Page 2

Mjere EDP-a u tri koraka

1. pritisak u obliku javne objave preporuka

2. privremena uskrsata (do izlaska iz EDP-a) povlačenja sredstava iz fondova EU

3. novčane kazne u obliku depozita – od 0,2 do 0,5 posto BDP-a

izgleda za rejting i koja je dva mjeseca nakon članstva u EU stigla na rub sankcija – kaže Dalić.

Kakav je postupak

Ivana Maletić, europska parlamentarka i nekadašnja državna tajnica u Ministarstvu financija, objašnjava da je postupak sljedeći: od zemlje koja ulazi u mehanizam EDP-a traži se da predloži, uskladi se s EK-om i provede mjere kako bi tijekom postupka (u pravilu tri godine) smanjila deficit ispod tri posto i javni dug ispod 60 posto BDP-a za prosječno dvadesetina na godinu. Traže se i brze kratkoročne mjere koje se moraju provesti u roku od šest mjeseci.

• Svaka zemlja samostalno predlaže mjere koje planira provesti. Stupanj slobode u odlučivanju ovisi o veličini deficita i javnog duga. Ako deficit nije znatno veći od tri posto, što je naš slučaj, i ako mjere koje država namjerava provesti Komisija ocijeni prihvatljivima i ostvarljivima, država će imati potpunu slobodu u odlučivanju. No ako država bilježi deficit od deset posto i u sklopu mjera navodi samo planirana povećanja proračunskih prihoda a da pri tome ne predloži gotovo nijednu konkretnu mjeru smanjenja rashoda, EK-ova stručna tijela zasigurno će predložene mjere ocijeniti nerealnima – objašnjava Maletić.

Za izlazak iz tog postupka nakon tri godine ključna je odlučnost države članice u provedbi mjera koje je sama predložila (uz neizbježnu ocjenu provedivosti). I još nešto: EK očekuje da će se ciljevi zadani preporukama ostvarivati u šest mjeseci, uz kontinuitet provedbe mjera, bez obzira na nacionalne izborne cikluse i njihove ishode.

Gdje, kada i koliko rezati

Hrvati negdje u podsvijesti znaju da slijede rezovi, no nije svejedno gdje, kako i koliko. Budu li se troškovi bacali lopatom, bez ideje i strategije, posljedice mogu biti tragične. Dalić kaže kako učinak eventualnih proračunskih rezova na realni sektor i BDP ovisi o ukupnom paketu reformi koje bi pratile proračunske rezove: – Neposredni kratkoročni učinci mogli bi biti negativni, ali koliko duboki i koliko dugi, ovisi o brzini provedbe reformi koje bi poboljšale ulagačku klimu, uvjete ulaganja i privlačnost Hrvatske za strane ulagače – objašnjava, ističući da EDP ima i prednosti i nedostatke.

EDP bi trebao biti najveća potpora Ministarstvu financija u argumentiranju svim drugim resorima koliko je važno stabiliziranje javnih financija. U EDP-u će moći reći: eto, to zahtijevaju i naše međunarodne obveze. S druge strane smanjuje prostor za reagiranje na nepredviđene događaje jer se moraju poštovati prolazna vremena za snižavanje deficita.

• Hrvatska je u situaciji da realna financijska ograničenja, kao što je pitanje može li zaduživanjem više financirati deficite, mnogo više određuju manevarski prostor fiskalne politike od samog EDP-a – kategorična je Dalić.

I Maletić upozorava na to da je linearno rezanje rashoda (smanjenje plaća, materijalnih troškova i kapitalnih ulaganja) najlošije rješenje vlada koje nemaju plan i program: – Reforme su jedini pravi odgovor na pitanje smanjenja deficita i duga – zaključuje Maletić.

Naravno. Samo nam još nedostaju taj plan i program. Realno, manevarski prostor više ne postoji. Postoje samo ‘ili-ili’ mogućnosti rasta konkurentnosti: ili će se dogoditi interna devalvacija, smanjiti troškovi proizvodnje smanjenjem poreza i svih drugih nameta ili će, htjeli-ne htjeli, ‘porasti cjenovna konkurentnost’ prilagodbom nominalnog tečaja, dakle padom vrijednosti kune. Obje su mogućnosti astronomici skupe, samo što prvom možemo upravljati sami.