Ciklona Teodor, mlađa sestra (ili brat?) filipinskog kataklizmičkog tajfuna Haiyan, u ponedjeljak je poharao/la Hrvatsku. Na krčkome je mostu zabilježen rekordni reful bure od 230 km/h. Rijeka je doživjela pravu dramu, a ni internetski filmić s vatrogascem koji je letio i sretno aterirao na komadu lima nije je pretvorio u komediju. Jedan je ljudski život izgubljen u Novom Marofu, deseci su ozlijeđenih diljem Hrvatske. A u Zagrebu? Paromlin se nastavio rušiti, u prometu je bio poslovni kaos, krovovi su letjeli, stabla padala…
Nakon tog ponedjeljka odlučio sam vratiti se dobrim starim meteoroložima i njihovim upozorenjima. Temperature i vremenske prognoze na internetskim portalima, mobitelskim aplikacijama i kablovskim televizijama mogu biti osnovna informacija, ali ipak ne mogu upozoriti na olujni vjetar. Uvjerljivi meteorolog zasigurno bi me odvratio od jutarnje šetnje s psom kroz šumu. Srećom, na vrijeme smo pobegli pred drvećem koje je padalo poput snoplja. Vjetar je samo u Zagrebu srušio 4000 kubika drva – dovoljno za grijanje naselja s 400 kuća cijele zime.
Dašak izvanrednog stanja osjetili smo i u redakciji, u prizemlju Zagrebačke. Olujni je vjetar (opet) odvojio dijelove fasade s pročelja zgrade. Alpinist je sljedećeg dana, kad je vjetar stao, zalijepio prijeteće ploče. Život se vraća u normalu. Ljudi su krenuli u kupnju jeftinih kišobrana, koji su masovno stradali u oluju. Tako Kinezi zaraduju i na našoj nepogodi. Nama preostaje samo pentranje.
Dok se javnost zabavlja mađarsko-hrvatskim ratom za Inu i napuštenjem vječnog šefa HGK Vidoševića, u Banskim se dvorima bije bitka koalicijskih partnera, o kojoj u dobroj mjeri ovisi budućnost hrvatskoga gospodarstva. Personificiraju je Ivan Vrdoljak i Slavko Linić. Ministar gospodarstva napokon je najavio da završava pisanje industrijske strategije, a ministar financija zbraja zadnje lipe iz državne blagajne da popuni proračun za 2014. Ključno je pitanje hoće li industrijska strategija biti napisana prema mjeri linićevski šparnog proračuna ili će proračun biti napisan prema zahtjevima Vrdoljakove strategije, koja, da bi uopće bila provedena u djelo, zasigurno treba izdašnu proračunsku inziciju. Ta je dvojba važnija čak i od dugo najavljenih i željno isčekivane sektorske liste prioriteta.
Treba li rezati plaće u javnom sektoru? Mišljenja su podijeljena. U ponedjeljak je zamjenik ministra financija Boris Lalovac naglasio da ‘rezanje plaća nisu strukturne reforme, već put u spiralni ponor iz kojeg je još teže dosegnuti oporavak’. Takvo stajalište kreće od teze da bi rezanje u javnom sektoru smanjilo potrošnju, što bi opet udarilo proizvodnju… No zagrebački dvojac, šef Skupštine Darinko Kosor i gradonačelnik Milan Bandić, od Nove godine kreće u taj spiralni ponor: reže si plaću za 15 posto.
Papir trpi svaštta. Pa i besplatni PR. Samo treba biti dovoljno mudar pa novinarima podvaliti pravu priču. Tako je jedan kartičar poslao medijima udicu, koja je spremno progutana. Svi su se raspisali koliko su milijuna eura ispegli Europejci s tim karticama u Hrvatskoj od travnja do rujna. Na osnovi tog ‘istraživanja’, odnosno liste klijenata, kartičar objavljuje strukturu turističke potrošnje po zemljama. Tako su najviše tih kartica ispegli Nijemci, pa Britanci, Norvežani (?), Francuzi, Talijani… I, koliko god se u inače dobrom PR potužu kartičar trudio da dokaže kako su njegovi klijenti ‘visokovrijedni posjetitelji’, ipak se sam demantirao: u ovoj ljetnoj sezone turisti iz Europe najviše su povećali potrošnju plagijskih njihove kartice u – fast-food restoranima.
Dok domaći mediji uglavnom u zboru gutaju PR-ovske udice, na seksualnom planu jasno se razgraničavaju. Pa Večernji poziva na referendum i zalaže se za ustavnu definiciju braka, a Jutarnji svim mogućim novinarskim sredstvima mobilizira čitatelje protiv referendumskog prijedloga. Dvoje ključnih dnevnih novina gotovo istovremeno, svake sa svoje pozicije i sa svojom računicom, napokon se jasno svjetonazorski opredijelilo. I to je u redu. Zašto bi se mediji uvijek morali skrivati iza sumnjive neutralnosti i lažne objektivnosti? Vlasnik Večernjeg ima pravo zagovarati konzervativno stajalište, kao i drugi.
Ključna dvojba poduzetnika je treba li šef HGK doći iz velike privatne ili multinacionalne kompanije, ili će tako previše biti korporativni igrač. Isto tako, podijeljeni su u razmišljanjima treba li imati jako političko zaleđe ili bi mu to bio dodatni problem.
Otkad je policija pokucala na vrata Nadana Vidoševića i privremeno ga udaljila s funkcije, nastao je cirkus i prije nego se održala sjednica Skupštine na kojoj se treba predložiti novi kandidat za čelnog čovjeka Hrvatske gospodarske komore. Vijesti o privremenom vršitelju dužnosti u srijedu ujutro smjenjivale su se filmskom brzinom: najprije je inauguriran Darko Petričević, unatoč tome što je njegova tvrtka Ventilator-TVUS u stečaju. Zatim je odluka opozvana jer se protiv njega vodi kazneni postupak, da bi uoči zaključenja ovog broja Lidera došla vijest da Petričević ipak ostaje šef HGK do sjednice Skupštine u petak.
Nevezano uz još jednu aferu, priupitali smo ovaj put poduzetnike kakvog bi novog predsjednika HGK željeli u budućnosti. Očekivano, javile su se dvojbe. Neki smatraju da bi takva osoba trebala imati političku pozadinu zbog utjecaja u Vladi, drugi pak da nikako ne smije imati veze s politikom zbog podložnosti kompromisima i novim eventualnim aferama. Jedni misle da bi prava osoba bila ona koja dolazi iz velike multinacionalne ili privatne kompanije, s čvrstim vezama u inozemstvu, drugi da bi takav predstavnik štito isključivo interese te tvrtke. Dvojba se vrti i oko toga je li za tu funkciju poželjan menadžerski tip ili pak operativac koji bi se u javnosti pojavljivao samo kada je to potrebno.