Dio potraživanja radnici će moći ostvariti ‘prema mogućnostima društva’, bez navođenja roka. Žalba usporava dolazak kupaca iako možda tako spašava tvrtku od prodaje ispod cijene.
Momčinović (predsjednik) te Igor Periša i Radojica Sremac (članovi) 19. srpnja te godine poništilo je takvo rješenje i vratilo na ponovni postupak u dijelu koji se odnosi na izvjesnost naplate radničkih tražbina. U obrazloženju je stajalo da je stečajnim planom nejasno utvrđeno koji će radnici i u kojem roku namiriti svoje tražbine, jer stečajni vjernici mogu pokrenuti ovrhu samo ako izrijeka sudskog rješenja ima svojstvo ovršne isprave. To znači da mora imati naznačenog vjernika, predmet, vrstu, opseg i vrijeme ispunjenja obaveza.
Postoje neke teorije zašto se žurilo s tim postupkom, a spominjani su čak i neki visoki državni dužnosnici. Cilj je, po staroj dobroj hrvatskoj priči, da netko dođe jeftino do vrijedne Jadrane imovine. No za to nemamo dokaze niti tvrdimo da je to bila namjera, ali će na temelju već donesene takve odluke u slučaju Lenca novo rješenje VTS-a gotovo sigurno usporiti rješavanje slučaja Jadrana. Nije jasno kako je Trgovački sud u Rijeci ponovio istu pogrešku, osim ako tu nisu upletene neke krupnije ribe koje bi došle do jeftine imovine te vrlo vjerojatno dovele do neisplate dijela dugova radnicima. Najveći vjerojatnik Vlada, koja je u svoju korist upisala nekretnine, odrekla se prava na odvojeno namirenje zbog dugotrajnih i skupih sudskih postupaka. Valja vjerovati u dobronamjernost Vlade, ali i iskazati oprez. Zanimljivo je da upravo radnici svojom žalbom zbog protuzakonito donesenog stečajnog plana za sada sprečavaju eventualni mutni lov, no činjenica je isto tako da takvim odugovlačenjem tvrtka gubi.