Okapeovac Nikola Tesla

Eto, sad i liječnici dobivaju plaće. Doduše, s malo zakašnjenja jer se prešlo na centralni obračun, ispričavao im se ministar zdravlja Rajko Ostojić. Isprika je upućena na pogrešnu adresu. Pravu ispriku nisu zaslužili štrajkaši, već svi korisnici zdravstvenog sustava, a pogotovu oni koji taj sustav pune iz svojih prihoda. Dobili su liječnici tako plaću za cijeli mjesec, iako su od 18. rujna u štrajku – u petak će proslaviti jubilarni prvi puni mjesec nerada i ‘pregovora’. A mogli bi tako do besvijesti. Lako je boriti se za radnička, a još lakše za liječnička prava kad svaki mjesec ‘kapenzi’ iz državne blagajne. Pa zašto si nisu osigurali primanja iz štrajkaškog fonda? I s kojim pravom nam svima uzimaju novac za nerad? Operacije se odgađaju, bolovanja produljuju, a nitko ne želi izračunati koliko (nas) stoji cijeli igrokaz. Bilo bi pošteno da je Ostojić liječnicima skresao rujansku plaću za trećinu (i onda bar dvije trećine za listopad). Ali ne zato da uštedi nešto kuna Linićevom proračunu. Tu trećinu plaće (i sve ono što liječnici nisu zaradili u listopadskom nastavku štrajka) trebalo bi vratiti svima nama, zaposlenima, koji izdvajamo 13 posto doprinosa za zdravstvo. A mi ne dajemo novac liječnicima za štrajk, nego da budu nama na dispoziciji; kad ih mi trebamo, a ne kad oni odluče. Za takvu drastičnu mjeru – neplaćanje štrajkova u svim javnim službama – trebao bi politički konsenzus Milanovića i Karamarka. Kad bi se to zakonski zabetoniralo, dvjema najjačim strankama bilo bi lakše voditi državu. A i bilo bi poštenije prema svima nama koji zarađujemo novac za proračun.

Javna nabava doživjet će, prema svemu sudeći, još jednu korjenitu promjenu. Najniža cijena narudžbe za koju je potrebno otvoriti postupak javne nabave diže se sa 70 na 200 tisuća kuna. Tako će državni službenici odahnuti i niz ugovora na 69 tisuća kuna moći će se zamijeniti jednim od 199 tisuća. No u sjeni te odredbe valja se jedna još važnija promjena: tvrtkama u predstečajnoj nagodbi omogućit će se sudjelovanje u javnim natječajima. Mnogim će dužnicima laknuti, ali ne i vjerovnicima. Tako će se uskoro za državne poslove s onima koji plaćaju sve obveze ravnopravno natjecati i oni koji duguju poreze, doprinose… pa zato možda mogu ponuditi povoljniju cijenu. Kako god okrenuli, ni dosadašnja ni nova odredba ne mogu biti pravedne za sve konkurente.

U bogatim se zemljama inspektorij bore s plagijatima naročala Ray-Ban, ženskih cipela Manolo Blahnik i torbica Louis Vuitton, a u Hrvatskoj s krivotvorenim – grahom. Na zagrebačkoj je veletržnici otkrivena tvrtka koja je uvezla iz Kine više od milijun kilograma graha i prekapirala ga u lažne vrećice na kojima je bila otisnuta deklaracija i logo nekih kanadskih tvrtki. Inspektorij su ustanovili da je krivotvoritelj, prodajući kineski pod kanadski grah, neovlašteno zaradio 1,7 milijuna kuna i prijeti mu do tri godine zatvora. Trebalo bi mu na to nadodati još barem godinu dana na račun gluposti. Mogao je lijepo kineski grah pakirati u vrećice s oznakom hrvatski proizvod i zaraditi tri puta više, uz mnogo manji rizik da će biti uhvaćen u nedjelu.

Najvažnija sporedna stvar na svijetu svakog dana dobije neku novu dimenziju. Bez brige, neću ovdje o sramotnim igrama reprezentacije i Dinama, neću o Štimčevoj ostavci, ni o novom Mamićevu hotelu. Najzanimljivija nogometna inicijativa ovog tjedna došla je iz Splita. Grčevita (izgubljena) borba za spas Hajduka (od bankrota i od privatnih ulagača) i KK Splita (od bankrota, kad već s IPO-om nije upalilo) iznjedrila je originalan prijedlog o proglašenju Splita i cijele županije gradom, odnosno županijom sporta. To bi još i hodalo da iza toga ne stoji pravi razlog: sportski grad ubirao bi po jedan euro od svakoga turističkog noćenja, objašnjava Mirko Klarić iz splitske Zajednice ekipnih športova. Bravo! Kako se toga još nitko nije sjetio! Tako će splitske sportaše financirati turisti, među kojima su i navijači njihovih konkurenata iz drugih krajeva Hrvatske i inozemstva. Ideja vrijedna pravih majstora s mora. Prema tom receptu splitski bi sportaši u prvim osam mjeseci ove godine ‘zaradili’ 9,6 milijuna eura. Sva je sreća što je gradonačelnik Baldasar taj ostapbenderovski model ‘ideje naše – benzin vaš’ sasjekao u korijenu.

Nakon pete ‘situacije’ u dva tjedna, pred novinare je prošlog petka napokon izašao predsjednik Uprave Croatia Airlinesa Krešimir Kučko. Ponovio je kompanijsku mantru o sigurnosti aviona. Tvrdi da je riječ o samo jednom incidentu – slijetanje Dasha u Zürichu bez prednjega kotača – a ostalo se klasificira u ‘događaje’, kad se avion zadrži na zemlji iz preventivnih razloga. Događaj je bio i prošlo, kad su stjuardes tražile ‘nadnicu za strah’ – tisuću kuna po radnome danu u Dashu… Tad je Dash bio siguran, a sad je možda ipak problem u proizvođaču… Kako god, švicarska istraža otkriva da je incident uzrokovalo ‘napuknuće ploče u stajnom trapu’.

‘Deutsche Bahn gotovo sigurni kupac HŽ Carga’, pisalo je u novinama prije godinu dana. Lobiranje – njemačko, HŽ-ovo ili ministarsko – uvjerilo je tada novinara da Cargo ide Nijemcima. Elaborirano je to, među ostalim, i time da DB sličnu akciju poduzima i sa Slovenskim željeznicama i tamošnjim prijevoznicima te okupljanjem poslovanja u Središnjoj Europi (najava ulaska u vlasništvo austrijskoga kargo-prijevoznika ÖBB-a), a upravo su Nijemci (bili) zainteresirani za ulaganje u gradnju nizinske pruge do Rijeke… Slovili su kao favoriti sve dok se, na kraju, uopće nisu javili na natječaj. Vlada je HŽ Cargo prodala rumunjskoj Feroviar Roman grupi Gruie Stoice, koji je pod istragom zbog utaje poreza i privatizacijske prevare.