Dvije nove knjige s područja prava EU

Mnogim subjektima koji se bave klasičnim oblicima dodatne edukacije (tečajevi, instrukcije…) u posljednje se vrijeme kao nezaustavljivi konkurenti pojavljuju telekomi sa svojim virtualnim programima učenja.

Školska knjiga pak upravo je ovih dana predstavila svoj multimedijalni školski portal i obznanila da više od 90 posto njihova udžbenička programa (a drže više od 40 posto udžbeničkog tržišta) ‘prevedeno’ u digitalni oblik, koji u potpunosti odgovara načinu učenja mladih generacija. Iako ta niša trenutačno djeluje nezamjetna jer je nova, čini se da bi ti programi mogli utjecati na tržište, primjerice instrukcija i priprema za mature. Što se širenja tržišta digitalnih udžbenika tiče, napominje Matilda Bulić, direktorica školskog programa Školske knjige, najprije je nužno educirati i zainteresirati profesore. No to je tek neophodna, nova, ali i zasad malena ponuda na ogromnom tržištu edukacije. To prije krize rastuće i zanimljivo tržište danas je čini se do te mjere prezasićeno, bilo da je riječ o javnim državnim ustanovama ili privatnim inicijativama da tu činjenicu, barem u dijelu o visokom obrazovanju spominje čak i Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije, koja je na javnoj raspravi. U pokušaju da identificiraju programe koji odgovaraju novim vrstama poslova, došlo je do multiplicitiranja programa, pa i obnove onih za koje više nema potrebe, te se stoga planira njihova racionalizacija. To se istina odnosi na visoka učilišta, koja ukupno nude 1226 odobrenih programa. Ali pozitivan odgovor na pitanje može li ‘obrazovanja’ biti previše vrijedi čak i više za neformalni obrazovni sektor, za privatne jezične, informatičke škole, razne tečajevi… ponajviše stoga jer ne postoji sustav njihova svima jasna vrednovanja prema kvaliteti. Drugi je problem znatan pad kupovne moći Hrvata, koji su, kažu poduzetnici, jako smanjili investiranje u svoje znanje. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u lipnju ove godine registrirano je 2975 aktivnih poslovnih subjekata u obrazovanju, od čega je 10 posto neprofitnih organizacija. A sve su usmjerene na procijenjenih 2,4 posto populacije uključene u neku vrstu obrazovanja.

No dok se država tek priprema urediti sustav pod svojom direktnom nadležnošću, privatnici u sektoru zahtijevaju da se napokon regulira pitanje priznavanja prethodno stečenih znanja i vještina proizašlih iz neformalnih oblika učenja, jer bi to, kaže Marijana Šimundža, vlasnica i direktorice škole za strane jezike Angla, napokon uvelo kriterije o tome tko radi kvalitetno, a tko ne. Prije dvije, tri godine samo u Zagrebu bilo je više od 300 subjekata u edukaciji stranih jezika, od toga su mnogi radili na crno. To se danas zbog krize, koju svi osjećamo, smanjilo, ali ne zna se točan broj. Naime, tko nas nagleda? Nitko. Ministarstvo obrazovanja većini škola za jezike koje su bile d.o.o-i sugeriralo je prelazak u neprofitne organizacije, pod naznakom da će verificiranim programima biti skinut PDV. No verifikacije nema, a uvjeti za neprofitne udruge svode se isključivo na minimalne tehničke uvjete, primjerice danje svjetla u učionici. A za programe nitko ne pita – dodaje i naglašava da ozbiljne škole trpe posljedice od neodrživog dampinga cijena putem portala za grupnu kupnju. U toj kaotičnoj situaciji u kojoj jedna prema svim mjerilima podobrazovana nacija ima previše ustanova i programa, sigurno je da će s gospodarskim rastom biti potrebe za novim neformalnim programima u sklopu cjeloživotnog učenja i specifičnih potreba poslodavaca. Naime, prema istraživanju koje je proveo portal Moj posao, čak 12 posto poslodavaca nezadovoljno je sustavom formalne edukacije, i drže da je zaposlenike nužno dodatno educirati. Na tom tržištu s vremenom će se iskristalizirati poslovno najposobniji, ali očigledno je da nitko neće više moći zatvarati oči na činjenicu da će se sve manje tražiti klasični oblici, a sve više oni koji respektiraju činjenicu koju je najbolje dokazao Youtube, na kojem se može pronaći lekcija za gotovo sve, a ta je da nove generacije na sasvim drugačiji način primaju i strukturiraju znanje. Očigledno, čeka nas veliko preslagivanje na tržištu svih oblika znanja i edukacije, i to samo kako bi se stiglo do prema Strategiji željenih pet posto (s 2,4) uključenih u neki oblik edukacije.