Za gurmane sa stilom

60 tisuća tona Aluminija TLM je prema povlaštenim uvjetima kupovao od Aluminija Mostar, ali isporuka je sad neizvjesna jer Aluminij više ne kupuje struju od HEP-a

300 tisuća kvadratnih metara otprilike je veliko zemljište u sklopu TLM-a, sad u vlasništvu Adrial Plusa, koje bi prenamjenom donijelo veliki profit vlasnicima

93,7 milijuna kuna bio je gubitak TLM-TVP-a u prošloj godini, a tome se još može pridodati 16 milijuna eura TLM-TPP-a i 8,8 milijuna eura gubitka Adrial Plusa

uvjetima prodavao struju Aluminiju Mostar, Aluminij Mostar, kao izvor sirovine, i TLM, koji je tu sirovinu kupovao prema povlaštenim uvjetima, prestao je funkcionirati kada HEP nakon ulaska Hrvatske u EU više nije mogao prodavati struju Aluminiju prema povlaštenim uvjetima pa su Mostarci prešli na jeftiniji slovenski GEN-I. Posljedici, više nisu obvezni tretirati TLM kao povlaštenoga kupca pa sada šibenska tvornica mora plaćati aluminij prema tržišnim cijenama i to avansno. U Mostaru su se navodno obvezali isporučivati sirovinu do kraja godine, a nakon toga sve je neizvjesno.

• TLM posluje s Aluminijem prema potpuno jednako uvjetima u odnosu na one koje imaju svi naši drugi poslovni partneri, a zasad uredno izmiruje svoje obveze za količine koje im u mjesecu isporučimo. TLM je dosad otkupljivao oko 60 tisuća tona našega metala na godinu, a očekujemo njihovo izjašnjavanje za razdoblje koje slijedi – kaže direktor Aluminija Ivo Bradvica.

Vlasničke pretumbacije Stanje u mostarskom Aluminiju, koji je prije nekoliko mjeseci bio pred gašenjem proizvodnje zbog visoke cijene struje, nakon intervencije vlada RH i BiH stabiliziralo se premda su još uvijek daleko od nadvladavanja krize, pa je i ta situacija, čak i da je TLM sam po sebi uspješan, mač koji visi nad TLM-ovom glavom.

Da bi TLM promijenio dobavljača i kupovao aluminij na svjetskom tržištu potrebno je vrijeme i velike investicije u novi tehnološko-proizvodni proces pa zbog toga i dalje ovisi o Mostaru. Dosadašnji vlasnici nisu bili spremni na tako velika, a očito nužna ulaganja, pa bi se moglo dogoditi da to bude razlog gašenja TLM-a.

Vlasničke pretumbacije u TLM-u duga su i komplicirana priča, a sadašnje stanje je takvo da je vlasnik Valjaonice (TLM-TVP), najvećeg i najvažnijeg dijela TLM-a, Marko Pejčinowski, odnosno njegova tvrtka Euris sa sjedištem u Beču, koju je, nakon kratke vlasničke epizode austrijske grupacije Montana Tech, preuzeo od Hypo banke. Vlasništvo u Prešaonicu (TLM-TPP) još uvijek formalno-pravno dijele Euris, Zagreb-Montaža Vlade Čovića i Dalekovod, a treća tvrtka nastala nakon privatizacije TLM-a je Adrial Plus, u kojoj vlasništvo dijele isti suvlasnici. Konzorcij koji je u vrijeme vladavine Ivo Sanadera (kojem se sada i sudjeli zbog prodaje HEP-ove struje TLM-u i Aluminiju) i Damira Polančeca 2007. slavodobito privatizirao TLM, odavno su napustili svi osim njegovoga idejnog začetnika Vlade Čovića, vlasnika Zagreb-Montaže, i Dalekovoda, koji se još samo formalno nalazi u vlasničkoj strukturi. No i Čović je, čini se, već neko vrijeme digao ruke od TLM-a i proizvodnje.

U sindikatu su posebno ogorčeni na to što su, unatoč uvjeravanjima novog vlasnika i Uprave Valjaonice da otpuštanja neće biti, prvi na udaru radnici. Traže od Vlade da utvrdi jesu li vlasnici TLM-a ispunili obveze iz kupoprodajnog ugovora, a ako nisu da im se odrede sankcije. Otkako je provedena privatizacija tvrtke, program restrukturniranja nikad nije utvrđen, a sindikalisti tvrde da novi vlasnici nisu investirali u TLM ni blizu 100 milijuna eura na koliko su se obvezali privatizacijom za jednu kunu, nego tek 15-ak milijuna.

Famozni Program restrukturniranja koji je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) godinama neuspješno ‘utjerivala’ od TLM-a i Ministarstva gospodarstva nikada nije ugledao svjetlo dana kao kompletan dokument, a bez njega se ne mogu odobriti državne potpore. Ulaskom Hrvatske u EU AZTN je morao zatvoriti taj neriješeni slučaj koji je prešao u nadležnost Europske komisije. U TLM-u su obustavu postupka shvatili kao da je njihov slučaj sada ‘zaboravljen’, ali u stvari se nalaze u vrlo delikatnoj situaciji u kojoj im prijete ogromne kazne, posebno ako ih Europskoj komisiji tuži neki konkurent.

Unatoč izjavi da su od preuzimanja Valjaonice, u kolovozu 2012., uložili više od 50 milijuna kuna i najavama novih ulaganja u sljedeće tri godine, od Marka Pejčinowskog očekivalo se više budući da je domaći konzorcij potpuno podbacio. U stvarnosti u TLM-u i dalje nema većih ulaganja u tehnologiju, drugačije organizacije, a kamoli novog asortimana koji bi mogao donijeti i novu vrijednost. Ne treba posebno naglašavati da su sve tri tvrtke prošlu godinu završile s gubitkom – Valjaonica od 93,7 milijuna kuna, Prešaonica 16 milijuna kuna i Adrial Plus od 8,8 milijuna kuna.

Nitko neće proizvodnju Što se tiče daljih vlasničkih preslagivanja, Vlado Čović navodno svoje udjele u Prešaonicu (TLM-TPP) prepušta Pejčinowskom, iako to još nije formalno provedeno, što pokazuje da se više nema namjeru baviti TLM-om nakon što je dvije tvrtke, Elemes i Montal, izdvojio i pripojio Zagreb-Montaži. Da je Pejčinowski preuzeo stvar u svoje ruke i u Prešaonicu govori i to da je nedavno smijenio Čovićevog, a postavio svog direktora, Dragan Vlahova.

No s obzirom na to da se sve skupa počelo raspada, pretpostavlja se da bi se mogli zaostriti odnosi između suvlasnika u Adrial Plusu, tvrtki koja je vlasnik ogromnog zemljišta na kojem se nalazi, još u ratu ugašena, elektroliza. To se zemljište upravo čisti, a ako se uspije promjenama GUP-a prenamijeniti iz industrijskog u proizvodno-poslovno, onda bi suvlasnici itekako mogli profitirati na ostacima TLM-a.

Takav kraj priče o TLM-u bio bi u skladu s klasičnim scenarijem – država oprosti dug, proda za jednu kunu, a novi vlasnici zarade na prodaji u međuvremenu prenamijenjenog zemljišta. Nakon šest godina od privatizacije jasno je jedino da nikome nije bilo stalo do očuvanja proizvodnje.