Page 2
Vlada je prošlog tjedna obznanila 33 mjere. Lider je zahtjeve ekonomista i poduzetnika sveo u deset točaka. To nije program rivalski Vladinim mjerama, već svojevrsni vodič za poduzetnike. Kako da velika kompanija, obiteljska tvrtka ili obrt prežive ovo vrijeme bez pravih reformi, uz daljnji rast državne potrošnje. Takav poduzetnički vodič bit će na snazi iduće dvije godine, sve do sljedećih izbora. Osim ako hrvatsku ekonomiju u međuvremenu ne počne voditi Bruxelles
pišu M. BAČELIĆ I G. GELENČER\[email protected]\n\nredsjednica Vlade uvela je Stabilizacijski program. Razlog? Prekomjerno vanjsko zaduživanje, ulaganje u potrošnju umjesto u proizvodnju i razvoj, borba s birokracijom, fatalno ispadanje iz svjetske tržišne utakmice.\n\nTo je učinila Milka Planinc, godine 1982.\n\nGodine 2013. premijer Zoran Milanović smišlja Smjernice fiskalne i ekonomske politike. Razlog (osim zbog pravila EU)? Prekomjerno vanjsko zaduživanje, ulaganje u potrošnju umjesto u proizvodnju i razvoj, borba s birokracijom, fatalno ispadanje iz svjetske tržišne utakmice.\n\nRazlika? 30 godina i 40 milijardi dolara inozemnog duga: u vrijeme raspada Jugoslavije je, s oko 22 milijuna stanovnika, dugovala 20 milijardi dolara, zbog čega su svi ekonomski znalci tada čupali kosu; Hrvatska s 4,5 milijuna stanovnika duguje 61 milijardu dolara. Kosa je odavno počupana. Svih tih 30 godina živimo reforme, promjene, stezanja, štednju, a da se ništa nije reformiralo, promijenilo, steglo, uštedjelo. Istini za volju, Milka je ultranepopularnim potezima (bilo je tu svega, par-nepar vožnje, redukcije struje, bježanja u Sloveniju po kavu i osnovne higijenske potrepštine) u četiri godine mandata stabilizirala ekonomiju, vratila dio vanjskog duga, smanjila poreze i trgovinski deficit – pokrivenost uvoza izvozom sa 63 posto podignula je na (iz sadašnje perspektive galaktički dalekih) 89 posto, i to ponajprije smanjujući uvoz. ➔
Page 3
DESET PRIJEDLOGA\n\n## Kako preživjeti vremena bez reformi, uz daljnji rast državne potrošnje\n\n### 1. Izvoz!\n\nU maloj, inozemnom kapitalu i robi potpuno otvorenoj zemlji samo izvozna strategija može jamčiti ispunjavanje financijskih obveza, smanjivanje deficita i poticanje rasta BDP-a. S obzirom na to da država nijednim potezom, mješom ili akcijom nije izvoznicima pružila bilo kakvu vrstu potpore, poduzetnici nova tržišta moraju otvoriti sami. Izvozno životarenje u EU ne otvara nove prilike… kojih bi bilo više da gospodarska diplomacija radi svoj posao, pa poslodavci očekuju istinsku potporu\n\n### 2. Industrijska strategija\n\nHUP iščekuje industrijsku strategiju iz koje bi bilo vidljivo postojanje industrijske politike koja bi potencijalnim investitorima dala jasnu poruku gdje možemo biti konkurentni, dakle gdje investitori mogu očekivati bolji odnos rizika i povrata\n\n### 3. Privlačenje investicija\n\nAktivna politika u privlačenju investicija: pokrenuti globalni ‘road show’ tim koji će kontinuirano predstavljati državne i privatne investicijske potencijale; ustrojiti učinkoviti sustav za privlačenje i asistenciju investitora na bazi koncepta ‘key account management’\n\n### 4. Novi rast\n\nZa novi rast trebaju nam nove male i srednje tvrtke, ali one u ovakvom stanju teško mogu podnositи troškove razvoja i marketinški pristup. Moderni je marketing isporuka maksimalne dodane vrijednosti potrošačima, a za to nam trebaju velike tvrtke koje su istovremeno dovoljno fleksibilne da se prilagode volatilnim uvjetima poslovanja\n\n### 5. Mirovinska reforma\n\nMirovinsku ‘reformu’ trebalo bi izvršiti tako da umjesto mirovine temeljene na radu uvedemo institut mirovine temeljene na socijalnom stanju građana odmakle dobi. Granica od 65 godina u tom bi slučaju mogla ostati\n\n### 6. Tržište rada\n\nFleksibilnije tržište rada, s čim se slažu i u Vladi, znači borbu za radna mjesta. Razvoj na znanju čini rad promjenjivim do te mjere da ga temeljem nazivlja nije moguće uspoređivati. Sindikati moraju biti svjesni da su suodgovorni za ogroman broj nezaposlenih. Nijedan sindikat ne prati sustavno rad sličnih sindikata u svijetu, koji angažiranjem ekonomskih analitičara ravnopravno sudjeluju u stvaranju pretpostavki razvoja. Sindikalnim je čelnicima nebrojeno puta sugerirano da se pojave kao aktivni čimbenik spašavanja tvrtki od stečaja putem radničkog dioničarstva, ESOP-a, što je obično izazivalo reakciju klimanja glavom\n\n### 7. Aktivniji HNB\n\nHNB bi trebao biti znatno aktivniji. Najprije bi morao povezati male nekonkurentne banke u nacionalnu banku. Potom je važno da uvede selektivni pristup kreditiranju, pri čemu kredite stanovništvu treba podrediti financijskom ozdravljenju građana, a rješenja problema dogovoriti ‘preko šaltera’ s poslovnim bankama. Instrumentima snažno podržati kreditnu aktivnost gospodarstvu\n\n### 8. Bolja ponuda kapitala\n\nPoboljšanje ponude kapitala, što, među ostalim, iziskuje povratak zaštitne kamate; pronalaženje učinkovitog modela za čišćenje portfelja loših kredita putem specijaliziranih fondova; smanjenje regulatornih troškova kako bi se smanjile kamatne marže; istinske poticajne mjere za poslovanje fondova rizičnoga kapitala i mezzanine financiranja\n\n### 9. Komasacija\n\nRegionalizacija i komasacija zemljišta u poljoprivredi kako bi se podržala robna proizvodnja. Stara domaćinstva, sukladno odredbama mirovinske reforme, zbrinuti kako bi dostojanstveno provela ostatak životnog vijeka. Dio prerađivačkih kapaciteta treba locirati u blizini proizvodnje poljoprivrednih proizvoda\n\n### 10. Turizam\n\nU sektoru turizma, jedinom koji koliko-toliko odolijeva recesiji, podržati gradnju malih obiteljskih hotela kako bismo umjesto svaštarenja dobili robne proizvođače koji će se prema turističkom tržištu odnositi kao dugoročnoj šansi, a ne kao dosad, izvoru dodatne zarade\n\n(sublimirani prijedlozi ekonomista i poduzetnika)
Page 4
Uporno premijerovo odbijanje da se istinski dohvati ekonomske tematike i pokaže da postoji vizija razvojnog puta podsjeća na fijasko s miss Hrvatske. Poslalo je u bijeli svijet golu i bosu, bez prikladne ‘opreme’ kojom bi konkurirala svjetskim ljepoticama
Čemu to potezanje pokojne dame? Milanović i financijski minister Slavko Linić otvoreno priznaju da je car gol, da svježih ideja razbijanja recesije nema i da ćemo se idućih pet godina i dalje – zaduživati! Vladimir Gligorov s bečkog Instituta za međunarodne ekonomske odnose na Liderovoj je konferenciji Dan velikih planova ustvrdio da je (ne samo) Hrvatska u pokušaju kobiljanja iz recesije izgubila cijelo desetljeće! Oporavka, naime, neće biti do 2016. godine, a nakon toga će hrvatske stope rasta biti preskromne da bi se iz toga vraćali krediti i poticale investicije. Dok Gligorov tvrdi da smo zbog krize izgubili desetljeće, analogija problema koji su identični i u planskoj i u ‘tržišnoj’ ekonomiji pokazuje da smo izgubili dva desetljeća u samostalnosti i još najmanje desetljeće u bivšoj državi. Cijeli jedan život!
Kvantni skok ili šok
Gligorov poentira da se od fiskalne stimulacije ne može očekivati ništa kao ni od javne potrošnje. Dodatni je razlog zaustavljanje kreditiranje iz razvijenih zemalja i banaka majki u regiju.
- U posljednjih se godinu dana kapital odlijeva iz većine zemalja Centralne Europe, banke se razdužuju i cijela regija mora osmisli novu strategiju rasta.
Kod održivosti javnih financija važan je odnos između kamatne stope i stope gospodarskog rasta. Sve dok je stopa rasta veća od kamata na dug deficit proračuna nije problem. Sadašnja je situacija s deficitom, u situaciji viših kamata od rasta, neodrživa, što stvara pritisak na javnu potrošnju i generira sve ostale probleme. Isto je i s vanjskim dugom. Manje- više možemo govoriti o izgubljenom desetljeću – mračno prognozira Gligorov.
Mračno zato što privatna potrošnja pada, stopa zaposlenosti među najnižima je u Europi, izvoz ovisi o europskom okruženju, investicije se ne oporavljaju. Ekonomist Guste Santini tvrdi ono što i Lider – nismo izgubili samo jedno desetljeće nego najmanje dva. Ove godine slavimo rođenje stabilizacijskog čeda iz 1993. i to nakon pet uzastopnih godina ekonomskog pada. Kako uopće van iz kaveza? Kvantnim skokom i/ili šok-terapijom, koju ne zaziva samo prvi među hupovcima Ivica Mudrinić?! Santini kaže da kvantni skok, što god to bilo, nije izvediv, ali šok jest! – Treba krenuti od šokiranja države, smanjiti mirovine, zdravstvene standarde, drastično sre- zati lokalnu samoupravu, koja također treba biti generator rasta, a ne potrošač proračunskog novca. Za mene je minister Željko Jovanović nemjerljivo važniji od ministra Linića, jer nam u ovome trenutku najprije trebaju ekspertni znanstveni timovi koji zajednički trebaju naći rješenje. Zašto tehnološki fakulteti ne bi sudjelovali u procesnoj industriji? Zašto ekonomski fakulteti ne bi restrukturirali javna poduzeća i diktirali direktorima što da rade? Premijer mora shvatiti da magarci koji vuku zemlju, iz kojih se crpe posljednji porezni prihodi, polako, ali sigurno crkavaju – kategoričan je Santini dodajući da bi odmah trebalo uvesti zaštitne kamate i angažirati ‘new deal’ program, primjerice investicije u zdravstveni turizam.
