Specijal

Page 2

Specijal

Iste pjesme, isti izvođači Ovogodišnja istraživanja slušanosti, između ostalog, pokazuju da radijska publika ‘stari’. Najdominantnija dobna skupina slušatelja je ona između 40 i 49 godina te ona dekadu starija. Zajedno čine gotovo trećinu publike. Mlađe generacije i dalje vole radio, ali u znatno manjem postotku. Posljedica je to upravo takvoga glazbenog programa, koji uz kurentne hitove vrti mnoge iz 80-ih i 90-ih. Netko tko se rodio u posljednjih dvadeset pet godina teško se može pronaći u tim playlistama, pogotovo ako ima afiniteta prema novijim pop-žanrovima. Također, problem je i činjenica da se iz tih desetljeća neinventivno biraju uvijek isti izvođači s istim pjesmama iako su i osamdesete i devetdesete bilo glazbeno mnogo bogatije nego što ih glazba na hrvatskim radiopostajama predstavlja.

• Činjenica je da naša ciljna publika (30-ak godina u prosjeku) ostaje ista, a pjesme iz 80-ih ne postaju mlađe i da kao i svaki drugi AC radio u svijetu moramo početi razmišljati o osvježavanju glazbenog fonda. To ne znači da neće biti pjesama iz 80-ih, već da će se malo drugačije posložiti sat. Također, kvalitetna domaća glazba jedan nam je od prioriteta. Više nije pitanje htijenja, nego prave potrebe da zajedno sa glazbenom industrijom pronađemo neke nove kline koji mogu funkcionirati danas u eteru zajedno sa Rihannom ili Imagine Dragonsima, a ne da se sve uvijek svodi na pet istih imena – kaže Hrvačić.

Domaće na prvome mjestu No kada biste pitali što uistinu Hrvati vole slušati kao glazbenu kulisu na radiju, dobili biste najrazličitije odgovore. Domaća glazba i dalje dominira i to u svim žanrovima. Nedavna neopopularizacija klapske i tamburaške glazbe pomogla je tom trendu, ali i učvršćivanju Narodnog radija kao najjače nacionalne radijske postaje s ovoljetnim dnevnim dosezima od više od 13 posto slušateljstva, što je uistinu impresivan rezultat. No Hrvati vole i stranu glazbu. Kakvu? Pronajprije onu koju prepoznaju i onu koja ‘ne smeta’.

• Hrvati tvrde da vole glazbu uz koju se dobro osjećaju, najbolju glazbu (kako god to objasnili), mnogo glazbe bez prekida uz kratke vijesti iz zemlje i svijeta, vremensku prognozu i prometne informacije koje prezentiraju zanimljivi i prijateljski voditelji. Na neki način to danas radi mnogo postaja. Pitanje je samo kako odabiru pjesme i o čemu pričaju – kaže Hrvačić.

Bondža pak govori da je teško točno reći što kod nas ljudi vole slušati jer se konzumiranje glazbe uvelike razlikuje ako se sluša na radiju, u klubu, na koncertu ili kao vlastiti izbor glazbe koju posjeduju kod kuće ili u pokretu.

Potrebne promjene A kako trenutačno programiranje glazbe na radijskim postajama vidi jedan diskograf koji živi od prodaje sadržaja koje te stanice promoviraju, pričali smo s Brankom Komljenoćem, direktorom Menarta. On je stajališta da su formatirani glazbeni programi pridonijeli većoj slušanosti pojedinih radiopostaja, zasnovanim airplayu pojedinih pjesama koje su urednici tih postaja procijenili pogodnima za svoje slušatelje. No Komljenoć tu povlači granicu i upozorava na moguće posljedice takve politike: – No istodobno su donijeli i štetu domaćoj diskografskoj industriji. Dok je airplay stranih pjesama na formatiranim radiopostajama pridonio vjerujem većoj popularnosti pop, rock i dance-izvođača, jer su pojedine pjesme favorizirane u eteru doživjele uspjeh i uspjele se nametnuti, mnogo slabija i marketinški uzdrmanija domaća diskografska industrija to ne može pratiti. Strani hit mnogo je lakše lanirati uza strane marketinške budžete i kada novi singl dolazi iz inozemstva, odmah pronalazi mjesto u većini formata domaćih radiopostaja. S domaćom je glazbom mnogo teže jer formatirane stanice biraju samo provjerene hitove poznatih izvođača pa se gotovo nemoguće probiti eter s novim izvođačem. Koliko je to pogubno za domaću glazbu svjedoči i činjenica da u zadnjih pet godina u Hrvatskoj ni jedan novi domaći izvođač nije zakucao na vrata prve glazbene lige, i to sada već malo poprima i dramatične tonove. Radiopostaje su za diskografe prva stepenica prema osvajanju publike i ako ta stepenica za nove izvođače ne postoji, svi imamo ogroman problem. Diskografija ne stvara nova imena, pa bi radiopostaje trebale biti mnogo fleksibilnije prema domaćoj glazbi, pomoći da se stvori mnogo jača domaća scena. Naravno, sve to ne tiče se Narodnog radija, jedinoga formatiranog radija koji pušta isključivo domaću glazbu, ali svi ostali trebali bi malo razmišljati o tretmanu domaćih glazbi. Zvijezde treba stvarati danas, da bismo sutra svi imali od čega živjeti.

Nema sumnje da je jedna faza glazbene eksploatacije na radiju završila i da je pred nama novo poglavlje. Kakvo? Od enormnog broja radiopostaja u Hrvatskoj svakako je nužna programska diverzifikacija. Uz nekvalitetno kopiranje formata, koje se svodi na to da na kraju svi sviraju iste hitove Vaya Con Dios, nema budućnosti. Jedna od mogućih promjena smjera pomlađivanje je pojedinih postaja, koje će se okrenuti ponajprije top 40 hitovima. Ostali će možda potražiti rješenje u sužavanju playlista na pojedine žanrove i dekade, a uspješni će zadržati svoju formulu s možebitnim manjim modulacijama.