PRETPLATA NA LIDER UKLJUČUJE

• mjesečni lifestyle magazin Lider trend i Tehnopolis

• 10% popusta na konferencije u Liderovoj organizaciji

• besplatno iPad izdanje

• više od 50 specijaliziranih priloga

GODIŠNJA PRETPLATA: 749 kn (PDV uključen)

UŠTEDA 20%

[email protected]\nTEL.: +385 1 63 33 519/525/536/546\nFAKS: +385 1 63 33 599/598

Page 2

otkaza planira se podijeliti u sve tri tvrtke TLM-a. Tako bi se broj radnika smanjio za malo više od četvrtine

60 tisuća tona Aluminija TLM je prema povlaštenim uvjetima kupovao od Aluminija Mostar, ali isporuka je sad neizvjesna jer Aluminij više ne kupuje struju od HEP-a

300 tisuća kvadratnih metara otprilike je veliko zemljište u sklopu TLM-a, sad u vlasništvu Adrial Plusa, koje bi prenamjenom donijelo veliki profit vlasnicima

93,7 milijuna kuna bio je gubitak TLM-TVP-a u prošloj godini, a tome se još može pridodati 16 milijuna eura TLM-TPP-a i 8,8 milijuna eura gubitka Adrial Plusa

uvjetima prodavao struju Aluminiju Mostar, Aluminij Mostar, kao izvor sirovine, i TLM, koji je tu sirovinu kupovao prema povlaštenim uvjetima, prestao je funkcionirati kada HEP nakon ulaska Hrvatske u EU više nije mogao prodavati struju Aluminiju prema povlaštenim uvjetima pa su Mostarci prešli na jeftiniji slovenski GEN-I. Posljedično, više nisu obvezni tretirati TLM kao povlaštenoga kupca pa sada šibenska tvornica mora plaćati aluminij prema tržišnim cijenama i to avansno. U Mostaru su se navodno obvezali isporučivati sirovinu do kraja godine, a nakon toga sve je neizvjesno.

• TLM posluje s Aluminijem prema potpuno jednako uvjetima u odnosu na one koje imaju svi naši drugi poslovni partneri, a zasad uredno izmiruje svoje obveze za količine koje im u mjesecu isporučimo. TLM je dosad otkupljivao oko 60 tisuća tona našega metala na godinu, a očekujemo njihovo izjašnjavanje za razdoblje koje slijedi – kaže direktor Aluminija Ivo Bradvica.

Vlasničke pretumbacije Stanje u mostarskom Aluminiju, koji je prije nekoliko mjeseci bio pred gašenjem proizvodnje zbog visoke cijene struje, nakon intervencije vlada RH i BiH stabiliziralo se premda su još uvijek daleko od nadvladavanja krize, pa je i ta situacija, čak i da je TLM sam po sebi uspješan, mač koji visi nad TLM-ovom glavom.

Da bi TLM promijenio dobavljača i kupovao aluminij na svjetskom tržištu potrebno je vrijeme i velike investicije u novi tehnološko-proizvodni proces pa zbog toga i dalje ovisi o Mostaru. Dosadašnji vlasnici nisu bili spremni na tako velika, a očito nužna ulaganja, pa bi se moglo dogoditi da to bude razlog gašenja TLM-a.

Vlasničke pretumbacije u TLM-u duga su i komplicirana priča, a sadašnje stanje je takvo da je vlasnik Valjaonice (TLM-TVP), najvećeg i najvažnijeg dijela TLM-a, Marko Pejčinowski, odnosno njegova tvrtka Euris sa sjedištem u Beču, koju je, nakon kratke vlasničke epizode austrijske grupacije Montana Tech, preuzeo od Hypo banke. Vlasništvo u Prešaonicu (TLM-TPP) još uvijek formalno-pravno dijele Euris, Zagreb-Montaža Vlade Čovića i Dalekovod, a treća tvrtka nastala nakon privatizacije TLM-a je Adrial Plus, u kojoj vlasništvo dijele isti suvlasnici. Konzorcij koji je u vrijeme vladavine Ivo Sanadera (kojem se sada i sudjeli zbog prodaje HEP-ove struje TLM-u i Aluminiju) i Damira Polančeca 2007. slavodobito privatizirao TLM, odavno su napustili svi osim njegovoga idejnog začetnika Vlade Čovića, vlasnika Zagreb-Montaže, i Dalekovoda, koji se još samo formalno nalazi u vlasničkoj strukturi. No i Čović je, čini se, već neko vrijeme digao ruke od TLM-a i proizvodnje.

U sindikatu su posebno ogorčeni na to što su, unatoč uvjeravanjima novog vlasnika i Uprave Valjaonice da otpuštanja neće biti, prvi na udaru radnici. Traže od Vlade da utvrdi jesu li vlasnici TLM-a ispunili obveze iz kupoprodajnog ugovora, a ako nisu da im se odrede sankcije. Otkako je provedena privatizacija tvrtke, program restrukturniranja nikad nije utvrđen, a sindikalisti tvrde da novi vlasnici nisu investirali u TLM ni blizu 100 milijuna eura na koliko su se obvezali privatizacijom za jednu kunu, nego tek 15-ak milijuna.

Famozni Program restrukturniranja koji je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) godinama neuspješno ‘utjerivala’ od TLM-a i Ministarstva gospodarstva nikada nije ugledao svjetlo dana kao kompletan dokument, a bez njega se ne mogu odobriti državne potpore. Ulaskom Hrvatske u EU AZTN je morao zatvoriti taj neriješeni slučaj koji je prešao u nadležnost Europske komisije. U TLM-u su obustavu postupka shvatili kao da je njihov slučaj sada ‘zaboravljen’, ali u stvari se nalaze u vrlo delikatnoj situaciji u kojoj im prijete ogromne kazne, posebno ako ih Europskoj komisiji tuži neki konkurent.

Unatoč izjavi da su od preuzimanja Valjaonice, u kolovozu 2012., uložili više od 50 milijuna kuna i najavama novih ulaganja u sljedeće tri godine, od Marka Pejčinowskog očekivalo se više budući da je domaći konzorcij potpuno podbacio. U stvarnosti u TLM-u i dalje nema većih ulaganja u tehnologiju, drugačije organizacije, a kamoli novog asortimana koji bi mogao donijeti i novu vrijednost. Ne treba posebno naglašavati da su sve tri tvrtke prošlu godinu završile s gubitkom – Valjaonica od 93,7 milijuna kuna, Prešaonica 16 milijuna kuna i Adrial Plus od 8,8 milijuna kuna.

Nitko neće proizvodnju Što se tiče daljih vlasničkih prelagivanja, Vlado Čović navodno svoje udjele u Prešaonicu (TLM-TPP) prepušta Pejčinowskom, iako to još nije formalno provedeno, što pokazuje da se više nema namjeru baviti TLM-om nakon što je dvije tvrtke, Elemes i Montal, izdvojio i pripojio Zagreb-Montaži. Da je Pejčinowski preuzeo stvar u svoje ruke i u Prešaonicu govori i to da je nedavno smijenio Čovićevog, a postavio svog direktora, Dragan Vlahova.

No s obzirom na to da se sve skupa počelo raspada, pretpostavlja se da bi se mogli zaostriti odnosi između suvlasnika u Adrial Plusu, tvrtki koja je vlasnik ogromnog zemljišta na kojem se nalazi, još u ratu ugašena, elektroliza. To se zemljište upravo čisti, a ako se uspije promjenama GUP-a prenamijeniti iz industrijskog u proizvodno-poslovno, onda bi suvlasnici itekako mogli profitirati na ostacima TLM-a.

Takav kraj priče o TLM-u bio bi u skladu s klasičnim scenarijem – država oprosti dug, proda za jednu kunu, a novi vlasnici zarade na prodaji u međuvremenu prenamijenjenog zemljišta. Nakon šest godina od privatizacije jasno je jedino da nikome nije bilo stalo do očuvanja proizvodnje.