Zagrebački SDP određuje Milanovićev rok trajanja

Aktualni premijer platit će cijenu lošeg vođenja Vlade, njezine nekompetentne politike, sukoba s EU i Njemačkom u vezi s ‘lex Perković’, koji će imati još uzbudljivih epizoda. Ceh je toliko velik da ga nitko osim Milanovića ne može platiti.

Prije samo pola godine Zoran Milanović se u lokalnim izborima u Zagrebu igrao eliminacije pretendenta na SDP-ovo prijestolje pod cijenu slabljenja stranke. Lansiranjem Rajka Ostojića kao kandidata za gradonačelnika Zagreba najzgled se jednim potezom riješio dvojice protukandidata u sljedećoj utrci za mjesto šefa SDP-a: Rajka Ostojića i Davora Bernardića. I, SDP je uvjerljivo izgubio izbore u Zagrebu. Uvjerljivosti poraza zasigurno je pridonio i taj Milanovićev unutarstranački predizborni inženjering. Sada mu se taj predizborni inženjering vraća kao bumerang na unutarstranačkim izborima u Zagrebu.

Oslabljeni i poraženi zagrebački SDP na predstojećim unutarstranačkim izborima traži vođu koji će biti jamac uspona stranke nakon poraza na lokalnim izborima i koji će biti važan igrač na sljedećim unutarstranačkim izborima, koji su za Milanovića već unaprijed izgubljeni. Pitanje je samo – kada?

Plaćanje ceha Aktualni premijer će, sad je već sasvim izvjesno, platiti cijenu lošeg vođenja Vlade, njezine nekompetentne politike, sukoba s EU i Njemačkom u vezi s ‘lex Perković’, koji će imati još uzbudljivih epizoda. Ceh je toliko velik da nitko osim Milanovića to ne može platiti. U takvom su kontekstu unutarstranački izbori u zagrebačkom SDP-u jedan od prvih pokazatelja u kojem bi se smjer mogla razvijati stranka, koliko bi mogao politički potrajati njen aktualni šef i u kojoj mjeri on još kontrolira stranku. Pobjeda Miranda Mršića, uz nedvosmislenu podršku stranačkog veterana Slavka Linića, bila bi znak da stranka traži spas uz Ivu Josipovića, koji je u političkom izričaju mudriji od Milanovića i pravi majstor političkog preživljavanja. Dok je premijer Milanović srljao u političko samoubojstvo na sukobu s EU u vezi s europskim uhidbenim nalogom, predsjednik Josipović, čiji je rukopis bio od početka prisutan u spornom ‘lex Perković’, mudro se pritajio, a sada će pokušati dodatno oslabiti Milanovića u Zagrebu potporom Mršiću. No Mršićeva pobjeda bila bi znak i da se zagrebački SDP okreće tvrđem partijskom kursu utjelovljenom u Liniću. To je rješenje koje najmanje odgovara Milanoviću. Ne toliko zbog brige za budući razvoj SDP-a, već prije svega zbog brige za vlastitu političku budućnost. Naime, Mršić bi mogao naći zajednički jezik s novom strankom staroga partijskog druga Nikice Gabrića, SDP-ovci bi u tome mogli vidjeti spasonosnu sinergiju. Milanović u tom slučaju postaje prepreka, postaje suvišan. Možda vrlo brzo.

‘Lex Perković’ kao ‘slučaj Sanader’

Milanović bi želio pobijediti u zagrebačkom SDP-u s aktualnim ministrom poduzetništva i osobom kojoj tako očito nedostaje i karizme i kompetencije – Gordonom Marasom. Marasova pobjeda bila bi znak da zagrebački SDP stavlja povez preko očiju i slijedi Milanovića, ma gdje pošao, ma gdje stigao. S Marasom je moguće pobijediti samo ako je stranka pod potpunom kontrolom. Ne izgleda da Milanović sada u Zagrebu ima tu kontrolu.

Kao treća, i za Milanovića možda ipak najpovoljnija opcija, jest pobjeda onih koje je želio otpisati na lokalnim zagrebačkim izborima: aktualnog šefa zagrebačkog SDP-a Bernardića, uz potporu Rajka Ostojića. Iako nije tajna Milanovićeva nesklonost Bernardiću, u nekom kompromisnom suživotu s njime mogao bi produljiti vlastiti politički život i bio bi prisiljen po nešto mijenjati u stranci, ne previše. A opet, Bernardić i Ostojić nisu toliko jaki, niti imaju tako snažnu potporu stranačkih patrijarha da bi odmah ugrozili aktualnog šefa stranke.

Svaka od triju mogućih pobjeda nosi svoju poruku. Mršićeva pobjeda značila bi da Josipović dobiva presudni utjecaj u SDP-u. Marasova pobjeda značila bi da zagrebački SDP bira put – kamo Zoran tamo i mi. Bernardićeva pobjeda bila bi znak da će se novi kompromis u stranci tražiti između aktualnog establišmenta i aktualnih buntovnika i da je budućnost u interesnim trgovinama i dogovorima sviju sa svima.

Doduše, postoji i četvrti igrač koji bi mogao presudno utjecati na budući razvoj SDP-a i rok Milanovićevoga političkog trajanja, neovisno o ishodu zagrebačkih izbora. To je EU, odnosno Njemačka i njeni daljnji poteci u novim nastavcima priče o razvoju ‘slučaja Perković’, koji bi na SDP mogao imati slično djelovanje kao ‘slučaj Sanader’ na HDZ, prisiliti stranku na katarzu i postupnu preobrazbu. S nekom Jadrankom Kosor kao prijelaznim rješenjem.