Jedini način da tvrtke sačuvaju položaj i da vlasništvo kapitala ostane u regiji jest okupnijavanje regionalnim konsolidiranjem i investiranjem.
Većina tvrtki djeluje na malim i limitiranim tržištima u recesiji, nisu iskoristile regionalne sinergije, nastup na regionalnom tržištu otežavaju im političke zapreke, na rastuća tržišta moraju ići same, a državni ih aparatur usporava.
S udjelovanje na netom održanom eminen-tnom regionalnom skupu na temu investi-cija u širu regiju nepopularno zvanu Zapadni Balkan ponukalo me da istražim razloge zašto su investicije u regiji i regionalna konsolidacija još uvijek češće teme konferencija nego ekonomska realnost. Investicija će biti samo ako bude dobrih prilika za investiranje, kojih jednostavno nemamo dovoljno. Ovih dana investitori tipično očekuju povrat na kapital veći od 12 posto. Koliko tvrtki veličine 100 milijuna eura i više koje su na radaru kapitala imamo danas u regiji koje mogu ostvariti takav povrat? Nažalost, ne mnogo. Većina tvrtki djeluje na malim i limitiranim tržištima koja su još k tome u recesiji, nisu iskoristile regionalne tržišne i operativne sinergije, nisu se strateški i operativno restrukturirale, nastup na regionalnom tržištu otežavaju im političke prepreke, na rastuća tržišta zemalja E7 (Turska, Brazil, Kina, Rusija, Indija, Indonezija i Meksiko) moraju ići same, a državni ih aparatur usporava u poslovanju u matičnim zemljama. Stoga postoji veliki rizik da će velika tržišta i internacionalni igrači većinu naših tvrtki progutati ako ostanu male i nesposobne za tržišnu borbu, trend koji se već događa u Hrvatskoj, a pojačava se i u ostatku regije.
Jedini način da tvrtke sačuvaju položaj i da vlasništvo kapitala ostane u regiji jest njihovo okupnijavanje i jačanje pozicije i uloge. Regionalna konsolidacija i regionalne investicije tu mogu pomoći i dati značajne beneficije u nekoliko aspekata. Jedan jest troškovna efikasnost, koja je nužnost svake tvrtke u svakom sektoru. Na primjer, France Telecom i Deutsche Telekom imaju ‘joint venture’ za zajedničku nabavu telekomunikacijske opreme, a Telekom Slovenije, BH Telecom i Telekom Srbije poniru pak svaki u svojim problemima koje pojedinačno ne mogu riješiti.
Osnova Agrokor – Mercator potencijalnog povezivanja dobrim dijelom jest postizanje veće troškovne efikasnosti, no problem je što se to događa možda i prekasno za Mercator. Zajednički izlazak na rastuća tržišta poput Rusije, Turske, Južne Amerike, Irana i sličnih jest mnogo lakši udrživanjem/spajanjem nego individualnim naporima koji znače veliki ulazni trošak na tržišta. Postizanje rasta optimizacijom portfelja proizvoda te dobivanjem boljeg pristupa tržištima jest dokazan slučaj na primjeru Nektar – Fructal ili Atlantic – Droga Kolinska.
