Nije to bio nimalo dobar mjesec za Sjedinjene Američke Države – u listopadu su jedva jedvice izbjegli bankrot (i kupili samo jedno tromjesečje života), a kroz ušicu igle još se provlače zbog špijunske afere/afera. Temelji na kojima počiva globalno idealiziranje Amerike – najmoćnija i najbogatija nacija koja je potpuno posvećena transparentnosti – izglođani su i potrošeni, a američki brend kao takav potpuno ukaljan. Hoće li to biti svojevrsno žigovanje koje ostavlja doživotni sramotni ožiljak? Stručnjaci za odnose s javnošću odgovor na to pitanje iščitavaju iz činjenice da je svaka zemlja na neki način brend, baš onako kako su to kompanije i njihovi proizvodi. A brend kompanije zvane SAD ozbiljno je pogoden. Tim više što nitko ne zna što još suvremeni antibond Edward Snowden ima u rukavu ni kada se opet i s kakvim inkriminirajućim papirima može oglasiti.
Cijelom stvarni ni najmanje nije pomoglo Obamino dječje poricanje da išta pod milom Bogom zna o prisluškivanju (i privatnog mobitela njemačke kolegice Angele Merkel). Der Spiegel prenosi da je Obama u posljednjem telefonskom razgovoru s Merkel izjavio da ‘nije svjestan da se njen telefon prati te da bi odmah prekinuo tu praksu da je znao’. No u roku ‘keks’ tu su tvrdnju kao balavu laž pobile konkretne informacije o nevjerojatnom obujmu špijuniranja – operacija Agencije za državnu sigurnost (NSA) cijelo se vrijeme odradivala na četvrtom katu američkog veleposlanstva u središtu Berlina, u neposrednoj blizini sjedišta njemačke vlade. Prikupljeni podaci, uključujući telefonske pozive i SMS poruke, nisu se slali u središte Agencije, u Fort Meade u Marylandu, nego izravno – u Bijelu kuću! Zaprljanim Obaminim ustima ne može pomoći ni činjenica da Merkel nije prva žrtva špijunaže, meta je bio i njezin pretvodnik Gerhard Schröder, jer je program špijunaže još 2002. pokrenuo tadašnji američki predsjednik George W. Bush.
Sve je više analitičara i PR stručnjaka koji povlače paralele s aferom Watergate i upozoravaju da je Richard Nixon bio prisiljen podnijeti ostavku zbog znatno manjeg skandala. Očito, vremena su drukčija, danas se može hodati i s rogovima na glavi i nitko se zbog toga neće previše uzbuđivati. Doduše, iz PR svijeta stižu upozorenja da ipak neće sve baš proći glatko. Upravo zato što Amerika nije tek država nego i globalni brend.
Novinar Glenn Greenwald, kojemu je Snowden dostavljao dokumente, uvjeren je da će ti papiri potaknuti reakciju pojedinih zemalja. Za početak, brazilska je predsjednica Dilma Roussef otkazala dugo planirani posjet SAD-u, Francuska i Španjolska povukle su svoje veleposlanike i pozvale UN da se pozabavi temeljitom istragom, njemačka kancelarka Merkel prvotno je zaključila da ‘riječi isprike neće biti dovoljne, potrebna je iskrena i korjenita promjena’. Stoviše, Njemačka je pozvala na usvajanje zakona EU protiv američkog špijuniranja, ali nisu sve članice složne. Španjolska zasad odbijala njemački prijedlog unatoč činjenici da je također žrtva američke špijunaže. Premijer Manuel Rajoy prošlog je tjedna pozvao američkog ambasadora na razgovor, ali sve je ostalo na tome.
U međuvremenu je, uoči američkih protesta protiv NSA, američko ministarstvo obrane postavilo na svoju stranicu na Youtubeu intervju s direktorom NSA, generalom Keithom Alexanderom, koji je pokušao opravdati špijunsku praksu. No sve u svemu – afera se trenutačno vrti oko riječi tipa ‘narušenog povjerenja između tradicionalnih saveznika’ i ‘ograničavanja’ špijunske aktivnosti iako je svima kao dan jasno da SAD ne planira i neće prestati špijunirati, jer je svrha njihovih gigantskih sustava za nadzor – ekonomska špijunaža!
