stavlja ‘normalnu’ posljedicu činjenice da se pred vama otvorio neki novi zavodljivi svijet. S druge strane, kad imate generacije koje su socijalizirane s fenomenom potrošačkog društva, situacija je drukčija. One više teže za pojedinim postmaterijalističkim vrijednostima, socijalno su osjetljivije, manje sklene nekritičnom trošenju i općenito manje naklone onom što se u javnosti prepoznaje pod pojmom konzumerizam.
-
Hoće li ti alternativni potrošački oblici preživjeti bez kontrolnih mehanizama? Na njima ne zarađuju ni banke ni država. – Uvijek će postojati alternativni džepovi otpora. Država ne može sve kontrolirati. Iako je društvo sve uređenije, iako postoje vrhunski mehanizmi kontrole, uvijek će biti onih koji će sustavu pružati otpor. Uvijek će postojati Hrelić ili neki slični oblici ‘nekontroliranih’ područja.
-
Postoje naznake da hrvatska javnost odbacuje neke ideje liberalnoga kapitalizma iako ga je proživljavala mnogo kraće nego neke druge zemlje u EU. Što je prosječan čovjek naučio u zadnjih pet godina o svom životu izloženom tržištu? – Prema nekim podacima istraživanja agencije Ipsos Puls građani su manje skloni nekim klasičnim postulatima ekonomskog liberalizma. Zašto? Vjerojatno zato jer je na tržištu teško živjeti. Ako ste stalno morate natjecati, dokazivati, ako nikada nemate mira, ako se od vas stalno traži da budete najbolji, ako svoj život postulirate prema principima tržišnog natjecanja i kompetitivnosti, onda je takav život teško živjeti. S druge strane, još uvijek se sjećamo života u društvu u kojem je nekadašnja država iznad nas držala kisobran koji nas je štitio od svih nedaća tržišnog natjecanja. Nismo imali mnogo, ali smo na neki način bili sigurni. Danas je situacija totalno drugačija. Život je u velikoj mjeri, za mnogo ljudi, danas iscrpljujući i neizvjestan.
