Home / Financije / Nagodbe i odštete

Nagodbe i odštete

Nakon J. P. Morgana ‘kaznu za krizu’ moglo bi dobiti još devet američkih banaka. Specijalna jedinica za istraživanje mogućih prekršaja banaka koji su izazvale krizu ima 200-tinjak zaposlenih i, po svemu sudeći, s kaznom J. P. Morganu od paprenih 13 milijardi dolara tek se zagrijava. Mnogo velikih banaka čak je samoinicijativno počelo iskazivati zanimanje za postizanje sličnih nagodbi.

Dugo se ništa nije događalo s kažnjavanjem očito problematične prakse banaka, a onda je prošli tjedan, napokon, Ministarstvo pravosuđa pritisnulo banku rezultatima duge istrage i natjeralo na plaćanje iznosa većega nego što je itko mogao pretpostaviti. Naravno, za najveću banku prema kapitalu to neće biti poseban problem, krizi unatoč, jer je sve to vrijeme sjajno poslovala i moći će podnijeti najveću kaznu u američkoj povijesti. Na plaćanje tolikog iznosa pristala je nakon što je utvrđeno da su njezini ljudi svjesno pakirali i preprodavali vrijednosne papire zajamčene bezvrijednim hipotekama netom prije izbijanja krize. Banka će, prema dostupnim informacijama, priznati i neka nezakonita ponašanja iako još nije sasvim poznato što će priznati, a što neće, u sklopu postignute nagodbe; konačni iznos čak je dvije milijarde dolara veći od onoga kojim se baratalo u početku. Banci, čini se, toliko gori pod nogama da je Dimon na kraju popustio premda je cijelo vrijeme u paket htio ubaciti i imunitet od bilo kakvoga daljnog kaznenog progona, što ipak nije dobio. Kako stvari stoje, nije ni trebao zato što je i sâm Eric Holder, glavni državni tužitelj, svojedobno natuknuo kako kazneni progon znači smrt za svaku tvrtku koja živi od povjerenja, a J. P. Morgan, na svoju sreću, zapošljava oko 260 tisuća ljudi i ključna je ustanova za financijski sustav. Banka zato iz nagodbe dobiva malo mira i financijske sigurnosti jer je riječ o iznosu koji će obuhvatiti sva trenutačna vladina potraživanja i sudsko procese u vezi s bankinim navedenim nezakonitim ponašanjem. Dogovor zato ne isključuje eventualne, ali malo vjerojatne, kaznene slučajeve ni privatne parnice.

Ukupan iznos mogućih odšteta, koje su pretprošli tjedan pobrojili u banci, nevjerojatne je 23 milijarde dolara, ali nevjerojatne samo dok se ne shvati da je to ukupno oko šest kvartalnih dobiti banke, odnosno samo malo više od godišnje dobiti. Ili, još jednostavnije, sama kazna pola je godišnje dobiti za 2013. To su, stoga, prvi opipljivi rezultati višegodišnje ‘tišine’ američke vlasti koja je prošle godine od predsjednika Obama dobila preciznu naredbu da se pozabavi financijskim ustanovama od kojih je započela kriza. Holder i Eric Schneiderman, njutorški tužitelj, zaduženi su stoga za specijalnu jedinicu za istraživanje mogućih prekršaja banaka koja trenutačno ima 200-tinjak zapošlenih i, po svemu sudeći, s J. P. Morganom tek se zagrijava. Kako javljaju mediji, nakon objave dogovora mnogo velikih banaka počelo je samo-inicijativno iskazivati zanimanje za postizanje sličnih nagodbi, što je i logično jer će u dobroj staroj maniri američkoga kapitalizma platiti malo odštete, eventualno priznati da su bile zločeste i mirno nastaviti po starome. Navodno je još devet drugih velikih banaka pod istragom i čini se kako kvalitetnog materijala istražiteljima neće nedostajati pa se polako formira red za dogovor.

  • Neću komentirati detalje nagodbe, ali nadam se da je ovo prva u nizu onih koje će kolektivno biti najveće u povijesti SAD-a – izjavio je Schneiderman sugeriravši jasno da to nije kraj, a nakon što je otvoreno ustvrdio da su već ‘i druge institucije iskazale interes’.

Jedan od razloga koji se navode za takvu sporost pravde (prošlo je gotovo osam godina od predmetnih prekršaja) jest i taj da se čekalo da banke ‘podebljaju’ svoje bilance i dovoljno se oporave prije nego što ih se njima ‘oplete’ po svježe napunjenom novčaniku. Taj trenutak svakako je došao – J. P. Morgan na godinu bilježi 20-ak milijardi dobiti, a ni kod drugih situacija nije mnogo lošija. Novca za uzimanje svakako ima. Drugi su razlozi, očekivano, politički: Obamina administracija već se godinama proziva zbog blagosti prema Wall Streetu i poziva na odgovornost za kažnjavanje povampirenih bankara. U tom kontekstu spominju se Credit Suisse, Bank of America (u gotovo jednakoj situaciji jer je kupila Countrywide i Merrill Lynch), Citigroup, Royal Bank of Scotland, Goldman Sachs, Deutsche Bank, Morgan Stanley, UBS i Wells Fargo.

Dogovor s J. P. Morganom sastoji se od nekoliko manjih dijelova uglavnom usmjerenih na olakšavanje situacije najteže pogođenima krizom. Banka će tako platiti četiri milijarde zbog varanja državnih agencija Fannie Mae i Freddie Mac, a 1,1 milijarda utrošit će se za daljnje olakšavanje hipoteke. Nagli interes drugih banaka nije samo proizvod straha od mogućih rezultata istraga nego i reagiranje na sašvim neočekivan razvoj događaja. Većina njih, naime, bila je uvjerena kako su prijetnje tom specijalnom jedinicom samo predizborna varka predsjednika Obame iza koje se ne krije prava opasnost. Nakon upravo dogovorenih 13 milijardi dolara, čini se, promijenile su mišljenje.

Svi poduzetnici u zemljama EU ispunjavat će prijavu PDV-a s istim informacijama i u jednakim rokovima. Osim omogućivanja financijske koristi prijedlog namjerava, među ostalim, smanjiti birokratske zaprake poreznih prijava složen, skup i naporan proces. To je i jedan od razloga slabog poštovanja propisa koje navode mnoga poduzeća pa im se tako pokušava izazivati ususret i odgovoriti na pritužbe. Komisija prijedlog pojednostavljuje količinu i vrstu informacija koje poduzeća moraju dati vlasti. Deklaracija ima samo pet obvezatnih polja za porezne obveznike, a zemljama članicama dan je manevarski prostor u kojem mogu tražiti najviše 26 drugih informacija prema zadanom, standardiziranom uzorku. Iako ni to nije malo, u usporedbi s dosadašnjih i do stotinu informacija u nekim članicama riječ je o velikom napretku.

Poduzeća će tako svaki mjesec predavati prijavu za PDV, a mikropoduzeća to će morati činiti samo kvartalno, s time da će se ukinuti obveza podnošenja godišnje opće prijave. Prijedlog isto tako potiče elektroničku prijavu, ona će biti moguća u cijeloj Uniji. Uza sve to novi standardizirani obrazac omogućit će djelotvorniji sustav PDV-a, otporniji na prijevare. Porez na dodanu vrijednost jest oko 21 posto svih prihoda zemalja članica, ali čak je oko 193 milijarde eura ostalo nepriključeno u 2011. Komisija se stoga nada kako će jednostavniji i razumljiviji sustav prijavljivanja poreza poboljšati poštovanje poreznih pravila i smanjiti količinu neplaćenog poreza, što je svakako jedna od dobrodošlih mjera sada kada većina zemalja ima problema s krpanjem proračunskih deficita.