TRENDOVI Vrijeme startupova prolazi, stižu intrapoduzetnici

Termini poput ‘startup-poduzeća’ i ‘startup inkubatora’ duboko su se uvukli u hrvatsku poslovnu svakodnevnicu te ih se često pogrešno smatra jednim izvorima inovacija na tržištu. Medijsko bombardiranje startupovima u najmanju ruku sugerira da je svaki startup-poduzetnik uspio te da je na putu da se njegov projekt pretvori u globalno važnu megakorporaciju. Za početak treba reći da nema konsolidiranih podataka o hrvatskoj startup-sceni i da kao pokazatelj mogu poslužiti podaci iz Sjedinjenih Američkih Država, gdje 90 posto svih startupova propadne u prve tri godine poslovanja. Prema nedavnom istraživanju Sveučilišta u Tennesseu, u prvih godini propadne 25 posto svih startupova, u drugoj 36 posto, a u trećoj s poslovne scene nestane još 44 posto preostalih tvrtki. Taj postotak nastavlja rasti u idućim godinama, a prema nekim procjenama uspije samo 25 do 30 posto takvih kompanija. Dio problema je u tome što profesionalni ulagaliči žele ulagati u dokazani poslovni model već sprema za rast ili komercijalizaciju, manje ih zanimaju rizično istraživanje i razvoj proizvoda.

Vedran Antoljak iz Sense Consultinga dodaje kako je i vrlo zanimljiv podatak da su ključni razlozi neuspjeha startupova nedostatak znanja u planiranju posla, financijama i strukturiranju cijene te nedovoljno upravljačko znanje i neiskustvo. Sve su to problemi kojih nema u velikim, uhodanim korporacijama. No kako one stvaraju inovacije? Jedan od odgovora jest intrapoduzetništvo. Ono potiče zaposlenike da rade kao startupovi usredotočujući se na stvaranje ideja i komercijalizaciju inovacija u tvrtki.

Svaki inovativni zaposlenik u velikoj organizaciji stvara inovativne proizvode, usluge ili poslovne modele. Taj način stvaranja nije zapažen u medijima i široj javnosti iako, prema nekim procjenama, danas tvori više od dvije trećine svih inovacija u svijetu, ističe Antoljak. Pristup intrapoduzetništva promiče preuzimanje rizika i usmjerenost organizacije na stvaranje i komercijalizaciju inovacija te sustavno motivira i nagradjuje inovativnost zaposlenika. Antoljak objašnjava kako je taj način korporativnog poduzetništva osmišljen nakon što su analize pokazale da je inovacije nastaju kao ideja pojedinaca ili pak manje skupine startup-poduzetnika. Shvativši to, tvrtke su počele motivirati pojedince i manje skupine zaposlenika na pristup inovacijama poput startup-tvrtki.

Startup-poduzetnik osoba je koja stvara inovacije, ulaže vlastite resurse i poslovnu sposobnost nastojeći ideju pretočiti u inovaciju i tako stvoriti novu vrijednost. Njegov je cilj proširiti glasine o svojem potencijalu inovaciji kako bi potencijalne ulagače zainteresirao za financiranje, zbog čega nije čudno da svaki startup-događaj danas u Hrvatskoj privuče stotine mladih poduzetnika, potencijalne ulagače te razne zainteresirane stranke.

Za razliku od njih, intrapoduzetnik je osoba u većoj organizaciji koja je izravno odgovorna za stvaranje ideja i njihovu provedbu u profitabilan gotov proizvod. Tipičan intrapoduzetnik ima isti ‘poduzetnički gen’ u svojem DNK, ali odlučio je uskladiti svoj talent s potrebama i planovima korporacije. Klasične i startup-poduzetnike to može zburivati, ali sve govori u prilog da je intrapoduzetnik sve brojnija klasa zaposlenika koja spaja najbolje iz oba svijeta. Kako bi osigurale inovativnost, pametne organizacije traže pojedince koji vole osmišljavati, propitivati, kreativni su i prvi spremni na promjene. Oni mogu raditi samostalno, ali, još važnije, mogu raditi kao dio integrirane strukture manjeg tima te usporedno učinkovito prihvatiti i promicati kulturu poduzetništva u organizaciji.

Velika je prednost intrapoduzetnika u odnosu na startup-poduzetnika u tome što se može znatno smanjiti broj ključnih uzroka neuspjeha inovacija većih organizacija jer tvrtke često raspolazu svojim resursima koji se mogu staviti na raspolaganje intrapoduzetnicima. Oni s pomoću organizacije osiguravaju nužno znanje i vještine u planiranju poslovanja, vođenju financija te iskustvo u upravljanju. Najuspješniji su kad ih uprava ili menadžment osnažuje, motivira i podupire dok štite interese organizacije i zadobivaju poštovanje kolega.

Dobri intrapoduzetnici znaju mnogo bolje upravljati očekivanjima korporativnih lidera, tj. menadžmenta, jer njima previše interesa prerano može biti štetno. U ranim fazama svoj novi proizvod, uslugu ili poslovnu liniju nazivaju pilotom, pri tome jasno pazeći da se njihov rad smatra preliminarnim, eksperimentalnim i usmjerenim na procjenu mogućnosti i rizika. Provedbu ideja često nazivaju prototipom, a ispitivanje odnosa s kupcima i tržišta usredotočuju na kratkoročne ciljeve. Tako upravljaju očekivanjima nadređenih od prihoda od novog proizvoda ili usluge osiguravajući vrijeme za dokazivanje koncepta za tržište. Pri tome je jedno od ključnih pravila – ne obećati ništa prerano – objašnjava Antoljak.

Rezultati intrapoduzetništva itekako su vidljivi i u Hrvatskoj: najbolji su primjeri Cedevita 2Go Atlantic Grupe i LED ulična rasvjeta razvijena u Telegr. Na globalnoj razini u intrapoduzetništvu prednjače Google, Microsoft i Apple.

Napokon, startup-zaajednica uspješno je pokazala da suvremeni svijet ne može bez poduzetnika. Iza svake aplikacije, društvene mreže ili nove internetske usluge koju s oduševljenjem otkrije stojte poduzetnici koji su ih razvili. Zbog toga su intrapoduzetnici još potrebni jer se u svijetu brzih promjena velika organizacija koja postane spokojna, troma i smetne s uma prednosti poduzetničkog pristupa poslovanju može vrlo brzo naći u nepovoljnoj situaciji ili izgubiti tržišni položaj.

Samo inovativne tvrtke i korporacije koje stalno preispituju svoj model poslovanja i povećavaju inovativnost mogu biti donekle sigurne u rast konkurentnosti i razvoj poslovanja. Moraju inovirati potičući intrapoduzetništvo jer se u suprotnom se izlažu riziku da u njihovu sektoru ili djelatnosti neki klinči financiraju i provedu startup-ideju te ih tako ugroze. Takvih je primjera bezbroj u današnjem svijetu, što možda najbolje oslikava anegdota povezana s jednom od najvećih svjetskih tvrtki koje se bave rizičnim kapitalom. Glavni direktor sazvao je hitan sastanak skupštine na kojemu je rekao da je tvrtka u najtežoj situaciji od osnutka. Dioničarima nije bilo jasno na što misli jer je dan prije većina svjetskih časopisa objavila da su najprofitabilnija i najuspješnija tvrtka u državi. Direktor je rekao da je upravo to problem: kad su prije pet godina počeli primjenjivati inovativni poslovni model, na njihovu mjestu bila je druga tvrtka – koje više nema.