Novi gradonačelnik New Yorka najavio povećanje poreza bogatima. Od ‘prijestolnice zločina’ 80-ih New York je prošao put do danas jednog od najatraktivnijih gradova i za turistički posjet i za život. Prihodi su se slijevali poglavito iz financijskog sektora, turizma i pratećih djelatnosti, ali nejednako su se raspoređivali. Fokus javnog mnijenja polako se odmaknuo od problematike sigurnosti i nezaposlenosti prema distribuciji bogatstva, što je de Blasio dobro iskoristio.
Joe Lhota dobio je razočaravajućih 24 posto uz vrlo nisku izlaznost od oko četvrtine glasača.
Takav uspjeh, predviđen od početka utrke, de Blasio je izradio na vrlo jednostavnoj platformi, koja je očito pogođila bit problema. Nazvana je ‘priča o dva grada’, s vrlo jasnom referencijom na bogati i uspješni New York s jedne strane i siromašni i zapostavljeni s druge. Mnogi su stoga izbore za gradonačelnika okarakterizirali više kao referendum o ostavštini očitog pripadnika prve skupine, Bloomberga, manje kao izjašnjavanje o najboljoj političkoj opciji.
Grad se nesumnjivo oporavio od užasa 70-ih i 80-ih kada je kriminal doslovno bjesnio ulicama New Yorka, a cijeli kvartovi izgledali ne kao treći, već peti svijet, ali distribucija bogatstva čini se nije pratila taj preokret. Novi je gradonačelnik stoga mudro kampanju utemeljio na nježno plasiranoj retorici anti-Wall Street, što se činilo kao logična ekstenzija njegove otvorene simpatije prema inicijativi Occupy Wall Street prije dvije godine.
Jednostavnije, de Blasio precizno je definirao neprijatelja i na tome uspješno politički poentirao, istovremeno izbjegnuvši ratobornu retoriku i implikacije ‘klasne borbe’. Republikancima se zato teško može zamjeriti poraz, njihove osnovne političke vrijednosti kao i prostor koji je de Blasio zauzeo nisu ostavljali previše mjesta za manevriranje. Lhota je mogao samo ponuditi prozvani bogatašima svoje usluge i inzistirati na strahu od povratka u godine kada su ubojstva, pljačke i silovanja rušili rekorde.
U međuvremenu, grad je ponovo postao jedna od najpoželjnijih turističkih destinacija i razvio nove izvore prihoda. Budući da su ti prihodi vrlo nejednako raspoređivani, javno mnijenje i njegov fokus polako se odmaknuo od problematike sigurnosti i nezaposlenosti prema distribuciji bogatstva, što je de Blasio na kraju iskoristio. Republikancima nije pomoglo ni uspješno provedeno oporavljanje grada od napada 11. rujna, ali ni ekonomski oporavak nakon rastakanja financijskog sektora 2008.
Nejednakost je nazvao ‘ključnim izazovom našeg vremena’ i obećao znatno promijeniti pristup prema Wall Streetu, kojem namjerava smanjiti porezne olakšice uživane dosad, kao i intervenirati u druge subvencije korporativnom sektoru. Tijekom Bloombergovog upravljanja gradom olakšice i ostali porezni poticaji poslovnom sektoru utrošili su se i dosegnuli čak tri milijarde dolara na godinu. Izborni pobjednik njihovu je efikasnost doveo u pitanje tvrdnjom da su te subvencije vrlo sumnjiv pristup koji nije dao rezultate kakve porezni obveznik zaslužuje. Iz tog razloga de Blasio je objasnio svoju želju da se odmakne od politike plaćanja korporacijama kako bi ostale u gradu. Jedan od načina na koje će to napraviti poticanje je malog i srednjeg poduzetništva, posebice u slabije razvijenim dijelovima grada.
Vijest da se nakon čak 24 duge, sušne godine na mjesto gradonačelnika New Yorka vratio član Demokratske stranke, pokazuje koliko su pojmovi stranačke pripadnosti fluentna kategorija u Americi. Naime, premda je New York jedan od najliberalnijih i ‘najeuropskih’ gradova u Americi, u kojem registriranih demokrata ima šest puta više od registriranih republikanaca, upravo su republikanci vrlo uspješno vladali tim gradom više od dva desetljeća u kontinuitetu. No previše svega nije dobro za zdravlje pa su se ovaj put građani jedne od najvažnijih svjetskih metropolija odlučili dati priliku ‘drugoj’ strani i promijenima glasovanjem za Billa de Blasija. Njegov prethodnik Michael Bloomberg je, istini za volju, treći mandat dobio kao nezavisni, ali je prijašnja dva odradio u ‘dresu’ republikanaca. U tih 24 godine grad je doživio veliku i prema premoćnoj većini mišljenja vrlo pozitivnu transformaciju od ‘prijestolnice zločina’, kako su ga zvali 80-ih godina prošlog stoljeća, do jednog od najatraktivnijih gradova, kako za turistički posjet, tako i za život.
