GORAN MARKULIN, direktor Cromarisa
pregovaranje s trgovačkim lancima. I prije smo dogovarali poslove s lancima, no oni nisu htjeli uvoziti ribu, to se činilo putem veleprodaja. Sad izravno radimo s više talijanskih lanaca, među ostalim s talijanskim Metroom, najvećim europskim trgovcem ribom.
-
Kad je riječ o talijanskoj konkurenciji, favoriziraju li je možda tamošnji kupci?\n – Talijanska riba za 30 je posto skuplja od naše, no to je posljedica sveobuhvatne kampanje o prednosti domaćih proizvoda. Talijani zato radije kupuju domaću ribu, koja je i 60 posto skuplja od grčke, i domaću proizvodnju smatraju kvalitetnijom. Realno, na tržištu smo jednaki po svježini ribe i standardima kvalitete, možda i bolji od nekih talijanskih proizvođača, no kupac kupuje prema vlastitoj percepciji. Dobro je da nas Talijani doživljavaju kao drugoga najkvalitetnijeg proizvođača.
-
Kako logistički pokrivate Italiju?\n – Sjever Italije pokrivamo kamionima iz Hrvatske, no u Italiji upotrebljavamo i lokalnu logistiku; južni dio pak opskrbljujemo trajektom za Anconu. Dva do tri puta na tjedan ribu šaljemo trajektom koji pokriva taj grad i iz kojeg je svojim kamionima vozimo dalje u Rim i na jug Italije.
-
Očekujete li dobit ove godine?\n – Ovogodišnji je rezultat pod utjecajem velikih ulaganja i uklanjanja subvencija koje su prošlih godina postojale kao posljedica ulaska u Europsku uniju. Predviđamo da ćemo iduće godine ostvariti profitabilne rezultate.
-
Koliko je na poslovanje utjecalo uklanjanje državnih subvencija?\n – Subvencije su bile velik poticaj jer su bile određene količinom proizvodnje. Važno je naglasiti da ostale zemlje EU također nemaju takvu vrstu izravnih subvencija, ali imaju druge sustave pogođovanja, bilo povoljnije kredite bilo subvencioniranje polica osiguranja ribe i slično za industriju ribarstva. Takvim olakšicama potiče se marikulturna industrija, koja zapošljava mnogo ljudi u ruralnim područjima, što je u interesu cijelog društva.
-
Sličan sustav trebali bismo uspostaviti i u Hrvatskoj. Taj sustav treba se oslanjati i na europske fondove.\n\n- Kako surađujete s lokalnom administracijom s obzirom na svoje koncesije i snalaženje u prostornim planovima?\n – Sa Zadarskom i Istarskom županijom, a i na razini države, nemamo problema, dobro surađujemo, no muči nas složenost postupka u pojedinim slučajevima, npr. pri dobivanju koncesije, koja je zakonski tako određena. Od trenutka predavanja zahtjeva do dobivanja koncesije katkad prođu tri godine. Ako nam treba tri godine samo da dobijemo koncesiju, treba nam još pola godine za sidrenje kaveza i dvije godine do prvog izlova ribe, a pitanje je hoće li se tada na tržištu nešto promijeniti. To je element nesigurnosti ulaganja u takvu proizvodnju.\n\n- Koliko je sivo tržište ribe u Hrvatskoj i što se može učiniti da bi se ono smanjilo?\n – Prema našim procjenama na sivo tržište u marikulturi otpadalo je od 20 do 30 posto tržišta. To je dio tržišta na kojemu mi ne sudjelujemo i u interesu nam je na bude što manji. Jednako je u Italiji. Udio sive trgovine pada iz godinu u godinu i kod nas i u Europi, čemu u domaćem sektoru pri pomaže i fiskalizacija.\n\n- Kako surađujete s domaćim maloprodajnim lancima?\n – Radimo sa svim lancima i s njima možemo dogovoriti dugoročne ugovore, što nam odgovara. To su naši najvažniji partneri. \n\n—\n\nStrateški savez s Podravkom?\n\nBLIŽI SMO POLJOPRIVREDI NEGO PREHRAMBENOJ INDUSTRIJI\n\n- Prije jedanaest ste godina u suradnji s Darkom Tipurićem napisali knjigu ‘Strateški savez’. Kako je uspostavljena ta suradnja?\n – Magistrirao sam na Ekonomskom fakultetu na temu strateških saveza u prehrambenoj industriji. U to vrijeme to je bila nova tema i u Hrvatskoj nije bilo stručne literature pa mi je prof. Tipurić predložio da napišemo knjigu. To je bila prva knjiga na hrvatskom jeziku koja se bavila samo tom temom.\n\n- Planira li Cromaris strateški savez s nekom od domaćih prehrambenih tvrtki?\n – Teško mi je reći u ovom trenutku. Danas dobro surađujemo sa srodnim, marikulturnim tvrtkama.\n\n- Može li vam možda Podravka, iz koje ste došli, biti saveznica?\n – Svježa riba, čija je trajnost dvanaest dana, jako se razlikuje od klasičnih prehrambenih proizvoda. Klasična proizvodnja može se skladištiti, naša je pak sličnija poljoprivrednoj – uvijek može biti viška i manjka, zbog čega je koncept poslovanja potpuno drugačiji od onoga u klasičnim prehrambenim industrijama.\n\n—\n\nLider // 20. rujna 2013.
