoljno puta, postat će istina’. ‘Da, istina je, mene noćima uspavljaju orgazmični krikovi prsatih ljepotica koje sam upravo razdjevičio.’ ‘Da, penis mi je toliko velik da je kreditno sposoban.’

S druge strane, muškarci i žene žele zadržati iluziju društva kakvo je nekad bilo; u kojem se oko pozicije spola u zajednici nije mnogo raspravlja: gospođa je čekala s vaginom u stanju pripravnosti dok je frajer naokolo glaviničao s toljagom u ruci. Kastrirali smo ih u poslovnoj areni, nećemo valjda biti toliki zločinci da ih unesrećimo i u postelji? S krilaticom ‘bonus penis pax in domus’ u primozgu, žene će vješto skrivati stvarni broj partnera s kojima su se valjale pod plahtama: ‘Hm, jesu li bila dvojica? Da, sigurno su bila dvojica. Al grozni su bili. Fuj, bljak.’ I besprijekorno odglumiti svaki orgazam: ‘Dok tebe nisam upoznala, nisam znala što je seks.’ Zanimljivo je što od svih laži izgovorenih u dijalogu o seksualnosti, iskustvu i vještinama, muškarci najže probavljaju ovu posljednju. Još bi i mogli prijeći preko toga da partnerice uhvate u laži, ali njihove genitalije… Skandalozno! Istraživanja provedena u velikoj bijeloj Americi pokazuju da čak jedna od dvije žene češće glume orgazam nego ga doživljavaju. To, kažu, čine kako bi priveli seks kraju ili, u većem broju slučajeva, kako ne bi povrijedile partnerov ego. Da, dragi frajeri, taj bolan vrisk koji obilježava konac vrelog ljubavnog plesa ne mora nužno odgovarati stvarnom stanju uma i tijela vaše partnerice. Ona možda samo želi zadržati iluziju koju imate o sebi kao sjajnom, besprijekornom ševcu; održati laž na životu, radi mira u kući. Gleda li se na stvari iz rakusa ženske lukavosti, onda je lakše objasniti začudnu statistiku s početka priče. Hrvati uopće nisu najbolji ševci na planetu, nego su Hrvatice najveće lažljivice. ‘Draga, jesam li najbolji?’, zapitat će Hrvat svoju netom ‘obrađenu’ gospođu. ‘Nema te Amerika’, odgovorit će ona, okrenuti se na bok i utonuti u san, sretna što je pred njom konačno par dana mira.

Page 2

DAMELIN

Na sirotinji zaradio bogatstvo i razljutio nadbiskupa Canterburyja

Online kompaniju Wongu koja nudi kratkoročne, skupe kredite za neetično poslovanje optužuju mnogi, među ostalima i kenterberijski nadbiskup, koji prijeti osnivanjem crkvene kreditne unije koja bi davala ‘poštenije’ kredite potrebitim građanima. Wonga je na malim i brzim kreditima uz velike kamate zgrnula bogatstvo. U sedam godina podijelila je 1,2 milijarde funti kredita na malo više od milijun korisnika, onih kojima nijedna banka nije htjela dati ni peni, a kamoli funtu. Smatraju je grabežljivicom, ali nije ona tu jedina

—\n\npiše VANJA FIGENWALD\[email protected]\n\n—\n\nNema lošeg publiciteta – navodno je u 19. stoljeću rekao Phineas T. Barnum, vlasnik cirkusa u Americi, a najnoviji prilog toj izreci izvrstan je poslovni rezultat britanske Wonge. Online kompanija koja nudi kratkoročne, skupe kredite prošle je godine ostvarila bruto dobit (prije poreza) od 84,5 milijuna funti, što je rast od 30-ak posto, unatoč velikom sukobu s ni manje ni više nego kenterberijskim nadbiskupom. Justin Welby obrušio se na Wongu tvrdeći kako besramno iskorištava siromašne i najavio osnivanje vlastite, poštene usluge mikrokreditiranja kao konkurencije, no osnivač i šef Wonge Errol Damelin nije pokazao veliku zabrinutost. Ustvrdio je da će ta eventualna crkvena usluga vjerojatno privući dvije trećine klijenata koje Wonga odbije, ne i smanjiti broj njihovih klijenata.\n\nIpak, ubrzo nakon kritika iz Canterburyja The Wellcome Trust, najveća britanska humanitarna zaklada, prodala je svoj udio vrijedan sedam milijuna funti u Wongi. Nadbiskupov kredibilitet, doduše, u startu je bio narušen otkrićem Financial Timesa kako upravo Anglijska crkva finansira jednog od investitora Wonge, odnosno neizravno financira upravo Wongu, premda je, istini za volju, bila riječ o manjem iznosu. Crkva je investirala u američku ‘venture’ kapital tvrtku Accel Partners koja je 2009. predvodila prikupljanje sredstava za Wongu. Nakon toga nezgodnog otkrića Crkva je zahvalila novinama na ‘isticanju te nedosljednosti’ koje su bili nesvjesni i najavila reviziju te, ali i svih drugih, investicijskih odluka radi iskorjenjivanja ulaganja protivnih pravilima Crkve.\n\nPo kredit u crkvu Nadbiskup planira tržišnim mehanizmom, konkurencijom, uništiti Wongu, i to otvaranjem 15 tisuća crkvenih prostora kreditnim unijama i ponudom svojih volontera za rad u njima. Neki su već primijetili kako je Welby vjerojatno napravio uslugu Wongi, umjesto sasvim obrnutog efekta kakvom se nadao. Osim što je svojim planom zapravo prihvatio sam koncept mikrokreditiranja, nadbiskup je napravio besplatan publicitet Wongi i izdvojio je iz ostalih takvih organizacija te proširio tržište najavom puštanja kreditnih unija u crkvene prostore.\n\nInače, Welby nije jedini koji je žestoko kritizirao Wongu; kompanija je omražena i među mnogim političarima i humanitarnim udrugama. No svi oni s novcem uglavnom stoje mnogo bolje od tih siromašnih do kojih im je stalo, pa u nedostatku alternative Wongino poslovanje cvjeta, prozivanjima usprkos. Iznos koji su pozajmili potrebima porastao je tako za čak 68 posto, na 1,2 milijarde funti, a korisnika je bilo malo više od milijun. S rastom broja korisnika i ekspanzijom poslovanja povećan je i broj nenaplativih potraživanja sa 6,7 na 7,4 posto, još zanemarivo uspoređeno s više od 50 posto na samim počecima Wonge. Rezultat je neto dobit od 62,5 milijuna funti, odnosno 36 posto više u odnosu na godinu prije. U skladu s impresivnim dostignućima, kompanija s operacijama u Kanadi, Južnoj Africi, Španjolskoj i Poljskoj izrazila je želju da proširi poslovanje izvan kratkoročnih, potrošačkih kredita prema snažnijem kreditiranju malih poduzeća i jačanjem online plaćanja. Cijela je industrija, zbog sve lošijih ekonomskih uvjeta, ‘eksplodirala’ u protekle tri godine, s 900 milijuna na oko 2,2 milijarde funti ukupne vrijednosti.\n\nHoće koga banke neće Osim načelno ispaljenih strelica, Wonga se, kao i druge slične organizacije, našla na nišanu regulatora koji se sve više bave njihovim neadekvatnim provjerama kreditne i platežne sposobnosti klijenata. Problem je s tim što slaba ili nepostojeca kreditna sposobnost klijenata čini okosnicu i bit tog biznisa; njegov je cijeli smisao omogućiti financiranje onima koje banke ne žele ni pogledati ili im ne žele omogućiti kratkoročno financiranje. Takve kompanije na engleskom se zovu ‘payday loan’, što jasno sugerira pozajmljivanje manjih, ali često nužnih iznosa do isplate plaće (‘payday’ – dan isplate plaće). Druga stvar koja je zapela za oko vlastima jest način oglašavanja, odnosno isticanje brzine odobravanja kredita umjesto jašnog isticanja visine kamata, a spominje se i agresivna naplata dugova kao jedan od problema. Posljedica je tog ‘njuškanja’ u Britaniji povlačenje više od pola takvih kompanija s tržišta, ali ne i Wonge koja je poručila da se ne boji; dapače pozdravlja snažniju regulaciju tog tržišta kakva će stupiti na snagu od sljedeće godine. Prema novim pravilima, jurisdikciju će od Ureda za poštenu poslovanje (Office for Fair Trading) preuzeti Agencija za nadzor financijskog poslovanja (Financial Conduct Authority) koja će moći zabraniti oglašavanje i ograničiti iznose. Wonga,

Page 3

kao jedna od najpoznatijih i najuspješnijih mikrokreditnih kompanija, izazvala je toliko bijesa da se neće morati samo suočiti s crkvenom konkurencijom nego nailazi i na otpor lokalnih vlasti koje blokiraju pristup internetskim stranicama svim takvim kompanijama na javnim računala. Šest britanskih općina koje obuhvaćaju 2,4 milijuna ljudi to je dosad napravilo, dok je jedna, Devon in Plymouth, zabranila oglašavanje na velikim plakatima.

Lako je osuditi Premda je na prvu loptu iznimno privlačno ‘šutirati’ ove organizacije i prozvati ih lešinarima, objektivnija analiza možda ipak otkriva i neke druge istine. Najveća je nelogičnost i temeljno licemjerje u prozivanju mikrokreditora njihovo potpuno odvajanje od klasičnih banaka, iako pregledom konkretnih prigovora njihovu poslovanju čovjek teško može naći razliku, ne samo u odnosu na banke nego i ukupne pokretačke sile modernog kapitalizma. Agresivno naplaćuju svoje dugove? Za razliku od banaka, ali i ostalih kompanija, poput telekom-operatora? Daju kredite ljudima koji si ih ne mogu priuštiti? Koliko je poznato, trenutačna šestogodišnja kriza, popularna ‘Velika recesija’, uvelike je pripisana upravo takvom ponašanju banaka. Samo što se u njihovu slučaju nije radilo o par stotina funti ili eura, nego o hipotekama od stotine tisuća funti, eura i dolara.

Ne oglašavaju visinu kamata, već brzinu izdavanja kredita? Koja točno kompanija oglašava negativnu stranu svog poslovanja i lijepe li banke podatak o kamatama na poster kada su kamate visoke? Spominje se, i to s nevjerojatnom lakoćom, ‘etično’ pozajmljivanje koje stoji u suprotnosti s takvim ‘neetičnim’ iskorištavanjem ljudi, premda etika jednostavno nema nikakve veze s konceptom pozajmljivanja za naknadu kao takvim. Ne postoji, realno, pozajmljivanje s kamatama koje je etično; etika nije uopće u toj jednadžbi, kao ni u jednadžbi kapitalizma. I najčešće spominjani, vjerovatno najneuvjerljiviji – vabe sirote, dobromajmerne i ne prepametne potrošače na uzimanje nepotrebnih skupih kredita. Dakle, rade ono što radi svaka iole ozbiljnija kompanija na svijetu.

Etika s tim nema ništa Nitko, naime, ne pozajmljuje skupi novac zato što želi, mnogi su klijenti takvih kompanija jer nemaju kamo drugamo otići. Banke ih više ne žele razmotriti i ne daju kratkoročne, male kredite; država polako odustaje od njih jer nema novca koji je otišao za krpanje propalih banaka. Nove smjernice britanske vlade, primjerice, predviđaju da od travnja sljedeće godine nezaposleni moraju čekati tjedan dana prije negoli uopće imaju pravo tražiti socijalnu pomoć. Na kraju, visoke kamate logičan su tržišni mehanizam, a kao što znamo – tržišni je mehanizam bog.

Krati i brzi novac stoji više zato što je i rizik davanja novca takvim klijentima veći, a vrijeme naplate kratko, logika identična onoj kojom se vode i tradicionalne banke, pa se zaista postavlja pitanje opravdanosti izdvajanja baš tih kompanija kao predatorskih ili na bilo koji način drukčijih od ‘obične’ banke ili niza kompanija iz drugih industrija. Riječ je o jednako odvratnom obliku poslovanja; problem je očito drukčije prirode i tiče se uništavanja konkurencije netržišnim mehanizmom – Wonga je brža i efikasnija od većine svoje konkurencije (podaci pokazuju da većina kreditnih unija bilježi gubitak). A to je pak definitivno narušavanje tržišne utakmice i iskrivljanje osnovnih postulata kapitalizma, za razliku od legitimnog popunjavanja ‘rupe’ u ponudi lešinara.

Zašto Wonga uspijeva

15 MINUTA OD ZAHTJEVA DO ISPLATE KREDITA

Jedan od ključnih razloga za naglo širenje poslovanja kompanije osnovane 2006., gotovo idealno prije velikog sloma, jest brzina dostupnosti novca. Njihova tehnologija u stanju je odobriti zahtjev i isplatiti novac u 15 minuta od slanja zahtjeva. Odluku o odobrenju kredita softver donosi na temelju osam tisuća različitih podataka koji obuhvaćaju sve – od uobičajenih kreditnih bodovanja putem analize klijentove stranice na Facebooku do vremena u kojem se spojio na njihovu stranicu i načina na koji se njome koristi. Maksimalan iznos po klijentu je 400 funti na 39 dana, uz najviše 160 funti kamata i naknada. Drugi bitan faktor njihova uspjeha jest, dakako, teška ekonomska situacija i rastuća nesposobnost države da adekvatno zbrine nezaposlene, očuva radna mjesta i pobrine se za poštene nadnice isplaćene na vrijeme. Treći je sporost, neefikasnost i općenita manjkavost ponude konkurencije.