Deset uvjeta za čelno mjesto u HGK

Ključna dvojba poduzetnika je treba li šef HGK doći iz velike privatne ili multinacionalne kompanije, ili će tako previše biti korporativni igrač. Isto tako, podijeljeni su u razmišljanjima treba li imati jako političko zaleđe ili bi mu to bio dodatni problem.

Otkad je policija pokucala na vrata Nadane Vidoševića i privremeno ga udaljila s funkcije, nastao je cirkus i prije nego se održala sjednica Skupštine na kojoj se treba predložiti novi kandidat za čelnog čovjeka Hrvatske gospodarske komore. Vijesti o privremenom vršitelju dužnosti u srijedu ujutro smjenjivale su se filmskom brzinom: najprije je inauguriran Darko Petričević, unatoč tome što je njegova tvrtka Ventilator-TVUS u stečaju. Zatim je odluka opozvana jer se protiv njega vodi kazneni postupak, da bi uoči zaključenja ovog broja Lidera došla vijest da Petričević ipak ostaje šef HGK do sjednice Skupštine u petak.

Nevezano uz još jednu aferu, priupitali smo ovaj put poduzetnike kakvog bi novog predsjednika HGK željeli u budućnosti. Očekivano, javile su se dvojbe. Neki smatraju da bi takva osoba trebala imati političku pozadinu zbog utjecaja u Vladi, drugi pak da nikako ne smije imati veze s politikom zbog podložnosti kompromisima i novim eventualnim aferama. Jedni misle da bi prava osoba bila ona koja dolazi iz velike multinacionalne ili privatne kompanije, s čvrstim vezama u inozemstvu, drugi da bi takav predstavnik štito isključivo interese te tvrtke. Dvojba se vrti i oko toga je li za tu funkciju poželjan menadžerski tip ili pak operativac koji bi se u javnosti pojavljivao samo kada je to potrebno.

Poduzetnici su istaknuli dva imena iz Agrokorovoga koncerna, Ljerku Puljić i Damira Kuštraka. Takvi profili odgovaraju željama da se na toj funkciji pojavljuje savjetnik koji operativno više nije toliko aktivan, ali ima iskustva u biznisu, prema mogućnosti u više industrija. Konzultanti pak smatraju da bi u restrukturiranju Komore HUP trebao odigrati ključnu ulogu. – Ne bih imenovao nikoga. Radije bih da HUP napravi restrukturiranje i smanji obujam sustava, a nakon toga da se razgovara o tome tko bi operativno provodio promjene. Jer dokle god je sustav tako velik, prirodno je da će se za čelno mjesto javljati različiti profili. U svakom slučaju, to treba biti osoba koja je mnogo hodala po svijetu, poznaje ključne poluge gospodarstva i u zemljama u kojima Hrvatska ima interese poznaje ključne opinion maker – smatra konzultant Željko Perić.

Dragan Munjiza smatra da je Davor Majetić, generalni direktor HUP-a, pravi prototip novoga čelnog čovjeka HGK prema svom životopisu i pristupu gospodarskoj problematici. Drugi tip prema njemu bio bi Damir Kuštrak, izvršni potpredsjednik Agrokora, s jasnim korporativnim iskustvom u različitim industrijama, ali i u politici, menadžerski tip s dobrim odnosima s velikim igračima, čije interese valja pomiriti.

Barem 10 do 15 menadžera u Hrvatskoj odgovara profilu novog čelnika HGK, uključujući i Hrvoja Prpića i Sašu Cvetojevića kao uspješne starutopce. U svakom slučaju ne bi bilo dobro da čovjek dolazi iz tvrtki koje posluju s državom – smatra Munjiza.

Kao jedna od izglednijih kandidatkinja spominje se i Vidoševićeva sadašnja zamjenica Vesna Trnokop Tanta, nekadašnja čelnica Janafa, koju mnogi smatraju sposobnom za tu funkciju, ali ona će, prije svega, morati sačuvati svoj obraz pred istražnim tijelima. Vladimira Ferdeljina, bivšeg potpredsjednika HGK, na čelnjoj poziciji rado bi vidio Petar Pripuz, svušnik CIOS-a, koji želi dokazanoga gospodarstvenika.

Vidoševića se godinama gledalo kao zastupnika interesa prehrambene industrije, s obzirom na njegov angažman u Krašu, čak su HGK nazivali prehrambenom komorom zbog zapostavljanja ostalih sektora. Na istom se terenu našao s Ivicom Todorićem i Emilom Tedeschijem, koji mu nisu pokazivali sklonost. Iako bi mnogi rado vidjeli jednog od njih dvojice na čelu Komore, sumnjuju da bi se to ikada moglo dogoditi. U Agrokoru nisu htjeli komentirati imaju li interesa aktivnije sudjelovati u radu Komore, a u Atlanticu Grupi odgovorili su nam da o angažmanu u radu i vodstvu HGK nisu aktivno razmišljali.

Naše stajalište o ustrojstvu HGK nije se promijenilo s aferama. Smatramo da Komora, kao u brojnim europskim zemljama, treba biti ili dobrovoljna organizacija koju financiraju članice, s jasnim ciljevima i odgovornostima, ili, ako obavlja određene javne funkcije, rad Komore proporcionalno treba financirati i država. Danas je HGK pregomazna, preskupa i neučinkovita organizacija, a potreba za njenim preustrojem s posljednjim događajima samo je očiglednija – prenijeli su u Atlanticu Tedeschijevu stajalište.

Ivica Mudrinić, koji je ujedno član Skupštine HGK, ali nije prisustvovao sjednicama, kratko je izjavio da u sustavu HGK postoji dovoljno sposobnih ljudi koji bi mnogi obnašali tu funkciju, ali da se HGK mora vratiti svojoj prvobitnoj ulozi, služenju gospodarstvu.

Bivši iskusni političar koji je ovom prilikom želio ostati anoniman kao čelnika Komore vidi osobu koja se pokazala sjajnim poduzetnikom ili pak političko ime koje više ne sudjeluje u političkom životu te je kao poželjne kandidate istaknuo Ljubu Jurčića, pod uvjetom da se povuče iz politike, i Branka Roglića.

Poduzetnici koji nemaju konkretnu sliku o čelniku HGK zalažu se za sustav odabira prema principu ‘jedna članica – jedan glas’ pa neka pobijedi onaj s najviše glasova. Petar Lovrić, predsjednik Udruge malih i srednjih poduzetnika u HUP-u, smatra da od šefa HGK ne treba raditi kult ličnosti, već treba pronaći profesionalca koji nije sam sebi svrha. – To može biti svatko, ako ojačaju tijela Komore i razvije se bolji teritorijalni ustroj. Odabir treba prepustiti članovima. Kad bi članovi samo shvatili da je to njihova Komora, već bi se pojavio pravi kandidat – kaže Lovrić.

Vidoševićev scenarij nije nepoznat. Čuvar Pando-rine kutije završio je u zatvoru s ostalim nepoželjnicima i otvorilo se trenutačno najpoželjnije radno mjesto. Za njegovu fotelju grepet će se mnogi, dokle god će se u sustav slijevati zavidna sredstva i čelna će osoba imati dosadašnji utjecaj. U HGK se dobro živjelo i sad kreće obračun koji bi mogao dovesti do urušavanja sustava ako tijela koja su do sada bila neaktivna (Skupština, Upravni i Nadzorni odbor) to dozvole.