Nije to bio nimalo dobar mjesec za Sjedinjene Američke Države – u listopadu su jedva jedvice izbjegli bankrot (i kupili samo jedno tromjesečje života), a kroz ušicu igle još se provlače zbog špijunske afere/afera. Temelji na kojima počiva globalno idealiziranje Amerike – najmoćnija i najbogatija nacija koja je potpuno posvećena transparentnosti – izglođani su i potrošeni, a američki brend kao takav potpuno ukaljan. Hoće li to biti svojevrsno žigovanje koje ostavlja doživotni sramotni ožiljak?
Stručnjaci za odnose s javnošću odgovor na to pitanje iščitavaju iz činjenice da je svaka zemlja na neki način brend, baš onako kako su to kompanije i njihovi proizvodi. A brend kompanije zvane SAD ozbiljno je pogoden. Tim više što nitko ne zna što još suvremeni antibond Edward Snowden ima u rukavu ni kada se opet i s kakvim inkriminirajućim papirima može oglasiti.
Cijelom stvarni ni najmanje nije pomoglo Obamino dječje poricanje da išta pod milom Bogom zna o prisluškivanju (i) privatnog mobitela njemačke kolegice Angele Merkel. Der Spiegel prenosi da je Obama u posljednjem telefonskom razgovoru s Merkel izjavio da ‘nije svjestan da se njen telefon prati te da bi odmah prekinuo tu praksu da je znao’. No u roku ‘keks’ tu su tvrdnju kao balavu laž pobile konkretne informacije o nevjerojatnom obujmu špijuniranja – operacija Agencije za državnu sigurnost (NSA) cijelo se vrijeme odradivala na četvrtom katu američkog veleposlanstva u središtu Berlina, u neposrednoj blizini sjedišta njemačke vlade.
