Za mišiće nogu

Kraj prosinca i početak siječnja vrijeme je kada se iz Hrvatske masovno kreće put skijališta u Sloveniji, Austriji, Italiji, Francuskoj…

Tko želi spreman dočekati sezonu skijanja, s pripremama mora početi već sada. Nedovoljna fizička pripremljenost glavni je razlog za većinu skijaških ozljeda. Početak svjetskog skijaškog kupa u austrijskom Söldenu označio je start natjecateljskog dijela sezone, a rekreativcima dao posljednje upozorenje da krenu s fizičkim pripremama ako žele spremiti dočekati skijanje u prvom mjesecu kada većina Hrvata pohrli na bijele padine. Mnogi na skijalište dođu potpuno fizički nespremni, što uvelike objašnjava broj ozljeda koje su u pravilu mnogo teže nego one koje se dogode na ‘haklu’ s ekipom u kvartu. Dva do tri mjeseca pred početak skijaške sezone poželjno je početi s izvođenjem ciljanih vježbi namijenjenih jačanju mišićnih skupina koje se intenzivno koriste tijekom skijanja ili boardanja.

Osnovne komponente na kojima skijaši moraju poraditi su kardiovaskularni trening, klasični trening snage, funkcionalni trening snage za glavne mišiće koji povezuju gornji i donji dio tijela, a posebno se moraju posvetiti mišićima nogu. Iako bi bilo idealno posjetiti teretanu i dogovoriti treninge s privatnim trenerom, neke vježbe možete raditi i sami kod kuće.

Krenite s uskim i širokim čučnjem kod kojeg je bitno znati da prilikom spuštanja koljena ne smiju prijeći ravinu nožnih prstiju, dok leđa moraju ostati ravna. Također, trebali biste leći na leđa, staviti ruke ispod stražnjice, podizati noge od poda do 45 stupnjeva. Vježbu treba izvoditi polako i ne vraćati noge do poda, već do par centimetara iznad poda.

Među osnovne vježbe spadaju i trbušnjaci koji su posebno prilagođeni skijašima kako bi što više bitnih mišića sudjelovalo. Dok ležite na leđima, noge treba saviniti pod pravim kutom, a ruke staviti iza glave sa širokim laktovima, te se snagom trbušnih mišića podignuti. Ima još mnogo vježbi za snagu, ali se najbolje savjetovati s trenerom kako ne biste pretjerali i napravili si probleme uoči odlaska na skijanje.

Na četiri sata vožnje od Zagreba smjestilo se skijalište Obertauren (Austrija) koje je s više od 100 kilometara staza iznimno zanimljivo hrvatskim skijašima za zimski odmor. Od 20. studenog, kada se otvara sezona, pa sve do početka svibnja, Obertauren nudi gostima odlične skijaške staze, ali i dobru zabavu izvan njih. Samo mjesto nalazi se na 1740 metara nadmorske visine, a zbog svojeg položaja, snijeg je zajamčen tijekom cijele sezone.

Prednost Obertaurena je što su staze raznovrsne pa i početnici mogu naći dovoljno blagih padina da ih svladaju bez straha. Za najiskusnije skijaše tu je jedna od najpoznatijih crnih staza u Europi – Gamsleiten 2. Od 100 kilometara staza čak je 60 deklarirano kao plave staze, što znači da su prilagođene početnicima i slabijim skijašima. Smještajni kapaciteti mogu primiti i do deset tisuća gostiju, a svi se nalaze u sklopu skijališta. Također treba istaknuti i ponudu izvan skijaških staza jer u Obertaurenu su, prema pričama gostiju, najbolje zabave upravo nakon skijanja. Zahvaljujući modernom sustavu žičara, nema ni gužvi jer je maksimalni kapacitet 49 tisuća skijaša u jednom satu. Ove je godine samo jedna novost na stazama, a to je ski park The spot koji je namijenjen svim skijašima, od početnika do profesionalaca.

Na prijelazu iz Koruške u Štajersku smjestilo se skijalište Turracher Höhe (Austrija) koje uživa veliki ugled među skijašima zbog odlične pozicije i specifičnosti samog skijališta. Podijeljeno na dvije planine, skijalište dijeli zamrznuto jezero, a domišljati Austrijanci iskoristili su to kako bi skijašima ponudili dodatnu atrakciju u vidu taksija koji vas vuče s jedne strane jezera na drugo, kako ne biste morali hodati dok mijenjate staze. Turracher Höhe jedno je od samozatajnih, a opet dovoljno velikih koruških skijališta, a leži na prijevoju na samoj granici Koruške i Štajerske, sjeveroistočno od Villacha te sjeverno od Klagenfurta. Klima ponekad zna biti čudljiva, pa je na ovom skijalištu često vrlo hladno i vjetrovito. No, zato Turracher sezonu zatvara tek početkom svibnja. Skijalište je, gledano u prosjeku, dosta strmo, iako ima samo jednu deklariranu crnu stazu koja je uređena. Ostale su staze po deklaraciji crvene, s tek ponešto plavih, što ne odgovara početnicima, ali zato privlači naprednije skijaše. Zanimljivo je da na početku svake žičare stoji tabela sa svim podacima o predstojećoj vožnji žičarom: koliko minuta traje, koliki je nagib, kolika nadmorska visina ulazne i izlazne stanice, a na kraju i koje su boje staze na koje se može doći s te žičare. Vrlo korisno, pogotovo za početnike.

Kada se priča o talijanskom skijalištu Livignu, nameće se pitanje je li put koji treba prijeći isplativ ili nije. Od Zagreba udaljen preko 700 kilometara, sigurno nije najdostupniji, ali je jedno od najboljih talijanskih skijališta. Skijalište u Livignu, koje čini ukupno 115 km općenito širokih staza, podijeljeno je na dvije cjeline koje, nažalost, međusobno nisu fizički povezane nego autobusnim linijama koje voze svakih petnaestak minuta. Zapadno brdo nešto je blaža konfiguracije staza, većinom okarakteriziranih kao crvene, što je i realna klasifikacija. Plave staze nalaze se uglavnom u podnožju tog zapadnog brda i pokrivene su ‘tanjurić’ vučnicama, ili služe kao svojevrsne spojnica između staza. Istočno je brdo koje karakterizira gondola Motolino, iako nešto niže, strmije konfiguracije i tu se nalazi više crnih staza, posebice koncentriranih na jugoistočnom dijelu skijališta. Plavih staza ovdje ima nešto manje, uglavnom ih se može naći na sjeveroistočnoj strani. Staze su, generalno govoreći, dosta duge i razvučene pa gužve nisu velike, posebno ako znamo da se i nekoliko staza slijeva na jednu zajedničku žiču, što može stvoriti gužvu, posebice vikendima u visokoj sezoni. Snijeg u Livignu u pravilu nije problem, ali statistički ispada da u nekoliko posljednjih godina glavne oborine zahvaćaju Livigno krajem siječnja i u veljači.

Skijalište iznimno popularno među mladom generacijom poznato je po pregršt vrhunski uređenih staza, a ukupno ima preko 200 kilometara snježnih padina koje će zadovoljiti i najzahtjevnije skijaše. Ukoliko volite freeride, ovo je mjesto u francuskim Alpama također stvoreno za vas. Skijalište je poznato i, po mišljenju mnogih, najtežoj crnoj stazi u Europi – Grand Colouire, kojoj je početak na 2813 m, a kraj na 2400 m. Staza se ne uređuje ratracima, prepuna je velikih grba, jako je strma i, što je možda najgore, osim velike strmine ima i veliki postranični nagib iznad kojeg su vrlo strme stijene prepune snijega, tako da se često zna dogoditi da preko nje prijeđe manja lavina. U tome slučaju uvjeti skijanja na Colouireu nevjerojatno su teški. No, inače su uvjeti skijanja ovdje fenomenalni budući da je visinska razlika skijališta oko 2300 m i postoji mogućnost odabira na kakvom snijegu i tipu staze želite skijati – od laganih staza koje su na ledenjaku i skroz suhog te smrznutog snijega, pa do savršenog powdera za freeride kojeg ima u izobilju i koji je gotovo u potpunosti iskoristiv za vožnju jer ledenjak ima vrlo pravilan oblik. Nadalje, možete birati između crvenih i crnih staza koje su, ovisno o sunčanoj strani, terminu dolaska i temperaturi, najčešće tvrde i brze, ili malo niže gdje su uvijek pune snijega, hupsera i dosta mekanije.