Home / Tvrtke i tržišta / Marko Cvijin

Marko Cvijin

Dobivanje koncesije za subvencioniranu avioliniju Osijek – Zagreb i očekivano otvorenje linije Rijeka – Split – Dubrovnik za Trade Air znači preokret u poslovanju i zaustavljanje pada prihoda, inače stalnog od početka krize.

Koncesija za redovitu zračnu liniju Osijek – Zagreb – Osijek dodijeljena Trade Airu novi je uspjeh njezina direktora Marka Cvijina. Doduše, financijski tvrtka neće mnogo dobiti, ali neće ni izgubiti jer će se ta nerentabilna linija sufinancirati s devet milijuna kuna na godinu iz državnog proračuna. Karte će se prodavati u sklopu distribucijskog sustava Croatia Airlinesa i bit će dostupne u cijelom svijetu, što je novost za Trade Air. Taj je sustav mnogo složeniji od samostalne prodaje karata pa će iskustvo u sljedeće tri godine pomoći tvrtki da razvije vlastiti marketing. Osim te linije Trade Air uskoro će pokrivati i liniju Rijeka – Split – Dubrovnik – Rijeka, koja će također biti subvencionirana, ali još se ne zna kojim iznosom. Tim bi ugovorima Trade Air mogao zaključiti svoju najbolju godinu od početka krize, otkako mu prihodi stalno padaju.

Letenje je Marku Cvijinu posao, strast i hobi. Uzor mu je bio otac Mihajlo koji je najprije plovio morima kao kapetan duge plovidbe pa bio kontrolor letenja na zagrebačkom aerodromu Pleso, a poslije i pilot u JAT-u. Obitelj je već naraštajima povezana s prijevozom: njegov djed radio je na seoskoj željezničkoj postaji, na kojoj se mali Marko jednom prigodom poigrao s vlakovodom. Dječak je ne-kamo otišao, a on je uključivši svjetiljku zau-stavio vlak 500 metara ispred postaje i nakon nekog vremena dao mu znak da može doći na njega. To je bilo vrijeme u kojem je Marko gutao knjige o zračnom prijevozu u maloj očevoj biblioteci maštajući o plovidbi nebeskim prostranstvima. Kao tinejdžer trenirao je karate, u čemu je dogurao do zelenog pojas, a bavio se i radiomaterstvom. Veli da se uopće nije razlikovao od vršnjaka. Mašta iz djetinjstva ipak nije blje-djela. Kad je 1994. otac osnovao tvrtku, već je otada pomalo uključivao sina koji je studirao aeronautiku na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu. Unajmivši stari zrakoplov, od sredine 1995. otac je svakodnevno letio na liniji Zagreb – Bergamo prevozeći DHL-ov teret. Marko je 1997. diplomirao i odmah se uključio u posao kao kopilot, no bio je i desna ruka ocu u vođenju tvrtke.

Nova faza tvrtkina razvoja počela je 1999. kad je kupljen prvi zrakoplov, sljedeće godine kupljena su još dva, a 2001. Marko Cvijin položio je kapetanski ispit. Tako mu se dječačka mašta pretvorila u stvarnost, no kad je 2007. preuzeto vođenje tvrtke, preuzeo je i, priznalo je, naporniji dio posla – papirologiju.

U osmišljavanju poslovnih planova Marko Cvijin sudjelovao je aktivno i prije nego što je formalno zauzeo mjesto direktora, tj. od 2005., kad je otac Mihajlo tvrtku okrenuo prema putničkom prijevozu kupivši od American Airlinesa dva velika putnička zrako-plova sa 109 mjesta. S drugim aviotvrkama ugo-vorili su tzv. mokri najam, tj. vozili su za njih na nekim kraćim relacijama, a imali su i svoje čar terske letove. Bio je to dobar potez jer je otpri-like u to vrijeme DHL od njih tražio povećanje obujma prijevoza pošiljaka na pet tona (dotad je bilo do 1,5 tona). Od litavskih aviotvrkta unaj-mili su zrakoplov, no 2007. shvatili su da linija više nije rentabilna pa je ugovor raskinut. Od promjene smjera 2005. do danas surađivali su s više od 50 aviotvrkki leteći nad Europom, Azijom, Afrikom i Australijom.

Posljednjih je nekoliko godina Marko Cvijin gotovo potpuno preuzeo vođenje tvrtke. Otac mu je pri ruci za svaki slučaj, zadržao je direktorsko mjesto, ali njegova je uloga više savjetnička. Marko je pristojan u komunikaciji, o ocu govori s velikim poštovanjem, a, kažu, iako djeluje ozbiljno, itekako se zna našaliti. Kad se umori od papirologije i letenja, preleti Hrvatsku malom sportskom cessnom. Sugovornici izvan tvrtke kažu da je staložen, a takav je i u uredu. Slobodnije komunicira s 50-ak suradnika, koji kažu da predano obavlja direktorski posao.

Zadovoljan je ovom godinom: imaju tri velika putnička zrakoplova, dva lete nad Europom, jedan u Libiji prevozi radnike od Tripolija do tamošnjih naftnih polja. Ove su godine dva mjeseca prevozili Leonarda Cohena i njegovu trupu tijekom europske turneje, njihovim uslugama koristila se i pop-pjevačica Shakira nekoliko godina prije. U prilog im ide, kaže Cvijin, osjetno buđenje gospodarstva u Europi.