CEPOR – Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeéa i poduzetništva

S to za opskrbu i cijenu električne energije konkretno znači nedavni ulazak Hrvatske u Europsku uniju? Hoće li nam na tom megatržištu i računi za struju biti manji ili nas čeka ne tako davna bugarska priča kada su tamošnji bijesni potrošači rušili vladu zbog europskih cijena struje i mizernih balkanskih plaća? Hrvatska se opredijelila za koncept otvorenog tržišta električne energije u skladu s pravnom stečevinom Europske unije. U tom je kontekstu osnivanje energetske zajednice među zemljama EU te zemljama Jugoistočne Europe trebalo pomoći u harmonizaciji te legislativne, no taj proces ide znatno sporije. Osnovna je pretpostavka otvaranja energetskog tržišta, naime, razdvajanje monopolne i tržišne djelatnosti, prijenosa i distribucije, odnosno proizvodnje i opskrbe.

U Hrvatskoj se tržište električne energije počelo otvarati 2001. kada je donesen prvi paket energetskih zakona; formalno je ono potpuno otvoreno 1. srpnja 2008., ali ‘za ozbiljno’ tek proteklih mjeseci kada su pohod na struju hrvatsko tržište najavili njemačka RWE Energija i slovenski GEN-I, nudeći i do deset posto niže cijene od državne tvrtke HEP-a. Prije koji dan najavljen je da će se tom trojcu u utrci pridružiti četvrti igrač, moćni T-HT, kojem zasigurno ne manjka investicijske potencijalnosti da zagrabi u taj, poprilično lukrativni biznis.

Ipak, svi se kupci u Hrvatskoj i dalje opskrbljuju preko društava HEP grupe, a gotovo je sva proizvodnja električne energije koncentrirana u tom donedavno zaštićenom državnom monopolistu. Kako konkurencija čuda čini, taj je mastodont najavio snižavanje cijena struje od šest do sedam posto. Premda je još podosta nepoznanica, poput one zašto unaprijed moramo HEP-u plaćati račune, zašto u kompjutorskoj eri u kojoj živimo ne dobivamo račun za stvarnu potrošnju protekli mjesec, ostaje ipak HEP-ova prva i povijesna najava snižavanja cijene električne energije. Dosad je takvo što uvijek, zbog cijena mazuta, ovoga ili onoga, bilo nemoćno. Ne treba ni reći da su na tu najavu reagirali i konkurenti nuđeci dodatna sniženja.

• Tržište električne energije u Hrvatskoj je premalo za razvoj stvarne konkurencije u proizvodnji, pa njegov razvoj treba tražiti u regionalnim okvirima. S druge strane, politički regulirane cijene za krajnje potrošače ne ostavljaju dovoljno prostora za ulazak novih igrača u segment opskrbe i razvoj stvarne konkurencije. Posljedice snose energetske tvrtke, a na kraju svi mi skupa. U reformi energetskog sektora stalo se na pola puta, pa sadašnje stanje ne osigurava potrebni razvoj. Ipak, tržište za kupce uvijek donosi dobrobit i bolje je od kontrole politike – tvrdi ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar dr. Goran Granić.

No Hrvatska je malo tržište i bit će pod znatnijim utjecajem tržišta u regiji. U posljednje vrijeme na stanje na tržištu utječe politika prema obnovljivim izvorima koja im osigurava povlaštenu poziciju i time destimulira izgradnju drugih objekata. Objašnjava to Goran Granić koji smatra da će se u idućem razdoblju ukinuti ta privilegiranost, ali da će se i dalje poticati tehnologije bez emisija CO2.

• Može se čak očekivati i uvođenje poreza na CO2 za svu potrošnju fosilnih goriva, koji bi plaćali svi kupci energije izravno ili neizravno. Integracija uvijek znači povećanje tržišta i veću stabilnost, no koliko ćemo znati integrirati razvoj i iskorištavanje novih tehnologija u našu znanost i gospodarstvo, toliko ćemo i ostvariti rast dodane vrijednosti. Očekuje se da će se opskrbljavači ponašati racionalno i interesno, što znači da će ga razigravati ako uvjeti za razvoj tržišta budu zadovoljeni. Vrijedi, dakako, i obrnuto – kaže Granić.

Ukratko, za konkurentno tržište potrebno je dosegnuti tržišne cijene energije, ubrzati procese reformi, snažnije investirati u elektroenergetski sektor te što prije stvoriti zakonodavno, institucionalno i poslovno okružje kako bi bavljenje energetikom bio isplativ posao. Ali u Hrvatskoj to nije samo energetska priča.