• Koliko je udio izvoza u vašim ukupnim prihodima i koja su vam ključna tržišta?\n – Izvozimo oko 65 posto proizvodnje, većinom u Italiju. Sad proizvodimo 4000 tona, od kojih otprilike 1500 ide u Italiju i otprilike 1000 u druge zemlje, od kojih je najvažnija Poljska. U nju smo se dobro probili, a i inače ćemo se strateški orijentirati prema Srednjoj Europi, gdje smo već zastupljen u Sloveniji, Mađarskoj, Češkoj i Austriji te malo u Srbiji, BiH i Crnoj Gori. Nadamo se i skorošnjem ulasku na švicarsko i francusko tržište.

• Kako uspijevate nadmašiti konkurenciju, pogotovo onu iz Grčke i Turske?\n – Marikultura u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, no, nažalost, u posljednjih dvadeset godina izostala su ulaganja u nju, pa i u razvoj industrije koja je spala na vrlo male količine. U međuvremenu ta je industrija buknula u Europi i proizvodnja se podignula na 250 do 300 tisuća tona, od kojih Hrvatska danas proizvodi šest tisuća. Uz tradiciju imamo odličan prirodni, geostrateški položaj, tj. blizu nam je talijansko tržište, koje je najveće tržište orade i brancina u Europi. To je važno jer proizvod naše industrije ima rok trajanja od dvanaest dana. Grci i Turci ne mogu postići takvu svježinu proizvoda na talijanskom tržištu. Naš proizvod ujedno zadovoljava najviše standarde kvalitete.

• Koliki je vaš tržišni udio u Italiji s obzirom na to da su vam proizvodi za 30 posto skuplji od grčkih i turskih?\n – Prema svojim procjenama držimo od dva do tri posto talijanskog tržišta, ali stalno rastemo. Samo ove godine očekujemo rast od 50 posto. Ukupna vrijednost talijanske potrošnje brancina pak ove godine pada za 10-ak posto, a orade za pet posto u odnosu na godinu prije. Razlog pada u dvogodišnjoj je recesiji tijekom koje je maloprodaja u Italiji pala za 10-ak posto. Uspjeli smo rasti zahvaljujući svim pripremama u posljednje dvije godine – od ove godine u Italiji posluje i naša tvrtka Cromaris Italija.

• Je li to bio dobar potez?\n – Upravo je otvorenje tvrtke omogućilo izravno…

Page 3

INTERVJU

GORAN MARKULIN, direktor Cromarisa

pregovaranje s trgovačkim lancima. I prije smo dogovarali poslove s lancima, no oni nisu htjeli uvoziti ribu, to se činilo putem veleprodaja. Sad izravno radimo s više talijanskih lanaca, među ostalim s talijanskim Metroom, najvećim europskim trgovcem ribom.

• Kad je riječ o talijanskoj konkurenciji, favoriziraju li je možda tamošnji kupci? – Talijanska riba za 30 je posto skuplja od naše, no to je posljedica sveobuhvatne kampanje o prednosti domaćih proizvoda. Talijani zato radije kupuju domaću ribu, koja je i 60 posto skuplja od grčke, i domaću proizvodnju smatraju kvalitetnijom. Realno, na tržištu smo jednaki po svježini ribe i standardima kvalitete, možda i bolji od nekih talijanskih proizvođača, no kupac kupuje prema vlastitoj percepciji. Dobro je da nas Talijani doživljavaju kao drugoga najkvalitetnijeg proizvođača.

• Kako logistički pokrivate Italiju? – Sjever Italije pokrivamo kamionima iz Hrvatske, no u Italiji upotrebljavamo i lokalnu logistiku; južni dio pak opskrbljujemo trajektom za Anconu. Dva do tri puta na tjedan ribu šaljemo trajektom koji pokriva taj grad i iz kojeg je svojim kamionima vozimo dalje u Rim i na jug Italije.

Sličan sustav trebali bismo uspostaviti i u Hrvatskoj. Taj sustav treba se oslanjati i na europske fondove.

• Kako surađujete s lokalnom administracijom s obzirom na svoje koncesije i snalaženje u prostornim planovima? – Sa Zadarskom i Istarskom županijom, a i na razini države, nemamo problema, dobro surađujemo, no muči nas složenost postupka u pojedinim slučajevima, npr. pri dobivanju koncesije, koja je zakonski tako određena. Od trenutka predavanja zahtjeva do dobivanja koncesije katkad prođu tri godine. Ako nam treba tri godine samo da dobijemo koncesiju, treba nam još pola godine za sidrenje kaveza i dvije godine do prvog izlova ribe, a pitanje je hoće li se tada na tržištu nešto promijeniti. To je element nesigurnosti ulaganja u takvu proizvodnju.

• Koliko je sivo tržište ribe u Hrvatskoj i što se može učiniti da bi se ono smanjilo? – Prema našim procjenama na sivo tržište u marikulturi otpadalo je od 20 do 30 posto tržišta. To je dio tržišta na kojemu mi ne sudjelujemo i u interesu nam je na bude što manji. Jednako je u Italiji. Udio sive trgovine pada iz godinu u godinu i kod nas i u Europi, čemu u domaćem sektoru pri pomaže i fiskalizacija.

• Kako surađujete s domaćim maloprodajnim lancima? – Radimo sa svim lancima i s njima možemo dogovoriti dugoročne ugovore, što nam odgovara. To su naši najvažniji partneri.