Mujica

Zakon kojim bi se legalizirali uzgajanje, prodaja i upotreba marihuane u Urugvaju trebao bi stupiti na snagu 1. siječnja 2014. Tad bi svaki građanin Urugvaja imao pravo na šest stabljika kontroverzne biljke, a zadruge do 45 članova smjele bi uzgajati točno 99 stabljika za svoju upotrebu. Država bi strogo nadzirala cijeli proces, ali inicijativa predsjednika Josė Pepea Mujice već mjesecima izaziva burne rasprave u svijetu iako joj je osnovna nakana zaustaviti dilere i nasilje.

Zakonsko korištenje marihuanom, popularnom travom, nije neka novost, ali Urugvaj će prema svemu sudeći postati prva zemlja u modernoj povijesti koja je legalizirala uzgajanje, prodaju i upotrebu te vrlo popularne biljke. Predsjednik José Pepe Mujica, čija vlada ima većinu u Senatu potrebnu za konačnu potvrdu zakona, tako će dodati još jednu progresivnu reformu svom mandatu.

• Mene je strah trgovine drogom, ne droge – sažeto je objasnio svoj stav BBC-ju prošle godine kada je zakonska procedura pokrenuta.

Bivši ljevičarski gerilac koji tvrdi da nije konzumirao marihuanu već je osigurao bogatu političku ostavštinu nizom progresivnih zakona od onog o istospolnim brakovima do jednog od liberalnih zakona o pobačaju u Južnoj Americi, vrlo kontroverznom pitanju na tom kontinentu. No nijedan toliko kontroverzan kao ovaj posljednji, koji će od Urugvaja napraviti svijetu vrlo zanimljiv eksperiment.

Prema prijedlogu zakona koji je prošao u zastupničkom domu parlamenta i očekuje svoju potvrdu u Senatu tijekom mjeseca, svaki građanin Urugvaja imat će pravo na šest stabljika kontroverzne biljke, a zadruge do 45 članova smjet će imati točno 99 stabljika za svoju upotrebu. Naravno, s obzirom na punu legalnost korištenja travom, država će potpuno glavni diler kojem će uzgajivači prodavati svoje usjeve, a tako prikupljena trava bit će distribuirana u ljekarne i dostupna pojedincima prijavljenima u savezni registar. U njemu se pak, mogu naći svi osim djece i stranaca, kojima će prodaja biti zabranjena.

• Odredit ćemo cijenu, ograničiti proizvodnju i zabraniti oglašavanje. Država će provoditi planiranje, kontrolu i reguliranje privatnih igrača, bit će ta koja određuje pravila – rekao je Sebastian Sabini, zastupnik odgovoran za prijedlog zakona.

Ta je cijena već poznata i bit će lako pametljiva, jedan gram, otprilike dostatan za debeljuškasti smotuljak, možda i još par manjih, stajat će jedan dolar, nešto manje nego trenutačno stoji ilegalna trava koja se uvozi iz Paragvaja, s time da će jedan korisnik smjeti kupiti najviše 40 grama na mjesec. Cijena je dakle, kako se kaže, tržišno konkurentna, a kvalitetna državna roba dostupna bi trebala postati u drugoj polovici sljedeće godine. Ako sve prođe prema planu, zakon bi na snagu stupio prvom danom 2014. godine, nakon čega bi se pristupilo uzgoju i pripremi tržišta.

Da cijela stvar bude još bizarnija, država će za interesiranima ponuditi i korisne informacije, primjerice kako konzumirati marihuanu na manje štetan način – ‘parenjem’, umjesto putem cigarete, odnosno smotuljka.

Premda legalizacija marihuane nije novost, takav opseg korištenja ipak jest. Već 20 američkih saveznih država omogućuje upotrebu marihuane u medicinske svrhe, a u Nizozemskoj je konzumacija odavno dopuštena. No uzgajanje je drugi par rukava, kao i uloga države kao glavnog dilerka. Namjera vlasti je jasna, želi se maksimalno smanjiti ilegalno tržište trave, vrijedno oko 40 milijuna dolara, koje mnogi vide kao uzrok kriminala. Upravo zato ideja dobiva sve više pažnje na kontinentu poharanom kartelskim nasiljem i kriminalom koje izmiče kontroli. U vlasti nemaju iluzija da će time u potpunosti biti uništeno ilegalno trgovanje travom, a neki kritičari smatraju da ograničenje prema maloljetnicima i strancima ostavlja mjesta upravo za kriminalce.

Neke stvari još treba utačiti, poput proračuna za direktora Instituta za regulaciju i kontrolu kanabisa, a ni politička bitka neće biti laka, bez obzira na potrebnu većinu u Senatu. Desno orijentirana opozicija nedavno je predstavila anketu prema kojoj je 60 posto stanovništva protiv ideje, s uobičajenom argumentacijom da će Urugvaj postati meka za drogeraški turizam te da će legalizacija pojačati upotrebu težih droga. Kao problem spominje se i Konvencija o kontroli droga Ujedinjenih naroda iz 1961. kojom se zabranjuje distribucija, posjedovanje i korištenje marihuane, čiji je potpisnik i Urugvaj. No brojke su trenutačno izrazito na strani vlade i pobornika ideje.

Procjene broja korisnika govore o oko 200 tisuća ljudi, što je solidni tržišni potencijal u zemlji od 3,3 milijuna stanovnika. Za zadovoljavanje trenutačne potražnje bit će potrebno oko 20 hektara zemljišta, pa će mnogi privatnici dobiti priliku sudjelovati u tom poslovnom pothvatu.

Mnoge začuđuje odlučnost urugvajskog predsjednika u tom slučaju. Objektivni pokazatelji idu protiv njega jer je njegova zemlja jedna od najsigurnijih na kontinentu, korisnika je relativno malo, oko šest posto stanovništva, i protivljenje je prema svemu sudeći znatno. Osim očito reformatorskoga karaktera Mujice, razlozi su u frustriranosti ratom protiv droga koji SAD vodi po cijeloj Južnoj Americi, a koji se može sažeti u politiku suzbijanja distribucije droge prema ‘gore’. U očima njihovih južnih susjeda to znači zadržavanje cijele priče kod njih, što je rezultiralo eksplozijom nasilja i kriminala vezanog uz drogu. Zato i ne začuđuje izostanak protivljenja drugih zemalja regije, koje je Mujici potvrdio glavni tajnik Organizacije američkih država José Miguel Inzulza. I Mujica je priznao da je riječ o eksperimentu koji možda neće uspeti, kako zbog ostavljene mogućnosti ilegalne prodaje maloljetnicima i turistima, tako i zbog eventualne mogućnosti niže cijene od državne. Moguće je i da se kriminalci jednostavno posvetne više drugim, daleko gorim aktivnostima poput pljački i otmica, kako bi kompenzirali izgubljeno tržište i dobit.

Rat protiv droge u sadašnjem obliku nije dao željeni učinak, naprotiv, povećao je nasilje i broj žrtava pa se ide logikom koja sugerira da teško može biti gore. Iz perspektive prava, Urugvaj će otkloniti nelogičnost trenutačnih pravila prema kojima je legalno konzumirati marihuanu, ali je zato ilegalno uzgajati je, prodavati, kupovati i posjedovati njene biljke. Premda bi mnogi očekivali takve revolucionarne pomake u zapadnim zemljama, čija zakonodavstva već neko vrijeme iskazuju blagost prema marihuanu, urugvajski iskorak nije iznenadenje. U pitanju je iznimno liberalna i sekularna zemlja, u kojoj se već sto godina Božić službeno zove Obiteljski dan, a Uskrs Turistički tjedan i gdje su prava žena, rastava, istospolni brakovi i abortus progresivno regulirani. Urugvaj je jedna od najjačih ekonomija u regiji, na UN-ovom Indeksu ljudskog razvoja i popisu korumpiranosti Transparency Internationala kotira među najboljima, a čak je i nadbiskup Montevidea Nicolas Cotugno istupio u korist legalizacije. Nitko ne nječe niz nepoznanica na koje će, očito, odgovoriti Urugvaj, i time, ako ništa drugo, ponuditi kvalitetniji, empirijski uvid svima drugima koji razmišljaju o sličnim mjerama, ali nitko dosad nije ponudio ni bolju ideju.