Parnični postupak Ukinuto mirovanje postupka, ali samo za ‘svježe’ tužbe

Novi Zakon o parničnom postupku propisuje da se, ako se na glavnoj raspravi ne pojave ni tužitelj ni tuženik, smatra da je tužba povučena. Ali to se odnosi samo na tužbe podnesene od 1. travnja 2013. Prije podnesene tužbe sad ne mogu u mirovanje jer ga više nema, a ne podliježu ni novom institutu povlačenja tužbe.

Zakon koji u nekoj državi propisuje postupanje pred sudovima kada netko odluči podnijeti tužbu radi ostvarenja svojih prava svakako je u najužem krugu zakona koji se smatraju najvažnijima i koji zbog svoje važnosti moraju biti posebni jamci pravne sigurnosti i vladavine prava. U slučaju hrvatskog prava to je Zakon o parničnom postupku, koji je zajedno s nizom drugih zakona u trenutku osamostaljenja preuzet iz pravnog sustava bivše države u novi hrvatski pravni sustav. Iako je dinamika promjene društvenih odnosa danas potpuno neusporediva s onom od prije samo 50 ili 60 godina, količina promjena u slučaju zakona koji se popularno naziva ZPP nevjerojatna je – devet promjena u samo 13 godina u bivšoj državi i čak 13 promjena u 12 godina ove države. Promjene u novoj državi uključuju i jedan ispravak (tehnički propust koji je odmah ispravljen) i jedan pročišćeni tekst u 2011. godini, ali svaka, baš svaka promjena od onih preostalih 11 značila je veliku promjenu i prema opsegu i prema sadržaju. Npr. novela ZPP-a iz 2003. imala je 286 članaka u zakonu koji ima oko 500 članaka, ova najnovija (dakle samo deset godina nakon te stvarno opsežne) ima 103 članka, tri druge imaju više od 50 članaka itd.

Ovaj put Zakon o parničnom postupku nije donesen prema hitnom postupku, što bi trebao biti argument u prilog zaključku da u novom zakonskom tekstu nema barem grubih propusta i da smo napokon dobili zakon koji će trajati godinama i koji će se mijenjati samo stvarno iznimno i rijetko. Nažalost, na dva primjera koja smo izdvojili u ovom tekstu vidi se da nemamo baš mnogo razloga za zadovoljstvo i opuštanje zato što napokon imamo zakonski tekst koji nije opeterećen tzv. dječjim bolestima.

Prvi primjer je to što je novi Zakon o parničnom postupku ukinuo institut mirovanja postupka, koji je mjera za privremeni prekid postupka – nekad se mirovanje moglo dogoditi neograničeno puta, kasnije je ta mogućnost svedena samo na jedno mirovanje. Prihvaćajući da se postupak mora ubrzati i u svakom pogledu racionalizirati, nemamo primjedbi na to što mirovanja više nema. Međutim, kada znamo da su pred hrvatskim sudovima u tijeku milijuni postupaka, mjera racionalizacije koja se odnosi samo na tužbe podnesene od 1. travnja 2013. (dan stupanja na snagu najnovijih izmjena ZPP) ne djeluje baš učinkovito, a nema baš nijedne zapreke da se propiše drukčije jer i Ustav dopušta, istina kao iznimku, i povratni učinak pojedinih dijelova zakona. Stvar postaje maksimalno apsurdna kada se uoči da je propisano da se ukladanje mirovanja odnosi na sve postupke koji su u tijeku, ali se zato novost koja je zamijenila mirovanje, a koja se svodi se na to da se, ako s ročišta za glavnu raspravu izostanu obje stranke (tužitelj i tuženik) smatra da je tužba povučena, primjenjuje samo na tužbe podnesene od 1. travnja 2013.

Navedeno znači da se na one ranije podnesene tužbe (ponovit ćemo, riječ je o milijunima postupaka) ne može primijeniti mirovanje postupka, ali se ne može primijeniti ni novi institut prema kojemu se smatra da je tužba povučena. Jednom riječi, otvoren je nevjerojatan prostor za manipulaciju svim tužiteljima koji to požele, a to je izravna šteta za sve druge, od tuženika pa do države u cjelini i pravne sigurnosti. Propust je ogroman, struka je na njega već ukazala, možemo samo pitati – što se čeka i zašto se prema hitnom postupku taj propust ne ispravi. Naravno da su česte promjene zakona same po sebi štetne, ali još je veća šteta loše zakonsko rješenje i najštetnije je kada se pogreška ne želi priznati, neovisno o posljedicama.

I još nešto. U najnovijem tekstu ZPP-a propisana je i dostava na e-oglasi o ploči sudova, pri čemu je ministar pravosuđa dobio rok od 90 dana za donošenje odgovarajućeg pravilnika. To znači da smo najkasnije na dan 1. srpnja 2013. godine trebali imati taj pravilnik. Nažalost, nemamo ga ni danas, a već je studeni. Kada bi se obračunale uštede samo za državu koje smo propustili, riječ bi bila o velikom iznosu, da i ne govorimo da se na taj način praktično opstruira novi Zakon o parničnom postupku.