Investitori oprezni s izlaskom popularne mreže na burzu

Sreća što vagina ne može čitati, inače bi umrla od sramote. Tim je riječima jedna feministica opisala novi uradak druge feministice Naomi Wolf koja se drznula taknuti u žensku svetinju – vaginu, vulvu, yoni ili, od milja, ružicu. U svojoj knjizi ‘Vagina – nova biografija’ Wolf je nanizala znanstvena istraživanja koja potvrđuju njezinu ključnu tezu: ‘da bismo razumjeli vaginu, moramo shvatiti da ona ne samo da koegzistira s mozgom, nego je, u biti, dio ženske duše’. Vagina je bitak. O, kakvog li svetograda – pomislimo su feministice koja su javno protestirale protiv knjige. Mora da se Wolfica najela ludih gljiva, pobrkala lončića, izgubila kompas.

Muškarci su ti koji razmišljaju donjom, a ne gornjom glavom. Njihov penis, taj visuljak spužvaste teksture, s vremena na vrijeme preuzima funkciju glavnog servera smještenog iza čeonog režnja i sve logičke procese podređuje želji za seksualnim činom. Žene su nešto nasvim drugo, zar ne? Slobodnom interpretacijom Wolfice – jesu, ali suprotno shvaćanjima kritičara, trebale bi na to biti ponosne. Govorimo li jezikom stereotipa, kad penis preuzme funkciju mozga, stvari su ‘proste k’o pasulj’, Ameri bi rekli ‘goal-orienteted’ (usmjereni cilju, odnosno trljanju spolovila), dok se kod žena, kad vagina počne razmišljati (a obično to i čini), stvari komplikiraju. Ukratko, vagina ima mozak.

Tu je tezu najlakše opravdati komplikacijom zvanom ženski orgazam. Slikovito rečeno, ako je put do muškog orgazma (onaj kojim idu impulsi od penis do mozga) jedna jednostavna, jednosmjerna cesta, kod žena je to vraški kompliciran, razgranati autoput, sa stotinama stranputica, pomoćnih traka i tunela. Kako bi seksualni čin zaključile s jednim prodornim ‘aaah’, žene moraju svojim frajerima asistirati baš kao što je u onom grčkom mitu Arijadna pomogla Tezeju da se izvuče iz labirinta.

‘Pornografski model, duboko ukorijenjen u kulturi seksualnih odnosa, brz je, linearan, usmjeren na poticanje jedne do maksimalno dvije erogene zone, neće usrećiti većinu žena jer dotiče tek površni, maleni dio neurološkog sustava zaduženog za postizanje orgazma’, piše Wolf i nastavlja da ‘kad se govori o ženskom seksualnom užitku, ne govori se samo o seksualnosti ili samo o užitku. On se odnosi na žensku samospoznaju, kreativnost i hrabrost, fokus i inicijativu; žensko blaženstvo i transcendenciju’. Komplicirano za popizdit. I jest.

Stvoritelj je bio poprilično nepošten prema ženama kad je muškarci funkciju razmnožavanja (ejakulaciju) izjednačio s orgazmom (tek u rijetkim slučajevima muškarci ejakuliraju bez ‘finiša’), a ženama pak, klitoris pomakao koji centimetar dalje od rodnice, k’o da se šali. Poražavajuće je što tek trideset posto žena (trideset posto!) doživljava orgazam tijekom svakog seksualnog hranjavanja sa svojim partnerom. Ženama jednostavno mora biti zadovoljeno tisuću faktora, ponajviše emotivne prirode, atmosfere i inoga, da bi muški zakucali priču s velikim ‘O’.

I sad bi, kao, trebalo biti super što je netko vagina stvorio da misle, učinio ih manje frivolnima od penis… Trebale bismo biti i ponosne na to što, da bi doživjelo orgazam, muškarci vagine trebaju zavesti kao i žene, razumjeti njihovu bit, njihov modus operandi. Ono, tenks, al’ zašto ne bi bilo bolje da su proste k’o penis? 🤔