ETIKA U NABAVI Dobavljači velikih tvrtki moraju se držati kodeksa poštenja

Dobavljači velikih tvrtki moraju se držati kodeksa poštenja. Kad bi se napokon u javnom sektoru prihvatila nulta tolerancija na neetičnost i eventualno kršenje zakona, dobavljači više ne bi imali izbora. Ni oni koji posluju s državom ni oni koji rade s privatnim sektorom.

U vremenima teške gospodarske krize, kada se svaka kuna broji dvaput, etičnost u poslovanju gubi na važnosti, a zainteresirane strane više se ne libe dogovoriti postao ‘ispod stola’ uz malu pomoć ‘plave omotnice’. Pogotovu to vrijedi u nabavnom lancu.

Ako je u kompaniji tržišni ‘fair play’ već postao samo uspomena, ljudi zaduženi za nabavu već su se odviše zbližili s dobavljačima – vjerojatno se mnogo češće druže na poslovnim ručkovima daleko od ostalih kolega, zajedno igraju golf ili si šalju preskupe darove. Granicu između poslovnog dara i mita nikad nije bilo lako definirati, a većina domaćih kompanija mitom smatra dar vredniji od 500 kuna. Kodeks poslovne etike u nabavnoj djelatnosti bit će, među ostalim, tema Liderove konferencije o nabavi, koja će se održati u Zagrebu idućeg četvrtka, 21. studenoga.

Kompanije u stranom vlasništvu, poput Ericssonova Nikole Tesle, ali i razvijenije domaće korporacije poput Atlantic Grupe traže od dobavljača da se drže svojevrsnoga ‘kodeksa poštenja’. Isti kodeks jasno propisuje što se od dobavljača traži i kako postupak nabave mora izgledati. Već spomenuti limit od 500 kuna ne odnosi se samo na vrijednost darovanog predmeta, već i na vrijednost putovanja, ulaznice, edukacije ili seminara na tuđi račun. No nije svima etički kodeks sveto pismo. Pridobije li dobavljač nabavu na svoju stranu, kompanija neće samo preplaćivati realnu tržišnu cijenu za robu i usluge, već će dugoročno izgubiti imidž i kredibilitet, pojašnjava Danijel Banek, izvršni direktor za nabavu u Atlantic Grupi.

Banek veli da razina profesionalnosti i etike u poslovanju koja se traži u nabavi obično prati razinu koju je na formalan ili neformalan način nametnula kompanijina uprava. Orijentira li se uprava na visoku etičnost, to bi trebao biti i jasan signal zaposlenicima. No orijentacija bez čvrste kontrole neće urodit plodom. Kompanije, naime, nikad ne mogu biti posve sigurne da se na svim razinama poslovanja provode traženi standardi, jer nijedna tvrtka ne može zaposlititi sto posto visoko etične profesionalce. Kao glavni alat za usmjeravanje zaposlenika Vesna Jungić Tišljar, rukovoditeljica nabave u PharmaSu, ističe edukaciju. Uz dobar trening kolega takvi bi se pojedinci trebali osvijestiti i početi preuzimati odgovornost za početak etičkog poslovanja.

Krajnji kupac sve češće ocjenjuje poslovnu etičnost naše kompanije. Hrvatska je malo tržište i primjeri nekorektnog ponašanja na relaciji kupac – dobavljač brzo dolaze u javnost i utječu na pozitivnu ili negativnu percepciju. Kakvu štetu može napraviti korupcija u nabavnom lancu najbolje se vidi u javnom sektoru. Javna bi nabava uvijek trebala biti pod posebnim povećalom jer raspolaže novcem poreznih obveznika, a taj se novac trošio neracionalno, ne-transparentno i neodgovorno. Kada bi se napokon u javnom, ali i privatnom sektoru prihvatila nulta tolerancija na neetičnost i eventualno kršenje zakona, dobavljači ne bi imali izbora.