Na četiri sata vožnje od Zagreba smjestilo se skijalište Obertauren (Austrija) koje je s više od 100 kilometara staza iznimno zanimljivo hrvatskim skijašima za zimski odmor. Od 20. studenog, kada se otvara sezona, pa sve do početka svibnja, Obertauren nudi gostima odlične skijaške staze, ali i dobru zabavu izvan njih. Samo mjesto nalazi se na 1740 metara nadmorske visine, a zbog svojeg položaja, snijeg je zajamčen tijekom cijele sezone.
Prednost Obertaurena je što su staze raznovrsne pa i početnici mogu naći dovoljno blagih padina da ih svladaju bez straha. Za najiskusnije skijaše tu je jedna od najpoznatijih crnih staza u Europi – Gamsleiten 2. Od 100 kilometara staza čak je 60 deklarirano kao plave staze, što znači da su prilagođene početnicima i slabijim skijašima. Smještajni kapaciteti mogu primiti i do deset tisuća gostiju, a svi se nalaze u sklopu skijališta. Također treba istaknuti i ponudu izvan skijaških staza jer u Obertaurenu su, prema pričama gostiju, najbolje zabave upravo nakon skijanja. Zahvaljujući modernom sustavu žičara, nema ni gužvi jer je maksimalni kapacitet 49 tisuća skijaša u jednom satu. Ove je godine samo jedna novost na stazama, a to je ski park The spot koji je namijenjen svim skijašima, od početnika do profesionalaca.
Na prijelazu iz Koruške u Štajersku smjestilo se skijalište Turracher Höhe (Austrija) koje uživa veliki ugled među skijašima zbog odlične pozicije i specifičnosti samog skijališta. Podijeljeno na dvije planine, skijalište dijeli zamrznuto jezero, a domišljati Austrijanci iskoristili su to kako bi skijašima ponudili dodatnu atrakciju u vidu taksija koji vas vuče s jedne strane jezera na drugo, kako ne biste morali hodati dok mijenjate staze. Turracher Höhe jedno je od samozatajnih, a opet dovoljno velikih koruških skijališta, a leži na prijevoju na samoj granici Koruške i Štajerske, sjeveroistočno od Villacha te sjeverno od Klagenfurta. Klima ponekad zna biti čudljiva, pa je na ovom skijalištu često vrlo hladno i vjetrovito. No, zato Turracher sezonu zatvara tek početkom svibnja.
Skijalište je, gledano u prosjeku, dosta strmo, iako ima samo jednu deklariranu crnu stazu koja je uređena. Ostale staze po deklaraciji crvene, s tek ponešto plavih, što ne odgovara početnicima, ali zato privlači naprednije skijaše. Zanimljivo je da na početku svake žičare stoji tabela sa svim podacima o predstojećoj vožnji žičarom: koliko minuta traje, koliki je nagib, kolika nadmorska visina ulazne i izlazne stanice, a na kraju i koje su boje staze na koje se može doći s te žičare. Vrlo korisno, pogotovo za početnike.
Kada se priča o talijanskom skijalištu Livignu, nameće se pitanje je li put koji treba prijeći isplativ ili nije. Od Zagreba udaljen preko 700 kilometara, sigurno nije najdostupniji, ali je jedno od najboljih talijanskih skijališta. Skijalište u Livignu, koje čini ukupno 115 km općenito širokih staza, podijeljeno je na dvije cjeline koje, nažalost, međusobno nisu fizički povezane nego autobusnim linijama koje voze svakih petnaestak minuta. Zapadno brdo nešto je blaža konfiguracije staza, većinom okarakteriziranih kao crvene, što je i realna klasifikacija. Plave staze nalaze se uglavnom u podnožju tog zapadnog brda i pokrivene su ‘tanjurić’ vučnicama, ili služe kao svojevrsne spojnica između staza.