Hrvatskoj treba paket mjera za smanjenje kamata i rast BDP-a

Nastavak odnosa u kojima su kamate znatno više od ekonomskog rasta nije financijski održiv. To je opasna zamka, a daljnje (pro)padanje izazvati će kolaps.

Gospodarstvo se može opisati vanjskim dugom, koji iznosi 100-tinjak posto BDP-a, u kojem je godišnja ukupna potreba inozemnog (re)financiranja otprilike trećina BDP-a, pri čemu samo država mora financirati dodatnih više od pet milijardi eura deficita u iduće dvije godine. U ekonomici se to naziva vanjskom neravnotežom (Mundell-Flemingov model). Posljedica tako održavane ravnoteže jest pad ekonomske aktivnosti i gubitak radnih mjesta. Dakle, u hrvatskome ekonomskom modelu rast i zaposlenost nisu ciljevi. To je razvojna zamka i razvojni paradoks. Problem kamata jedan je od presudnih čimbenika koji će utjecati na ukupne financije. Naime, od 2009. do 2013., dakle u ekonomskoj krizi, kamate su bile od šest do osam posto, a nije se ekonomski raslo, odnosno stao je ekonomski pad. Bilo bi financijski održivo da je implicitna kamatna stopa (na javni dug) najviše na razini ekonomskog rasta, u suprotnome disproporcija između kamatnih stopa i rasta na štetu rasta prijeti održivosti financija. Nastavak takvih odnosa, u kojima su kamate znatno više od ekonomskog rasta, nije financijski održivo, opasna je zamka, a daljnje (pro)padanje izazvati će kolaps.

Mnogo nositelja politike iznosi prijedloge o ulaganjima. Od 2008. bruto ulaganja pala su s 30,4 posto BDP-a na 17 do 18 posto, a bruto nacionalna štednja s 22,2 posto BDP-a na 14 do 15 posto. To ne može osigurati ni rast ni zapošljavanje, osobito uz tako visoke kamatne stope.

Podaci pokazuju da se dogodio kolaps agregatne ponude (AS) i potražnje (AD), stoga je kao preduvjet daljnjim razmatranjima nužno analizirati i uspostaviti nove odnose između IS-a i LM-a (ulaganja, nacionalna štednja – likvidnost, novac), i to novim modelom, odnosno ekonomskom politikom. Porast ulaganja većinom je bio rezultat priljeva inozemnoga kapitala. Međutim, analiza odnosa modelom IS-LM ističe posebno važan podatak da je od 2000. do 2011. kapital pridonosio rastu BDP-a 2,3 posto, tehnološki napredak 0,2 posto, a rad nula posto. Dakle, znanje i rad nisu pridonijeli rastu, a inozemna akumulacija ostvaruje ciljeve u kamatama. Takva investicijska politika mora se stubokom promijeniti.

Polazeći od toga da na robnom tržištu (IS) kamatnu stopu ne određuje novac koji se može davati u zajam, nego skup mogućih kombinacija kamatne stope i BDP-a, s time da niža kamatna stopa korespondira s višim BDP-om i da na novčanom tržištu (LM) kamatnu stopu ne određuje preferencija likvidnosti, nego skup mogućih kombinacija kamatne stope i BDP-a te da je važan ukupan odnos IS-a i LM-a, novi ekonomski model koji se predlaže usmjeren je na provedbu mjera kojima je zajedničko povezivanje rasta BDP-a uz niže kamate. Tako se većinom rješava i domaća zaposlenost.

Budući da u posljednjih dvadesetak godina nije bilo ekonomskog razvoja, što se nikad nije dogodilo u gotovo dvjesto godina hrvatske gospodarske povijesti, neizbježno je provesti promjene čiji će cilj biti zaustavljanje ekonomskog pada i oblikovanje ekonomskog rasta i razvoja, čime se rješava kriza.

Sažeto je iznesen samo dio ekonomskog modela koji se odnosi na štednju i ulaganja, što je osobito važno za privatni sektor jer strana ulaganja ne mogu biti čimbenik rasta. Za oblikovanje održive ekonomske politike ključni je element IS, investicije – štednja, kao dio novoga ekonomskog modela, koncipiran prema načelima suvremene ekonomike.