Kazna za neuređenje fasada u Nacrtu zakona o građevinskoj inspekciji od 3000 kuna u Prijedlogu je preinačena. Sad je znatno viša i može se gotovo beskonačno ponavljati. I dalje nije jasno odnose li se odredbe samo na nove zgrade ili na sve s neuređenom fasadom.
Prijedlog zakona o građevinskoj inspekciji novi je ‘igrač’ na uzbudljivoj hrvatskoj zakonodavnoj sceni. Rasprave su odmah krenule u vezi s dijelom zakona koji se bavi novčanim sankcijama u slučaju da investitor ne izradi fasadu. Zvani i nezvani, stručnjaci i nestručnjaci, svi komentiraju Vladin prijedlog, ali više paušalno, a daleko manje konstruktivno. Štoviše, nisu se potrudili ni pratići rad na Nacrtu i tako uočiti da je početna predložena mjera – novčana kazna od 3000 kn bitno popravljena i sada glasi deseterostruki iznos (za pravne osobe) i dvostruki (za fizičke osobe) prosječne bruto plaće u prethodnoj godini.
Nije bilo ni komentara o tome da je riječ o kazni koja se može i mora ponavljati više puta i to bez ograničenja broja ponavljanja, ako se prema rješenju ne postupi. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za srpanj 2013. iznosila je 7922 kune, dakle kazne će biti znatno više nego onih prvotnih 3000 kuna.
Sadašnje je stanje sasvim sigurno neizdrživo. Zgrade u pravilu nemaju uređenu fasadu i time ne samo da nagrađuju nekakav vizualni identitet prostora nego i svojim vlasnicima nanose izravnu imovinsku štetu. Dobro uređena fasada uštedom na troškovima energije sama sebe isplaćuje, a s druge strane diže cijenu stanova u zgradi. Prema tome, fasade svakako treba urediti, samo je pitanje je li dvostruka ili deseterostruka novčana kazna u pravilnom omjeru prema investiciji koju vlasnik mora uložiti da bi uredio fasadu.
Poznato je da se cijena metra površinskog fasade kreće između 150 i 200 kuna, što znači da prosječna fasada obiteljske zgrade od 100 metara kvadratnih zahtijeva investiciju od oko 80.000 kn, a ako je riječ o velikoj zgradi to može biti i sto puta više. Nikome, baš nikome ne isplati se platiti kaznu od 15.000 kn i čekati sljedeću kaznu. No treba se pitati zašto se država ni tom prigodom očito ne koristi (kao što to nije učinila ni kod legalizacije) za povećanje zapošljavanja i uopće pokretanje investicijskog ciklusa. Broj nedovršenih ili urušenih fasada ogroman je, jasno je da to neće biti mali posao. Stoga bi država mogla ponuditi vrlo povoljne uvjete kreditiranja (na način hipotekarnoga kredita) i posebne olakšice za one koji će obavljati te radove pod jasno određenim uvjetima, koji uzimaju u obzir interese svih sudionika. Da se tako učini i istodobno jasno upozori na to da slijede brze i visoke kazne za one koji ne prihvate takve ponude, malotko se ne bi odazvao i riskirao kaznu.
