Larry Summers ovoga je tjedna odustao od kandidature za šefa Feda i tako otvorio put Janet Yellen, trenutačnoj potpredsjednici te američke verzije središnje banke. Mjesto Fedova šefa iznimno je važno, pogotovo posljednjih godina kad ta institucija izravno utječe na kretanje američke, pa i svjetske ekonomije.
Najveći krimen Larryja Summersa koji je, među ostalim, bio Obamin ekonomski savjetnik, bila je prevelika bliskost s Wall Streetom i sklonost neoliberalnome ekonomskom konceptu.
Larryja Summersa od kandidature. Ugledni ekonomski stručnjak pomrsio je račune prvotnoj favoritkinji Janet Yellen, trenutačnoj potpredsjednici, kada je relativno nenadano odlučio ući u utrku i gotovo odmah dobio čelnu poziciju na ljestvici. No Summersa je ovaj put sustigla prošlost, u kojoj ima i profesionalnih i osobnih duhova, pa se nakon protivljenja senatora Johna Testera iz Montane jednako iznenadno kako je i ušao, odlučio povući.
Premda je od početka isticanja kandidature bio očitit favorit Bijele kuće, zahvaljujući impresivnim CV-u i zvučnim dužnostima (ministar financija, direktor Nacionalnoga ekonomskog vijeća), negativna kampanja, kao i mlake reakcije iz Bijele kuće, rezultirali su konačnim odustajanjem. Osim navedenog bio je glavni ekonomist Svjetske banke i predsjednik Harvarda, tako da je fotelja predsjednika Feda jedna od rijetkih u svijetu američke ekonomske politike koju nije isprobao. U cijeloj je priči najinteresantnije što je predsjednik Barack Obama u svojoj namjeri biranja Summersa izgubio potporu ljudi iz vlastite stranke prije nego je uopće stigao do oporbe. Čovjek se ne bori više samo protiv političkih protivnika, već i ideoloških istomišljenika, ali u ovom slučaju to ipak više govori o Summersu, manje o Obami.
Oпасне veze и игри Larry Summers uspio je izgleda akumulirati impresivnu količinu neprijatelja i negativne energije, s obzirom na to da je već na samo naglašanje o Summersu kao kandidatu počelo okupljanje protiv njega. Sredinom srpnja ove godine demokratski senator Sherrod Brown počeo je hodati okolo s peticijom za potporu Yellen, koja doduše ničim izravno ne gada Summersa, ali je jasan pokazatelj netrpeljivosti upravo prema njemu. U kratkom roku potporu Yellen dalo je 20 od ukupno 55 demokrata, dovoljno da se Bijela kuća zabrine. Reagirali su uspostavljanjem vanjskog tima s ciljem pomaganja Summersovoj kandidaturi, ali nedostajalo je žara i istinske volje za inzistiranjem na njemu. Nije bilo neke jače kampanje u Kongresu, ni širih konzultacija i uvjeravanja kakvi u Americi obično prate važnija imenovanja.
Naravno, problem sa Senatom nije bio samo načelne prirode. Odbor za bankarstvo jedno je od moćnijih tijela u državi čija je službena potpora kandidaturi za šefa Feda nezaobilazna, a demokrati u njemu imaju iznimno tanku većinu od tek dva glasa nad republikancima. Drugim riječima, 11 od 12 moralo bi poduprijeti Summersa, a četvero je najavilo da to neće učiniti. To znači da bi Bijela kuća morala tražiti saveznike za potvrdu imenovanja među republikancima, politički vrlo nelagodna činjenica i realno teško izvedivo imajući u vidu odnose Obame s republikancima. Čak i Summersova kolegica s Harvarda, demokratska senatorica Elisabeth Warren od-bila je njegovo lobiranje i objavila da ga neće poduprijeti. Svakom razumnom čovjeku postalo je…