Nastavak s prethodne stranice

Iluzija bliskosti najveća je i najopasnija novina nove ere u celebrity kulturi. Fanovi se identificiraju s idolom i gube sebe. Sljedbenici druge teorije s potonjim se slažu, ali ne vjeruju u to da je riječ o isključivo medijskom spinu, nego da su celebrity-vijesti narodu zaista važnije od bilo čega drugog. Kritičari su opsjednuti analizama utjecaja pop-kulture na društvo, fanovi su ovisni o svojim idolima, a oni nesvrstani celebrity sadržaj konzumiraju površno, nadušak, jer o nečem drugom, ozbiljnijem nemaju volje ni snage razmišljati. Drugo desetljeće novog milenija nije samo donijelo inflaciju zvijezda, nego je i promijenilo odnos koji fanovi imaju prema zvjezdanom univerzumu, i to do te mjere da je u urbane rječnike ušla sintagma ‘fame attack’, a odnosi se na sindrome, odnosno načine na koje celebrity kultura utječe na živote i mentalna stanja običnih ljudi, ali i poznatih.

Iza kovanice ‘Fame attack’ stoji Chris Rojak, autor istoimene knjige koja je na američkom tržištu postala popularna.

Vrlo učestao sindrom koji kod obožavatelja može imati terapeutiske učinke, ali ga i dovesti do psihijatrijskog kauča. U ovom prvom slučaju, fan u tom paralelnom svemiru slavnih bira svoj uzor koji ga potiče da ostvaruje vlastite ambicije ili prihvati sebe kakav istinski jest. Ipak, stvari lako mogu izmaći kontrolu. Fan se želi u potpunosti identificirati sa zvijezdom (izgledom, ponašanjem), što ga u konačnici onesposobljava da vodi normalan život.

Od ovog sindroma pate smrtnici koji ‘selebritizaciju’ svijeta smatraju krajnje irritantnom. Oni slavne osobe doživljavaju kao nametnike društva koji nezasluženo uživaju u pravima i statusu kakvi su ‘običnim’ ljudima iz nekog, njima potpuno nejasnog razloga, nedostižni. Stvar se može zadržati na ogorčenosti, otporu, zavisti i ljutnji prema zvijezdama velikog kalibra, ali i eskalirati u incidente, dovesti do nasilnog ponašanja.

Za razliku od prva dva sindroma, ovaj je rezerviran za slavne koji misle da su veći od života. Zbog pozornosti koju privlače i vojske obožavatelja, dodjeljuju si nadnaravna prava, traže od ‘smrtnika’ da ih tretiraju gotovo kao božanstva koja hodaju po zemlji. Uobraženi i grandiozni, veličaju svoja dostignuća, dok su im ambicije i aspiracije nerijetko mnogo veće od njihovih sposobnosti.

Sa šubiznisom smo počeli, pa ćemo i završiti u istom, zabavnom tonu. Ovih dana grizemo nokte s košarkaškom reprezentacijom, koja uspješno grabi ka četvrtfinalu. Pa ako se i ne plasira, već je odradila ‘povijesnu’ pobjedu nad Slovencima, i još na njenom terenu. A ja baš zavidim sukomentatoru za HTV, doministru sporta Peri Skansiju. Ne znam, doduše, radi li doministar ‘u fušu’, pa su ga Milanović i Jovanović velikodušno pustili na godišnji, ili je objašnjavanje košarkaških finesa hrvatskome puku dio njegovog doministskog posla. Bilo kako bilo, HTV-ov dvojac Cvitković – Skansi zna se zanijeti poput legendarnih zajedničkih komentatora s balkona ‘Muppet Showa’ – Statlera i Waldorfa. Pa će tako i doministar, u žaru navijanja, potez jednog igrača nazvati idiotskim. Makar ekran trpi sve, pa i ako je i od doministra iz ‘Muppet Showa’ – previše je.

Cristophe Petit, predstavnik ZAIC-a, slavodobitno je novinarima u ponedjeljak pokazao građevinsku dozvolu za gradnju terminala Zračne luke Zagreb, pomalo zajedljivo primijetivši manje novinara nego ranije, vjerujući da su novinari napokon shvatili da Francuzi misle ozbiljno. No nitko nije sumnjao da će država izdati građevinsku, u pitanju su uvijek bili krediti, koje pak banke još nisu odobrile. Jedina stvarna novost je nedolazak dosad uvijek prisutnoga glavnog aktera – ministra Siniše Hajdaša Dončića, što je Petitu ‘izmaklo’ pažnji. Ministrov izostanak daje naslutiti da još nije sve gotovo. Još, naime, nije zatvorena financijska konstrukcija.

Za angažman suca Peze ne postoji ni jedna zakonska zapreka! Tako je prije godinu dana komentirao ministar pravosuđa Orsat Miljenić imenovanje bivšeg predsjednika Općinskoga građanskog suda u Zagrebu za svog savjetnika. I zaista, postupak protiv Ivice Peze bio je obustavljen. No dan kasnije Orsat je kontrirao Miljeniću i dao otkaz Pezi. Naime, Pezo je svojedobno jednom kandidatu dostavio pitanja za pismeni ispit za posao sudskog savjetnika. To je Uskok saznao pružajući Bariši Gašparu, bivšem sucu Visokoga trgovačkog suda. Sud je smirio ocijenio nezakonitima, pa nije bilo kaznenog progona. No politika je ipak pokleknula pred pritiskom javnosti. A epizoda s Pezom ostala je još jedna u nizu nesretnosti vladajućih.

13 tisuća stanovnika izgubila je Hrvatska od 2011. do 2012. Sredinom prošle godine bilo nas je 4,267.558. Posto pali su građevinski radovi u prvom polugodištu. No kumulativni pad u proteklih pet kriznih godina ogromnih je 38 posto. Posto porasta je potrošnja države u drugom kvartalu (u odnosu na lanjski). I građani su trošili više, ali samo 0,5 posto. Tvrtki s 22 tisuće zaposlenih i 26 milijardi kuna duga u postupku je predstavljene. Riješeno je 3850 predmeta.