Home / Financije / Tekst: Kata Pranić Foto: Ratko Mavar

Tekst: Kata Pranić Foto: Ratko Mavar

Ekološki brod pokretan snagom sunca, vjetra i valova, inovativni projekt riječkih izumitelja, mogao bi donijeti tehnološku revoluciju u brodogradnji. Godišnji profit takva tankera nosivosti od 50 tisuća tona bio bi 12 milijuna dolara. Klasični brod zaradi upola manje.

Riječ je o inženjerima koji su cijeli radni staž proveli u nekom od hrvatskih brodogradilišta. U razradu projekta uključili su se i profesori s riječkog sveučilišta: prof. dr. sc. Božo Smoljan, prof. dr. sc. Zmagošlav Prelec, prof. dr. sc. Josip Mrša, prof. dr. sc. Mehmed Čaušević, prof. dr. sc. Robert Mohović i još neki. Projekt je poduprla Hrvatska gospodarska komora Rijeke, ali zasad zanimanje za njega nisu pokazali ni ulagajući ni država.

U svijetu nitko nema takav projekt, naš ekološki brod pokretan snagom sunca, vjetra i valova tehnološka je revolucija u brodogradnji. Riječ je o tankeru nosivosti od 50 tisuća tona, ali za svaku rutu gradio bi se poseban bro jer svaka ima različit potencijal energije sunca, vjetra i valova. Brod je dug 400 metara i širok 150 metara, dvotrupac je, a namjeravamo projektirati i trotrupac dug 600 metara i širok 230 metara – ističe inženjer Radić koji upravo priprema doktorat iz organizacije i upravljanja u brodogradnji na temu poboljšanja u izradi projektne dokumentacije za tanker pokretan snagom sunca, vjetra i valova.

Ekološki brod riječkih inženjera plovio bi brzinom od deset čvorova i mogao prevoziti teret čija se težina povećava ovisno o tome koliko mu se poveća gaz. Na brodu bi, prema projektu, bile četiri vjetroturbine i fotovoltaički paneli na površini od 50-ak tisuća četvornih metara (broj vjetroturbina i površina solarnih panela ovisi o plovivodnoj ruti) i pokretao bi se isključivo obnovljivim izvorima energije. Gradnja takva broda stajala bi 80-ak milijuna eura i bila isplativija od klasično pogonjenog broda jer bi se ulaganje vratilo za osam godina. Klasični brod stoji oko 36 milijuna dolara, a ekološki brod budućnosti mora imati i sustav za pohranjivanje energije. Riječ je o baterijama od kojih je svaka teška 500 tona, koje poskupljaju gradnju jer vrijede četvrtinu cijene broda. Međutim, takav brod imao bi godišnji profit od 12 milijuna dolara za razliku od klasičnog broda, koji zaradi upola manje.

Projekt ‘Brod budućnosti’ zasad čeka ulagače, no nije to jedini inovativni projekt skupine riječkih inženjera. Riječ je o još pet originalnih u čiji bi ostvarenje trebalo uložiti više od sedam milijardi eura. Međutim, u Hrvatskoj ni za ‘Brod budućnosti’ nitko nije zainteresiran iako njegovi autori tvrde da bi gradnja tog ekobroda pomogla izlasku iz recesije oživljavajući ne samo brodogradnju nego i druge gospodarske sektore na koje se ona naslanja. Prema Radićevim riječima, norveška tvrtka ulaže novac u projektiranje ‘zelene’ broda, ali iako su potrošili već mnogo novca, nisu ni približno postigli rezultate kao riječki projektanti ‘broda budućnosti’. Zanimljivo je da nije riječ o univerzalnom brodu, nego prilagođenom svakoj plovnoj ruti: ovisno o tome koliko je vjetrovita, koja je snaga valova i koliko ima sunčanih sati.

Proučavajući tankerske rute, uzeli smo najvjetrotiviju kojom se nafta iz Norveške transportira u SAD. Brod na toj ruti plovio kroz vrlo vjetrotivo područje i uz velike valove pa smo proučavali kako vjetrovi pušu, kolika je prosječna brzina vjetra tijekom svih mjeseci u godini i kakvi su i koliko visoki valovi. Bavili smo se i količinom sunčanih sati, koja je na toj ruti zanemariva, i analizirali sve podatke. Projekt broda zatim smo prilagodili toj ruti i zaključili da na brod građen za plovidbu njome ne treba stavljati solarne panele. Zauzeli bi mnogo prostora i proizveli samo 150 kWh energije, a brod za plovidbu na toj ruti treba pet-šest MGW – objašnjava Radić. Radi iskorištavanja maksimalne snage vjetra na toj ruti Radić je s kolegama projektirao brod s dvije velike vjetroturbine koje proizvode sedam i pol megavattsati struje.

Također su za dobivanje energije željeli iskoristiti gibanje broda i zaključili da nijedan svjetski patent ne zadovoljava potrebe njihova broda, zbog čega su napravili nešto originalno. Prema projektu broda težina od 1000 tona slična je jednoga kraja broda na drugi koji ima nekoliko kanala velikih pet puta 200 tona. Ti balanseri amortiziraju gibanje broda, proizvodeći pritom električnu energiju – objašnjava Radić. Brod bi pri porinuću pokretala energija akumulirana u baterijama. Samo bi manje luke trebalo prilagoditi za prihvat takvog broda; u velike može pristati jer je jednak klasičnome brodu, samo je širi zbog dva trupa. Nade li jednom projekt ‘Brod budućnosti’ ulagače, trebat će pričekati najmanje tri godine da prvi hrvatski ekološki brod svoju sudbinu prepusti vjetru, valovima i suncu te zaplovi najvjetrovitijom i najvalovitijom rutom Atlantskog oceana ili najsunčanijom Pacifika.