Zakonom o stambenim poticajima država tjera ulagače i zaziva tužbe

Izglasuju li se izmjene i dopune Zakona, jedinu će kratkoročnu korist imati Ministarstvo financija. Njime će Kukuriku koalicija dati još jedan doprinos u stvaranju lošega ulagačkog ozračja, a nisu isključene ni tužbe.

U medijima je već obrazloženo zašto Linić predlaže taj korak i smatram da su kritike na taj način štednje doista na mjestu. Sustav stambene štednje štediše su najčešće zlorabili pa se može slobodno reći da su oni koji su na kraju pete godine štednje podignuli glavnicu i kamate, a nisu kupili stan, pokrali državu, odnosno porezne obveznike. Međutim, ne može im se ništa jer im je to bilo omogućeno zakonom.

Sad Linić pokušava ispraviti krivu Drinu, ali iz potpuno pogrešnih razloga. Umjesto da promijeni zakonske odredbe tako da se taj novac mora upotrijebiti u strogo namjenske svrhe, tj. za kupnju stana, inače će biti penala, on u tome vidi priliku da državi dodatno uštedi 200 milijuna kuna, koliko se na godinu isplati na ime poticaja za stambenu štednju. Pretpostavljam da su se Linićeve oči zasvjetlile kad je u potrazi za svakom mogućom kumom prepozna mogućnost da od štediša ‘ćapi’ toliku lovu. Taj je potez još jedanput pokazao da, bez obzira na to što nam je, općenito, poticajna politika loša, Vlada nema alternativnu politiku kojom će poticati grane za koje bi to imalo smisla. Dokaz je dosadašnje administrativno rezanje poljoprivrednih poticaja bez poljoprivredne strategije i kriterija. Kratkoročno državni proračun dobiva, dugoročno to šteti gospodarstvu jer ne potičemo grane koje kod nas imaju izgleda.

Da smo popravili zakon, posredno bismo s pomoću štedionica potaknuli i građevinsku industriju. Ovako, štediše će se povući iz štedionica, to više što, za razliku od štednje u bankama, neće morati platiti penale, a štedionice će izgubiti planiranu dobit. To bi se moglo protumačiti i kao kršenje obveza koje je država preuzela prema štedionicama, a posredno i prema štedišima. Zato bi ovdje štedionice mogle imati elemenata čak i za tužbu jer unaprijed gube uključenu dobit od klijenata koji već nekoliko godina štede, što im može poremetiti poslovne planove. Međutim, teško će se štedionice odlučiti za to jer bi tako njihove vlasnice banke mogle pogoršati ionako napete odnose s Vladom.

Štete će ipak sigurno biti jer govorimo o stvaranju investicijskog ozračja, a tako šaljemo poruku ulagačima da se preko noći potezom pera njihova ulaganja mogu pretvoriti u prah i pepeo. Dakle, zakon se izmjenjuje bez dubljeg promišljanja. Nastavi li se ovako raditi, cijenu ćemo plaćati idućih godina, pa bi i bez eventualnih tužbi to moglo biti previše. To bi već na sljedećim izborima mogla osjetiti vladajuća koalicija.

Kukuriku koaliciju na sljedećim bi izborima mogli kazniti i aktualni štediše. Iako je praksa pokazala da su većinom štediše zloupotrijebili državne poticaje, teoretski je moguće da svaki štediša doista planira kupiti stan. U tom će ih slučaju država, koja ih je poticajnom politikom pozvala da štede u stambenim štedionicama, zapravo prevariti. Naime, štediše su mogli napraviti dugoročne planove vjerujući da će sad ostvariti druge ciljeve, a tek u budućnosti kupiti stan. Sada, godinu dana prije isteka ugovora, neki štediša koji je četiri godine uplaćivao ratu u stambenoj štedionici možda gubi mogućnost da kupi stan. Nisu to bezazleni planovi za neku obitelj a da bi preko njih mogla samo tako prijeći, pa bi svoj bijes štediše mogli iskali na sljedećim izborima.