Akteri koji su prouzročili demokratski i politički bankrot ne znaju drukčije. Sve su nade uprte u EU kao stečajnog upravitelja. A on se također nerijetko pokaže kao lažna nada.
Da u Hrvatskoj postoji istinski politički pluralizam, oporba bi već srušila Milanovićevu vladu na njezinu sukobu s EU zbog naoko tehničke primjene europskoga uhidbenog naloga.
A gdje je tu Hrvatska? Hrvatska je na prijelazu. Dragovoljno se i logično željela priključiti tom svijetu ugodnog življenja, odnosno EU pod NATO-ovim kišobranom. Ali naše političke elite nisu prošle demokratsku tranziciju. Zbog rata za osamostaljenje, koji je zamaglio i u drugi plan stavio demokratska načela, i zbog jake projugoslavenske političke tradicije u tome čak zaostajemo za novim članicama EU poput Češke, Mađarske, o Poljskoj da i ne govorimo. I upravo se taj demokratski deficit pokaže u punoj veličini sad nakon priključenja EU, kad treba oživotvoriti europski (pravni) sustav. Prikazao se u obliku ‘lex Perković’, koji aktualnim razvojem pokazuje da uopće nije riječ o hrvatsko-europskom sporu oko individualnog slučaja, nego o otporu prihvaćanju temeljnih demokratskih standarda, onih na kojima je tradicionalna Europa izgradila svoj razvoj i svoju ugodu življenja. Riječ je, zapravo, o demokratsko-političkom bankrotu pred temeljnim europskim vrijednostima.
Da u Hrvatskoj postoji istinski politički pluralizam, hrvatska bi oporba već srušila Milanovićevu vladu na njezinu sukobu s EU zbog naoko tehničke primjene europskoga uhidbenog naloga u skladu s ugovorenom pravnom stečevinom, koji prijeti financijskim i razvojnim posljedicama u izrazito kriznom razdoblju. Zapravo, da u Hrvatskoj postoji istinski politički pluralizam, Zoran Milanović nikad ne bi ušao u takvu političku avanturu. No ni vodeća oporba stranka HDZ, a ni one manje, poput HDSSB-a ili Hrvatskih laburista, nisu istinska oporba u tom pitanju. Još su manje to takozvani i samoproglašeni treći putovi, koji su se potpuno pritajili izbjegnuvši izjašnjavanje o pitanju koji bi istinski ‘treći put’ moglo vinuti u političku orbitu. Da postoji istinski politički pluralizam, ponajmanje bi predsjednik Ivo Josipović nakon tri mjeseca otvorena prkosa EU mogao glumiti naivu i neupućenost i na toj platformi izbjegavanja odgovora na ključna pitanja očekivati glasove na predsjedničkim izborima za godinu dana.
